Baš kao i prethodnih 10 godina u ovo vrijeme, javlja se u hrvatskom društvu jedna specifična pojava. Buđenje svijesti. Riječ je, dakako, o Gay Prideu. Svijest se najednom počinje buditi na sve četiri strane svijeta. No, što reći o svijesti koju budi mržnja i netrpeljivost?
Povreda ljudskih prava, građanskih prava i stigmatizacija
Ne zaboravimo na prošlogodišnji splitski Pride koji je označen događajem od najvećeg sigurnosnog rizika u prethodnih deset godina. Već dugo vremena, u društvu koje boluje od pasivnosti nije se čuo tako rigorozan govor mržnje, a kamenje, trula jaja i rajčice letjeli su na sve strane.
Ovakvim postupanjem prema bilo kojoj osobi krše se sva moguća ikada propisana ljudska prava. Anti-gay prosvjednici prošle su godine neodoljivo podsjećali na gerilsku skupinu koja je pošto-poto morala obraniti dio svoje države okupiran od strane mirnih prosvjednika.
Intelektualci iz Bubamare
Grupa intelektualaca iz Bubamare svojim primjerom pokazuje kako se ne bi trebalo ponašati. Osnovali su Građanski stožer za obranu Splitske rive, a Gay Pride žele zaustaviti vlastitim tijelima. Paradoksalno se pozivaju na zakone RH, ne uzimajući pritom u obzir građanska prava kao što su pravo na okupljanje i slobodu govora koje promiče najviši državni akt – Ustav RH.
Pozivaju sve istomišljenike da im se pridruže, bez obzira kojoj stranci ili religiji pripadali, želeći pokazati koliko su ujedinjeni u obrani svojih načela. Zanimljivo je kako su anti-gay prosvjednici uspjeli oformiti jednu kritičnu masu u borbi za isti cilj. Nažalost, u cilju za koji se žele izboriti nema ništa pozitivno.
Začarani krug
Sve ovo jasno pokazuje kako RH nije u moguće nazivati slobodnom zemljom. Otvorenost društva prema novome ne može se očekivati sve dok se društvo iz korijena ne promijeni. Nažalost, to društvo, izgleda, nema od koga učiti. Koliko god je homofobija štetna za mirno supostojanje pripadnika različitih grupacija na istom teritoriju, utoliko je homofobija u Hrvatskom Saboru znatno štetnija.
Pravi primjer je nedavni ispad gradonačelnika Đakova, Zorana Vinkovića koji je u Saboru govorio kako nikad ne bi dozvolio održavanje Pride-a u svom gradu. Također je naveo kako je RH katolička i normalna zemlja, a ne zemlja pedera. Dok god se govor mržnje ne iskorijeni i iz društva i iz vladajućih grupa, ostajemo zatvoreni u začaranom krugu.
To smo mi, prihvatite nas
I dok ih se pljuje, mrzi i kamenuje, pripadnici LGBT populacije ne prestaju se boriti za slobodu izbora da budu ono što jesu. To je jedina skupina ljudi u državi koja nije zaboravila značenje riječi aktivan.
Svake godine, znajući što ih na ulici može dočekati, sudjeluju u Pride-u i zauzimaju se za sebe. Takva se ljudska odlika, nažalost, ne može primijetiti kod većine građana RH.
Poskupljenje struje, dizanje PDV-a, oporezivanje zraka koji dišemo i zemlje po kojoj hodamo nisu nas uspjeli natjerati na zajedničko aktivno djelovanje i borbu za sebe. Dok šutimo i trpimo, oni izlaze i prosvjeduju i time pridonose buđenju uspavanog i pasivnog javnog mnijenja.
Umjesto da ih se kamenuje, na njih bi se trebalo ugledati i skupiti glave oko nekog značajnijeg i višeg cilja, no što je to mržnja i netolerancija prema drugačijima.
