Ministarstvo planira produljiti predškolu i zaposliti više odgojitelja u vrtićima: ‘Sjajan popis želja’
Ministarstvo znanosti i obrazovanja nedavno je donijelo Nacionalni plan razvoja sustava obrazovanja do 2027. i Akcijski plan za njegovu provedbu do 2024. godine, a u jednom dijelu u detalje se identificira postojeće stanje u vrtićima te se prikazuju mjere za rješavanje problema i izazova. Tako se program predškole planira povećati na 700 sati, a rani i predškolski odgoj i obrazovanje moraju biti besplatni. Da je plan ipak pun mjera bez odgovarajućih strategija potvrđuje nam Katarina Turković Gulin, predsjednica Udruge SIDRO, s kojom smo analizirali plan razvoja ranog predškolskog odgoja i obrazovanja.
Vrtić | foto: Unsplash, Gautam Arora
Manjkava infrastruktura, nedostatak odgojitelja i svijest roditelja o njegovoj važnosti. Glavni su to problemi koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja istaknulo za rani i predškolski odgoj i obrazovanja (RPOO) u Nacionalnom planu razvoja sustava obrazovanja do 2027. godine i njegovom Akcijskom planu. Da su to neosporno i glavni problemi u vrtićima na koje već tri godine glasno ukazuju, rekla nam je Katarina Turković Gulin, predsjednica Udruge SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću.
‘Postavlja se pitanje kako će se ispuniti nova zakonska obveza’
– No, ta tri problema su tek posljedica koju uzrokuje pogrešan model financiranja sustava RPOO, pogrešan model upravljanja sustavom RPOO, dugogodišnje zanemarivanje sustava i neodgovarajuće politike obrazovanja i zapošljavanja odgojitelja te stručnih suradnika u dječjim vrtićima, rekla je za srednja.hr Turković Gulin.
Izazov kojim će se baviti Ministarstvo znanosti i obrazovanja, sudeći prema planu, jest i predškola. U planu je da se svakom djetetu u dobi od šest godina osigura besplatni RPOO u trajanju od 700 sati, umjesto sadašnjih 250. Djeca u dobi od četvrte do šeste godine bit će obuhvaćena programom predškole prilagođenom novim okolnostima, u različitom godišnjem programu.
– Dvije ključne stavke istaknuli bismo kao izazov. To su prostorni i tehnički uvjeti u kojima se program predškole odvija integriran u redovne programe RPOO, odnosno prostorni, tehnički i kadrovski uvjeti u kojima se program predškole odvija izdvojeno od redovnih programa RPOO za djecu koja nisu upisana u vrtiće. Za tu djecu upitno je u kakvim se prostorima provode programi predškole, koliko redovito, tko ih provodi, a tko prati provedbu programa. Uzevši u obzir da svake godine određeni broj djece ostane bez mjesta u vrtićima, posebice u većim gradovima gdje je uključenost djece u RPOO najveća, postavlja se pitanje kako će se ispuniti nova zakonska obveza i upisati sva djeca koja su 1. travnja ove godine napunila četiri godine, istaknula je Turković Gulin.
U tim redovitim programima, naglasila je Turković Gulin, uvjeti rada nisu zadovoljavajući, skupine su prekobrojne i često mješovite. Ministarstvo je u 2021. godine donijelo Pravilnik o posebnim uvjetima i mjerilima ostvarivanja programa predškolskog odgoja i obrazovanja, a Turković Gulin nam je objasnila da su neke stavke nejasne i dvosmislene. Primjerice, program je i dalje ograničen na 250 sati u godini prije polaska u školu, a u pravilniku stoji da je moguće provoditi i manji program, ali ne kraći od 150 sati.
