Mlada književnica: ‘Moje je pisanje spoj hedonizma i egoizma u jednom’
Budući da smatramo da su mladi književnici premalo prepoznati u hrvatskoj javnosti, odlučili smo ih potražiti i saznati otkud im motivacija i inspiracija za pisanjem, kada se mnogi danas samo drže društvenih mreža i pametnih telefona. Prva na redu je mlada 19-godišnja Karlovčanka Tena Prskalo, koja se bavi pisanjem kratkih priča i pjesama.
Privatna arhiva
Tena Prskalo (19) iz Karlovca završila je prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije Karlovac, no iako bi mnogi pretpostavili da je zanima znanost ona se našla u književnosti. Sama kaže da je odrasla na Tolstoju, Dostojevskom i ostali velikim književnim umovima, a piše kako bi ispunila i zadovoljila sebe. Porazgovarali smo s, prema našem mišljenju, vrlo zrelom studenticom koja nam je otkrila gdje pronalazi inspiraciju i zašto se uopće bavi pisanjem kratkih priča i pjesama, od kojih je neke predstavila na KAbini Karlovac, mjestu gdje se redovito predstavljaju mladi i talentirani umjetnici u svim područjima.
S: Koliko dugo se već baviš pisanjem kratkih priča i zašto si uopće počela s time? Odakle crpiš inspiraciju i koji su obično motivi?
Bavim se pisanjem od nekog početnog osnovnoškolskog obrazovanja, prije je to bilo onako dječje i neozbiljno. Sjećam se da sam se u osnovnoj školi zapravo najviše družila sa već sada umirovljenom knjižničarkom koja je pobudila u meni zanimanje za književnost pa je nekako spontano došla i potreba za pisanjem.
Inače sam osoba koja voli promatrati pa tako nalazim i inspiraciju. Život običnih ljudi, kako u busu, na ulici, tako i u mojoj najbližoj okolini, neki moji nutarnji osjećaji i emocije koje se bude potaknute nečim ili tek tako najčešći su motivi.
S: Jesi li objavljivala svoje priče?
Budući da sam već od malih nogu bila ‘hranjena’ Tolstojem, Dostojevskim, Shakespeareom te mnogim našim hvale vrijednim književnicima od kojih je na mene najveći utjecaj ostavio Antun Gustav Matoš, uvijek sam se bojala ikome pokazivati svoje pjesme, priče. Nekako je u meni uvijek bio strah i govorila sam samoj sebi ‘Pa Tena, tvoji likovi su nula naspram jednog Raskoljnikova, jedne Ane, tvoje slike su ništa naspram onih što se tako vjerno prikazuju u Matoševoj 1909.’ No opet, ništa ne može ostati dovijeka skriveno. Prve pjesme objavljivane su u školskim časopisima, no kasnije sam odlučila napraviti stanku i ono malo što sam pisala pokazivala sam samo najbližim osobama ili pak zadržavala samo za sebe bacajući napisano.
S: Što za tebe predstavlja književnost i pisanje? Koji su tvoji ciljevi što se tiče pisanja priča? Što želiš njima poručiti čitateljima? Što si sama naučila radeći to što radiš?
Moje pisanje je spoj hedonizma i egoizma u jednom. Pišem da ispunim i zadovoljim sebe, a kad je to iskreno onda su i drugi zadovoljni.
Moje napredovanje u pismenom izražavanju raslo je zajedno sa mnom, s mojim obrazovanjem i promjenom okoline.
Književnost je za mene ono što mi je, koliko god možda čudno zvučalo, nešto najbitnije u životu. Sve ono što utječe na mene: obitelj, prijatelji, stanje u svijetu, nepravda, prirodne pojave, nalazi svoj početak u književnosti koju proučavam. Ako je književnost početak, pisanje kao jedan segment je onda završetak rekla bih. To je završna ekstaza nakon koje osjećam potpunu ispunjenost i mir.
Zamislite neku veliku sliku punu šarenih boja koja jednostavno hipnotizira, nakon nekog vremena ne znaš gdje bi gledao. Meni osobno nema najdražeg pisca i djela. Pojedine književnosti mi pašu više, pojedine manje, a i to naravno ovisi o trenutku. No, moje pisanje je bilo potaknuto malo više filozofskim tekstovima nego klasičnom prozom ili poezijom.
Filozofske rasprave su čudesan način konkretnog izbacivanja zavrzlama u glavi bez skrivenih poruka, samo s dubinom razmišljanja. To mi je i dan danas jako dobra podloga sa pisanje bilo čega.
S: Od malih nogu voliš čitati, što za tebe znači čitanje?
Čitanje me vraća u moj svijet i bijeg mi je od dosadnih stvari tako da čitati ne prestajem. Knjiga mi je vjeran prijatelj, suputnik, a i supatnik. Sve to u jednom. Jutro započinjem kratkom pričom, dan nastavljam romanom, završavam ga poetičnom melankolijom baš u skladu skrivanja sunca i otkrivanja mjeseca.
