[Missing Wires] Urbex tim s FER-a osmislio unikatnu kacigu za automatsko mapiranje
Četvero sadašnjih i bivših studenata s FER-a članovi su jedinstvenog urbex tima. Naime, oni u kućnoj radinosti stvaraju čitav niz gadgeta od kojih je najimpozantniji Urban LIDAR – kaciga za automatsko mapiranje prostora.
Galerija 4 Fotografija
OtvoriPosljednjih par godina studenti zagrebačkog FER-a sve češće oduševljavaju javnost svojim skrivenim sposobnostima. Pri tom ne mislim na činjenicu da su ‘ferovci’ dugo dominirali sveučilišnim nogometnim prvenstvom ili da organiziraju desetljećima najbolju brucošijadu u državi već se na njihovom forumu FER2 ‘rađaju’ prijateljstva koja rezultiraju neobičnim hobijima.
Jedan takav scenarij doveo je i do osnivanja urbex grupe Missing Wires. No Missing Wires nisu obični istraživači napuštenih objekata.
Davor Cihlar, Vedran Vukotić, Alma Traživuk i Luka Kosanović su četvorka koja je objedinila svoja znanja iz elektrotehnike i avanturizam koji donose posjeti napuštenim vojnim lokacijama. Iako se neki od njih ovim bave tek pola godine rezultati su zbilja impresivni.
Osim što iskusniji članovi tima iza sebe imaju 50-ak ekspedicija, ova zanimljiva ekipa kreirala je i nekoliko interesantnih gadgeta. Dok su neki proizvodi kućne radinosti kreirani kako bi ekipa uštedjela novac, pojedini izumi su unikati i inovacije Missing Wires tima.
– Istina jeste da je ovo klasičan urbex no mi tražimo drugačije stvari. Mi svi smo inženjeri i područje interesa nam je ponešto drugačije no što je to kod drugih. Nama su ti posjeti napuštenim objektima uvid, prozor u povijest i razvoj naše struke. Mislim nama nije cilj slikati hipsterske fotografije sa shemom vidi nešto staro već tražimo zaista kvalitetne i detaljne fotke tako da ih kasnije možemo analizirati. Gledamo na to kao na tehničku dokumentaciju iz koje možemo učiti. Zbog toga nam treba posebna rasvjeta, a za kvalitetne lampe su potrebna znatna sredstva ukoliko ćete ih kupovati. Sredstva nemamo, ali imamo znanje tako da ih izrađujemo sami, priča nam Davor Cihlar.
Po ‘sirovine’ na Hrelić i eBay
MW-ovci se sirovinama za svoje gadgete opskrbljuju na Hreliću i eBayu. S obzirom na raznolikost lokacija koje posjećuju i tip fotografija koje kreiraju prinuđeni su izrađivati i različite tipove svjetiljki.
– Kada smo imali prvi izlazak na Petrovu goru, računao sam da moram imati jaku svjetiljku. Pri ruci sam imao malu vrtnu svjetiljku prilagođenu za bicikl koja je bila dosta jaka pa sam ju odlučio prenamijeniti. Zbog svojeg uskog snopa je bila odlična stvar za kretanje po lokalitetu no za fotografiranje je katastrofa jer spali sredinu, a ostatak je u mraku. Tako je sve započelo. Sada na dispoziciji imamo nekoliko različitih lampi kućne izrade od kojih je dio s LED svjetlom, a dio su xenonke i stalno ih razvijamo kako bi udovoljili potrebama, objašnjava Cihlar dok pokazuje svu raskoš homemade aparature na stolu.
Ne samo da su lampe raznolike po funkcijama koje imaju već su i stilski personalizirane pa se uz reflektorke istiće Cihlarov plavi fenjer te jedna iznimno neobična žuta kaciga.
