MLADI I AKTIVIZAM: Tek pet posto mladih u Hrvatskoj društveno su angažirani
Rana jesenja večer 18. rujna 2015. godine i početak nove školske godine članice Društva “Naša djeca“ Pazin iskoristile su kako bi pokrenule jedan od projekata koji im je već dugo bio na pameti. Budući da djeluju u kompleksu nekadašnje vojarne “Veli Jože”, a podosta volontera prešlo je granicu od 15 godina, s ciljem da se osnuje grupa mladih volontera u zasebnu udrugu pokrenule su zajedno sa zainteresiranim pojedincima Centar za mlade, koji će kasnije dobiti i ime “Alarm”. Predsjednica Tamara Damijanić, zajedno s Paulom Jurman i Ivom Luk, inače predsjednicom pazinskog Gradskog savjeta mladih bile su nužna potpora sazivanju inicijalnog sastanka i pokretanju jedne za ovako malo zajednicu poput Pazina vrijedne inicijative.
Luk je inače sudjelovala u prosincu prošle godine na Godišnjoj konferenciji koju organizira zagrebački Savjet mladih, na kojoj se naveliko debatiralo o mogućnostima osnivanja centara za mlade, a pritom su se slušala iskustva Velike Britanije ili pak bliže nam Slovenije, gdje su Ljubljančani prikazali kako te institucije funkcioniraju. One se naime osnivaju kao javne ustanove, a mnoge od njih upravljaju i hostelima, pa čak i u malim sredinama poput Trbovlja, koje broji 16 tisuća duša.
Slučaj je htio da se upravo u trenutku kada su osmišljavali davanje imena u obližnjoj podružnici Hrvatskih šuma bespotrebno upali alarm, pa su i nadjenuli udruzi istoimeni naziv. Alarm na prvu loptu zvuči pankerski, po čemu je Pazin i poznat u široj okolici, kao i po istoimenom bendu, ali i skreće pažnju na ono bitno – mlade kao vrlo nezaštićeni dio društva kojima se ne posvećuje dovoljna pažnja izvan institucionalnog okvira.
“Na tom smo sastanku odlučili pokrenuti centar za mlade kako bi u našem malom gradu dali priliku za iskazivanje svim onim mladim, kreativnim i vrijednim ljudima. Zamislili smo to tako da koristimo prostor Društva ‘Naša djeca’ kad je on slobodan za razne aktivnosti od koncertnih večeri, do predavanja zanimljivih predavača o temama koje zanimaju mlade, kuhanja, radionica, ekoloških akcija i drugih aktivnosti”, kaže nam izabrana predsjednica Lucija Jedrejčić.
Sastanak, održan krajem listopada u Murskoj Soboti, poslužio je i za izbor prvih regruta za prisustvovanje na projektu “Bullying is not cool“ na kojem je uz Jedrejčić, njihovu grupnu voditeljicu, sudjelovalo još četvero učenika. Projekt financiran iz programa “Erasmus Plus” ponudio je Pazincima suradnju s organizacijama iz Slovenije, Slovačke i Latvije.
“Na kraju je ispalo da znamo dosta dobro pričati engleski i da smo prilično otvoreni i zabavni”, rekla je predsjednica novoosnovane udruge.
U nastavku razgovora dodala je kako ih je to motiviralo da nastave s razmjenama u programu Erasmus Plus, pa kad su prešli natrag slovensko-hrvatsku granicu, postavili su si zajedničko pitanje: “Kad ćemo opet?”
Jedrejčić razmišlja i o upisu “Studija o mladima i za mlade”, koji je ove godine kao i šest proteklih godina pokrenula Mreža mladih Hrvatske. Riječ je o edukacijskom programu koji je namijenjen informiranju, obrazovanju i osnaživanju mladih aktivistica i aktivista, posebno u području rada s mladima i politike za mlade. Program “Studija o mladima za i mlade” teži potaknuti ovu dobnu skupinu na odgovornost u svojoj zajednici i uključivanje u sudioničke procese demokracije naše mlade još nerazvijene države.