‘Četiri eura mjesečno nedvojbeno nije dovoljno’
– U razdoblju kada je Ministarstvo donosilo ovaj nacionalni plan u kojem se predviđa povećanje obveznog pohađanja programa predškole u trajanju od 700 sati, istovremeno je donijelo pravilnik kojim omogućuje da se taj program skrati na 150 sati. Kao i ranije, financiranje ovog obveznog programa po djetetu za vrijeme trajanja programa od strane države iznosi oko trideset kuna, odnosno četiri eura mjesečno, što nedvojbeno nije dovoljno da bi se osigurali materijali i stručni kadrovi. Stoga, vrtići pribjegavaju raznim metodama ušteda, najčešće u smislu nezapošljavanja dodatnih kadrova, već korištenja postojećih ljudskih resursa koji tada rade ‘samo malo prekovremeno’ ili zapošljavanjem nestručnih osoba koje rade za manju cijenu rada, pojasnila je Turković Gulin.
Mjera 1.4 u programu je i unaprjeđenje modela financiranja i ojačanje uloga središnje vlasti u donošenju dijela ključnih odluka u RPOO. U sklopu njega planira se izraditi studija izvedivosti s obzirom na to koja su financijska, kadrovska i infrastrukturna sredstva te pripremiti strategiju za rješavanje pitanja povećane potražnje RPOO. Nacionalni plan, pojašnjava Turković Gulin, ističe da je nakon proširenja infrastrukturnih kadrovskih proširenja potrebno donijeti zakonsku podlogu za zajamčeno pravo na RPOO.
– Ovaj plan ističe i kako se pravičnost i učinkovitost sustava dovodi u pitanje zbog, kako se navodi, nepostojanja zakonski zajamčenog prava na RPOO, što je potpuno netočna tvrdnja. Prema Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju jasno se ističe da svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi RPOO. I Ustav u članku 66. kaže da je obrazovanje svakomu dostupno, pojasnila je Turković Gulin.
Više od 22 tisuće djece nema zdravstvenu skrb u vrtićima
Ono što se u planu govori kao potreba, a ne pojašnjava se kako će se to učiniti, smatra Turković Gulin, jest i izostanak bolje infrastrukturne i međusektorske suradnje predškolskog odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, bolji protok informacija i bolja praćenost djetetova napretka od vrtića do škole. Neminovni problem RPOO-a jest i nedostatak odgojitelja koji su u listopadu organizirali i prosvjed, o čemu smo ranije pisali. U nacionalnom planu stoji da u vrtićima treba raditi više odgojitelja, stručnih suradnika – psihologa, edukacijskih rehabilitatora, logopeda, pedagoga, ali i zdravstvenog osoblja.
– Prepoznali smo i neke naše rečenice koje smo javno komunicirali kampanjama kada smo isticali sve izazove u području RPOO. Nedostatak odgojitelja, stručnih suradnika i zdravstvenih voditelja iznimno je velik problem. U ovom trenutku, prema navodima Ministarstva, bez da računamo neizbježno povećanje smještajnih kapaciteta na koje nas obvezuje Europa, nama u postojećem broju dječjih vrtića i s ovim brojem upisane djece u Hrvatskoj nedostaje oko 5.000 odgojitelja, istaknula je Turković Gulin.
Prema njihovom istraživanju ‘Za jednak start svakom djetetu’ koje provode s Državnim zavodom za statistiku pokazalo se da više od 22.000 djece u hrvatskim vrtićima nema nikakvu zdravstvenu skrb jer njihovi vrtići ne zapošljavaju zdravstvenog voditelja. Prema podacima koje imaju evidentno je kako velik broj ustanova nema stručni tim, odnosno uopće ne zapošljava stručne suradnike ili ih zapošljava na dva ili četiri sata tjedno.
‘Maštanje nam nitko ne može oduzeti’
– Proučavajući mjere iz Akcijskog plana za razdoblje do 2024. ne vidimo kako će se u sljedeće četiri godine mijenjati situacija sa zapošljavanjem. Nacionalni plan, kao i akcijski plan, ističu mjere izrade procjena, planova i strategija za povećanje broja stručnih kadrova, počevši od nadomještanja odgojitelja do zapošljavanja dovoljnog broja odgojitelja, ali ne navode strategije ili činidbe koje će nas do toga dovesti, napomenula je Turković Gulin.
