Mladi Dalmatinci o svojoj ‘novini’ za 70. godišnjicu Slobodne
Prvi broj Slobodne Dalmacije izašao je na današnji dan prije 70. godina. Tada je za vrijeme Drugog svjetskog rata Dalmacija bila pod talijanskom okupacijom, pa su partizanske vođe odlučile tiskati novinu, koja će biti glas sve jačeg ‘narodnooslobodilačkog’ pokreta u ovoj pokrajini. Prvi broj tiskan je u pastirskoj pojati podno Mosora, a zatim će se tiskati na nekoliko lokacija. Iako je Slobodna Dalmacija s vremenom postala dnevnik čitan na razini cijele države, na momente s tiražom od 150 tisuća primjeraka, nikada nije izgubila svoj snažni regionalni akcent.
Screenshot: Slobodna Dalmacija
Slobodna Dalmacija danas slavi 70. godišnjicu od objavljivanja prvog broja. U vrijeme talijanske okupacije, partizanske vođe u Dalmaciji su odlučile vojni otpor ojačati jednim pokrajinskim glasilom, pa se tako rodila ideja Koliko je njihova želja bila snažna, govori i činjenica da je prvi broj tiskan u pastirskoj pojati na Mosoru. Ovaj dnevnik u najboljim je danima izlazio u tiraži od 150 tisuća primjeraka, a bez obzira na mijenjanje političkih sistema, uređivačke politike i ostaloga, Dalmatincima je ostao sinonim za ‘novinu’.
Slobodnu čitaju svi ukućani, pa onda zajedno komentiramo vijesti
Povodom velike obljetnice Slobodne Dalmacije pitali smo mlade naraštaje iz ove regije, točnije po jednu osobu iz tri najveća grada Splita, Zadra i Šibenika, znači li im išta ovaj dnevnik te čitaju li ga uopće.
– Slobodnu Dalmaciju čitam svaki dan, ali na portalu jer je praktičnije, iako ništa ne može zamijeniti miris novina i ljepotu opipa. Također tako i moji roditelji. Pošto sam mlađa, ponekad im ja vijesti čitam, pa ih međusobno komentiramo i stvaramo zajedničke teme. Imam povjerenja u Slobodnu, a i teme koje ona obrađuju su mi vrlo bliske. Kao da čitam vijesti iz kuće, rekla nam je Tina, učenica Škole likovnih umjetnosti iz Splita.
Druga dva sugovornika već su dulje vrijeme u metropoli, pa malo rjeđe čitaju svoju ‘novinu’.
– Jednom tjedno kupim Slobodnu, a još dva, tri puta posjetim portal. Otkada sam u Zagrebu sve češće kupujem druge dnevne novine iz jednostavnog razloga što su dostupnije, rekao nam je 25-godišnji Zadranin Lovre.
– Drago mi je da postoji tiskovina koja se bavi vijestima vezanim za Dalmaciju, iako ja ne gajim neku posebnu emociju prema Slobodnoj. Kad je čitam, uglavnom su to novine. Ukućani sve češće posjećuju portal, rekao nam je Šibenčanin Andrej, student na zagrebačkom Kairosu.
Najdraži mi je Dežulović s kolumnom Bombe, rašpe, livorveri
Različite preferencije u najčitanijim dalmatinskim novinama imaju naši sugovornici. Svatko od njih ima svoje omiljene novinare, kolumniste i rubrike te se kao i mnogi drugi Dalmatinci uvijek uspiju pronaći u Slobodnoj.
– Kvaliteta Slobodne Dalmacije je u tome što najbolje obrađuje vijesti iz regije. Od novinara najviše volim pročitati tekstove Josipa Jovića i Jurice Pavičića, rekao nam je Lovre.
Splićanka Tina pak preferira popularnu rubrika Scenu u kojoj se nađe za svakoga ponešto. Najviše je zanima kultura, a kaže na novinare ne obraća često pažnju, međutim ipak je kao omiljene izdvojila Damira Šarca i Renatu Kragić.
– Izdvojio bih kolumnu Bombe, rašpe, livorveri Borisa Dežulovića kao najdražu, a i njega kao omiljenog novinara. Tekstovi Ante Tomića također su mi dobri, pojasnio je Andrej na kraju.