– Kada dođemo na lokaciju, dosta nam stvari promakne. Tek kada pogledamo slike shvatimo koliko se toga dalo istražiti. Toliko toga ima, dobro, dosta je stvari pokradeno, ali kvalitetne fotografije nam mogu pomoći u rekonstrukciji. Osim fotografija radimo i na uređaju koji bi trebao pomoći da automatski mapiramo lokacije poput Željave, Petrove gore, KUK-a 1, objašnjavaju momci i djevojka iz Missing Wiresa.
Čudo iz kućne radinosti
Taj aparat je upravo ona žuta kaciga, a MW-ovci ga nazivaju Urban LIDAR. Riječ je o svojevrsnom radaru koji bi u konačnoj verziji mapirao prostoriju u kojoj se nosač kreće.
Što je urbex?
– On na sebi ima senzor koji se zove LIDAR. Svojevrstan ‘radar’ koji odašilja laserske zrake i analizira povratne informacije. Kao što radar radi sa radio valovima tako LIDAR funkcionira s laserom. Uređaj prikuplja podatke i bilježi ih. Jasno se vide vrata, zidovi, dok se prozori malo teže prepoznaju, ali teoretski mogu generirati tlocrt. Mozak uređaja je jedan procesorski modul koji vrti operativni sustav Linux i on je taj koji prima podatke i ‘žvače’ ih te ih šalje na tablet, pojednostavljeno objašnjava idejni začetnik projekta Davor Cihlar.
Kako sami kažu članovi tima, cilj je spojiti fotografije koje su slikane s kartom koja je snimljena Urban LIDAR-om no problem s tim je što im kronično nedostaje vremena kako bi završili i usavršili ovaj izum. Naime, njihova inovacija nije dovršena jer iako može pratiti, očitavati i pamtiti podatke još uvijek nije sam u stanju kreirati cjelovitu kartu.
– Konvertiranje iz ovih silnih podataka u karte je nešto što je work in progress u cjelokupnoj znanstvenoj zajednici. Analiza točkica i spajanje njih u neke grupe naziva se SLAM (engl. Simultaneous Localization and Mapping). Te hrpe točkica on mora povezati u još veću hrpu točkica što bi bila mapa. Treba ga programirati da on vidi sličnost u svemu ovome. Sa svakom novom informacijom on mora znati prepoznati promjenu i sličnost i to je nešto što se još uvijek razvija u akademskoj zajednici. Tu nas je strah da nećemo moći generirati sasvim kvalitetnu mapu, ali ovo što smo do sada napravili već nam nudi opipljiv rezultat, otkrivaju Cihlar i Kosanović što stoji iza neobične žute kacige.
Video početi gledati od 4. minute
Hardver gotov, softver – work in progress
Inače, mehanički dio Urban LIDAR-a je gotovo završen. Potrebna je tek nadogradnja web kamere i neke prilagodbe na balansu. S druge strane, kao što su već i ranije rekli, softver je nedovršen. Ideja postoji no nedostaje vremena da se takav generator interaktivne karte privede kraju. Kosanović tvrdi kako on za sada nije čuo da postoji nešto slično na tržištu.
– Sada nam je bitno da snimimo lokacije da jednog dana kada završimo softver podatke možemo iskoristiti. Neke manje prostorije možemo ručno izvući i danas, ali to je dug i mukotrpan proces, tvrde naši sugovornici.
Naravno, nakon uzbudljive šetnje izumima nastalim u kućnoj radinosti morali smo Almu, Davora i Luku zapitati kakvi su im planovi. Oni, skromni kakvi jesu, nisu isticali prevelike ambicije iako iza sebe imaju ono što mnogi urbex timovi mogu sanjati. Goli otok, Željava, KUK-1 i mnoge druge lokacije su iza njih, a planovi su iako suzdržani, prilično uzbudljivi.
Baza na FER2
– Idemo kako smo i počeli. Stvaramo nove gadgete, posjećujemo nove lokacije i istražujemo. Na kraju najbitnije je da se zabavljamo. Nema pritiska i zacrtanih planova. Cilj je jednog dana skupiti novac i otići u Pripyat. Htjeli bi ići vani, ali treba se ispraksirati. A za to uvijek treba vremena, zaključili su članovi Missing Wiresa.