U nacionalnom planu ističe se i nužnost izmjene zakonodavnog okvira kojim bi se ostvarilo povećanje broja dostupnih stručnih kadrova, što Turković Gulin smatra notornom besmislicom jer je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u isto vrijeme izrađivalo izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju čije odredbe postižu suprotan učinak.
– Govoriti o potrebi za povećanje kvalitete odgojno obrazovnoga rada, povećanju broja stručnih kadrova i potrebi izmjena zakona koji bi omogućili upravo očuvanje kvalitete, a onda istovremeno donijeti zakon koji dopušta zapošljavanje na radno mjesto odgojitelja osobama bez ikakvog pedagoškog obrazovanja je neprihvatljivo. Nemamo vjere da će se ovim planom pravovremeno uspjeti povećati broj stručnjaka na onu razinu koju će zahtijevati povećanje uključenosti djece u vrtiće u skladu s barcelonskim ciljevima, Lisabonskom strategijom i UN-ovim programom održivog razvoja do 2030., prema kojima do 2027. moramo imati obuhvat djece u RPOO-u od 95 posto, a do 2030. od 97 posto, navela je Turković Gulin.
U financiranje RPOO-a, prema planu, više će se uključiti država, za gradnju novih vrića osigurat će se sredstva i iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, no Turković Gulin rekla je da su sve to strategije i planove koje tek treba definirati i zatim dočekati realizaciju. Plan kaže i da će se iskoristiti postojeći školski objekti za vrtiće, uključujući i one nedavno zatvorene u manjim zajednicama.
– Teško je na ovo išta smisleno reći kada znamo u kakvim uvjetima živimo i radimo u sustavu RPOO. No maštanje nam nitko ne može oduzeti. Vjerujemo kako su se istom mišlju vodili i autori ovog nacionalnog plana. Prenamjenu prostora ne bismo nazvali spasom, ali bismo otvorili mogućnost da se određeni postojeći objekti prenamijene za potrebe dječjih vrtića. Uz dostatna ulaganja, ispravno planiranje i promišljanje, takvi bi prostori mogli postati primjereno mjesto odrastanja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, istaknula je Turković Gulin.
‘A samo je potrebno da se zapušteno zemljište da u koncesiju’
No, ono što je naglasila Turković Gulin jest da je svejedno potrebno graditi nove objekte u čemu treba reagirati brže, ispravnije i spremnije na zahtjeve jedinica lokalnih samouprava. Smetaju im spori odgovori državnih aparata.
– Poznati su nam slučajevi u nekim jedinicama lokalnih samouprava, konkretno neka zemljišta na kojima bi se gradili novi vrtići, zapuštena su u vlasništvu države i umjesto da se daju na korištenje za potrebe izgradnje vrtića, ona tako neatraktivna ostaju čekati napuštena. Jedinica lokalne samouprave nema zemljište na kojem može graditi. Dok nema zemljište nema mogućnost prijaviti projekt izgradnje vrtića sredstvima EU fondova, naselje ostaje bez vrtića, kada nema vrtića roditelji ne mogu na tržište rada, kad ne mogu raditi mladi, zdravi i radno sposobni ljudi postaju socijalni slučajevi. A samo je bilo potrebno da se zapušteno i zaboravljeno zemljište da u koncesiju ili drugu vrstu upravljanja i obveže ju se da izgradi potreban vrtić, objasnila je Turković Gulin.
Nadalje, Turković Gulin brine i što autori nacionalnog plana u posjedu imaju potpune baze podataka na razini svih predškolskih ustanova, vrtići su obvezni dostaviti svake godine izvješća u radu, imaju pristup podacima Državnog zavoda za statistiku te ju čudi što su uzeli period od četiri godine u kojem će donijeti ključne politike.
