Mlada slikarica iz Karlovca slika uz pomoć soli i crnog čaja
Mlada Anđela Žapčić iz Karlovca slikarstvom se bavi od djetinjstva, voli razlijevati boju dok slika, ostavljati kistove po stolu ili kolegu valjkom obojiti po nosu, a danas se za razliku od mnogih ne nalazi u dvojbi koje fakultete prijaviti, ona je sigurna da želi upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Njezini likovni radovi izgledaju kao da je već završila Akademiju, posebice zbog nevjerojatne sposobnosti eksperimentiranja tehnikama. Teksturu postiže dodavanjem soli, a crni čaj koristi za postizanje toplijih tonova. Školuje se za web dizajnera pa je kreativnost prati i u školi te ima dovoljno vremena za rad. Za desetak godina vidi se u svom ateljeu, „mirnom kutku“ gdje će moći raditi ilustracije za dječje knjige i romane.
Galerija 11 Fotografija
Otvori
Mlada Karlovčanka Anđela Žapčić slika od djetinjstva, a u tu svrhu se koristi svime i svačime, pa čak i soli te crnim čajem. Učenica koja se školuje za web dizajnera ne dvoji oko fakulteta koji će upisati, već dugo planira studirati na Akademiji likovnih umjetnosti. U razgovoru nam je otkrila što joj umjetnost predstavlja, što najviše voli slikati te što joj se najsmješnije dogodilo za vrijeme bavljenja tom umjetnosti.
S: Što te potaknulo da se počneš baviti ilustracijom?
Mislim da je moja motivacija za slikanje proizašla iz potrebe da pronađem sebe i nekako se smjestim u stvarni svijet. Umjetnost je za mene u najranijoj dobi predstavljala svojevrsno svjetlo na kraju tunela, jezik koji sam nesvjesno tečno govorila i razumjela, a pomogla mi je da upoznam sebe i da ljude oko sebe spoznam na novi način. Zato mogu reći da motivaciju nalazim i u ljudima, u segmentima njihovog ponašanja i neprimjetnim sitnicama, opsesivno kompulzivnim poremećajima i načinu na koji razgovaraju, ritmu disanja… Sve te sitnice, svaka poteže okidač za nešto novo u meni, i tako nastaju moje ilustracije.
S: Što najviše voliš slikati?
Moje ilustracije su zapravo realizacije pisanih koncepta, svaki lik kojeg nacrtam ima unaprijed izgrađen karakter, osobnost i vlastitu priču. Ja, kada ih crtam volim misliti da oni već odavno negdje postoje i da ću ih tek upoznati ili ih poznajem iz nekog drugog života. Volim vjerovati da su u stvarnosti isti kao u mojoj glavi. Prilikom razrade koncepta za jednu ilustraciju, napisala sam u bilješke rečenicu za koju vjerujem da opisuje svaki lik kojeg sam ikad iz glave prenijela na papir, a upravo su oni moji najdraži motivi za crtanje. Rečenica glasi: ‘Čudaci svi od reda, na leđima im niču planine, a u plućima sami’.
S: Što umjetnost predstavlja tebi i što misliš što predstavlja društvu?
Za mene umjetnost predstavlja ključni dio života, i iz nje proizlazi sve drugo, ona je oblik slobode i način života. Moja me umjetnost toliko oslobodila da sam stvorila vlastite džepne svjetove i ona nije samo bitna; ona je posve ključna i bez nje ništa drugo nema smisla. Što se tiče društva, mislim da je ona ujedno postala bijeg od stvarnosti, ali i pokretač za ljudsku maštu; mislim da pogledi na tuđi rad mogu motivirati ljude na realizaciju vlastitih ideja kojih nisu bili posve svjesni.
S: Koja ti je najsmješnija ili najsramotnije stvar koju si napravila prilikom slikanja?
Prije nekoliko godina radila sam na suradnji sa svojim prijateljem i kolegom u sklopu koje smo oslikavali platno velikog formata, dok sam nadobudno špricala boju po platnu usred “action painting” eksperimentacije, slučajno sam prevrnula kantu boje i udarila kolegu valjkom po nosu. Na svu sreću, platno nije stradalo. Osim toga sam jako sklona rađenju velikog nereda dok slikam, uvijek boja leti na sve strane ili nemarno ostavim mokar kist na stolu ili podu, prevrnem čaše s vodom i slično. Takve su stvari valjda neizbježne kada užurbano radite.
S: Koje tehnike koristiš i voliš li se držati pravila ili eksperimentiraš?
Veliki sam zaljubljenik u tehniku akvarela. Ne volim se držati pravila, jer koliko su korisna u slikarstvu, toliko me ograničavaju u emocionalnom izražavanju. Stoga, tehniku akvarela često ‘podižem’ i trudim se odvesti je na drugi nivo, u svakoj ilustraciji pokazati nešto novo i inovativno. Tako u nekim ilustracijama dodajem teksturu uz pomoć soli koju utapam u akvarelu. Često s njim kombiniram tinte u boji, tuševe, dodajem crni čaj za postizanje toplijih tonova ili jednostavno za toniranje papira. A izuzetno volim monotoniju na crtežima u olovci razbiti vibrantnim akvarelom.