‘Sjajni popis želja bez jasno definirane strategije’
– Autor nacionalnog plana nastavlja svoju već dobro zacrtanu obrazovnu politiku koja ne daje rezultate te navodi kako je potrebno zakonskim i drugim propisima te mjerama omogućiti prekvalifikaciju učitelja razredne nastave, odnosno magistara primarnog obrazovanja koja će im omogućiti zapošljavanja na radnom mjestu odgojitelja te stjecanje dodatnih kompetencija za odgojitelja. Koje to dodatne kompetencije moraju steći hrvatski odgojitelji koji nesporno imaju najviši stupanj obrazovanja u Europskoj uniji, sve do doktorskih studija, pita se Turković Gulin.
Problem je što se prema novom Zakonu o RPOO donesenom u svibnju 2022. učiteljima omogućava zapošljavanje na rok od dvije godine, u kojem su učitelji dužni steći prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, no do danas program za prekvalifikaciju nije uspostavljen. Turković Gulin naglasila je da je izgubljena godina dana, učitelji su zaposleni na radna mjesta odgojitelja, a rokovi teku.
– Možda najbolji pokazatelj potpuno pogrešnog promišljanja autora ovoga nacionalnog plana upravo je primjer koji smo već spomenuli, gdje je u isto vrijeme dok je planirao ove mjere koje bi za cilj imale povećanje kvalitete sustava, povećano zapošljavanje stručnih kadrova, izradio izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju u kojima dopušta da se na natječaju za radno mjesto odgojitelja zaposli i osoba bez ikakvog pedagoškog obrazovanja. Dakako, ako se na natječaj ne javi osoba s odgovarajućim obrazovanjem, naglasila je Turković Gulin.
Čitav plan Turković Gulin smatra ‘sjajnim popisom želja bez jasno definirane strategije tko, kako i kojim sredstvima’. To ju ni ne čudi jer se u izradi sudjelovao niz osoba i grupacija iz različitih područja obrazovanja.
‘Još jedna promašena mjera kojom se ne rješavaju temeljni izazovi’
– No, iz predškolske prakse u izradi je bio tek jedan predstavnik i to uvijek isti predstavnik jednog od četiri ravnopravna sindikata. Tko je zastupao prava djece, ne znamo. Strukovne udruge, praktičari, pogotovo najveća strukovna udruga u Hrvatskoj, udruga SIDRO, sada već uobičajeno nisu imale pristup radnoj skupini, naglasila je Turković Gulin.
U planu stoji i da će se poticati internacionalizacija RPOO-a, veća međunarodna mobilnost i Erasmus+ projekti. Turković Gulin rekla je da se sve veći broj vrtića, skupina i pojedinaca uključuje u međunarodne suradnju i projekte, no ono što manjka je mogućnost sudjelovanja u takvim programima kroz rješavanje radnog statusa odgojitelja i stručnih suradnika, vremena i obveza usklađenih s potrebama takve suradnje. Nije im ni jasno kako će ti projekti utjecati na rješavanje glavnih izazova, a to su prekobrojnost skupina, nedostatak kvalificiranih kadrova u vrtićima i nedostatak smještajnih kapaciteta.
– Stoga bismo rekli kako je ovo još jedna promašena mjera kojom se ne rješavaju temeljni izazovi, već se nastoji održati privid nadstandarda i to u trenucima kada nemamo osiguran ni standard. Pojašnjavajući ovu mjeru, autor u nacionalnom planu ističe kako će ove aktivnosti utjecati na podizanje kvalitete sustava RPOO te biti jedan od alata za uključivanje u europski obrazovni prostor. Nažalost, to se neće dogoditi prije nego se uspostave odgojno obrazovne skupine koje neće u 40 kvadrata brojati 22 jednogodišnjaka s jednim odgojiteljem Ili u 40 kvadrata brojati 30 četverogodišnjaka, također sa samo jednim odgojiteljem, zaključila je Turković Gulin.