Uz to, što je možda još i vanije, cilj im je potaknuti sposobnost prepoznavanja, analize i artikulacije potreba i problema mladih uz zagovaranje održivih rješenja. Učenje da postoji zajednica koja ima svoj unutarnji život dragocjena je u smislu i odrastanja i razvoja pojedinca prema pluralističkom shvaćanju i naravno u krajnjem cilju – potaknuti konkretnu primjenu znanja u zajednici.
Supsidijarnost i centri za mlade – sjeme aktivnog građanstva
Što kaže o tome svemu Nacionalni program za mlade? Naime, ova priča koja se dešava u Pazinu, može se desiti i u praksi se i dešava u bilo kojem drugom malom gradu u Hrvatskoj, budući da je Hrvatska mozaik uglavnom malih sredina. Pokušaji pokretanja udruga mladih i za mlade svojstveni su za stotine lokalnih zajednica, od kojih neki uspješnije, dok drugi manje uspješno funkcioniraju. Naravno, u malim sredinama najčešće razvoj programa i aktivnosti ovisi o nekoliko pojedinaca, pa dok oni ne odrastu, i dok imaju interesa, takvi programi i traju.
U području koji se odnosi na “Aktivno sudjelovanje mladih u društvu“, u Nacionalnom programu za mlade stoji:”Ovaj nacionalni program za mlade predstavlja iskorak u osiguravanju održivosti udruga mladih i za mlade time što je prepoznata potreba da se osigura nekoliko različitih tipova podrški, a koje su usklađene s time koje i kakve usluge pružaju udruge mladih i za mlade te koje i kakve djelatnosti obavljaju”.
Nadalje, Nacionalni se program bavi specifičnošću sektora mladih, ispravno ga opisujući kao sektor koji obilježava velika fluktuacija mladih koji provode aktivnosti, programe i projekte te koji vode i upravljaju udrugama mladih i za mlade. Nacionalni program prepoznaje i afirmira potrebitost različitih vrsti podrške udrugama mladih i za mlade s ciljem osiguravanja njihove stabilnosti i razvoja te nužnost kvalitetnog provođenja, nadzora i evaluacije korištenja svih uvedenih različitih vrsti podrške.
Panaceja koja sprječava daljnju marginaliziranost mladih u Hrvatskoj je osnivanje klubova i centara za mlade, pritom prepuštajući to i zamišljajući da to radi civilni sektor, za razliku od primjerice Slovenije, gdje se takvi centri ustrojavaju kao javne ustanove. Oni, piše u Programu, mogu biti inkubatori ideja i inicijativa jer tamo se, ako postoje materijalni uvjeti, mogu organizirati i provoditi različite aktivnosti: kulturne, medijske, sportske, socijalno-volonterske, društveno-političke i dr. Koncept klubova i centara za mlade – kao autonomnih prostora koje vode mladi za mlade – valja gledati kao sjeme aktivnog građanstva. Takvi prostori su, općenito gledajući, prilika za samoorganiziranje mladih, izgradnju vlastitih punktova, mreža i struktura, a konkretnije, oni su garancija da će se, uz odgovarajuću potporu, koncipirati i prakticirati različiti programi i projekti mladih i za mlade, usmjereni na njihovo socijalno aktiviranje.
Program kao jedan od ključnih problema vidi manjak sustavnog ulaganja u infrastrukturu za rad i djelovanje mladih. Pasivnost mladih u društvenom i političkom pogledu u velikoj je mjeri rezultat nepoticajnog okruženja i nepostojanja materijalnih uvjeta za osmišljavanje i provedbu aktivnosti koje bi bile usmjerene na informiranje, obrazovanje, osvještavanje i organiziranje mladih. Javni sektor na svim razinama bi imao ulogu da osiguraju materijalne preduvjete za slobodan, kreativan i socijalno angažiran rad mladih, odnosno da osiguraju podlogu i okvir za samoorganizirane djelatnosti mladih. Mjere koje se predlažu su vrlo razumne, a odnose se na dodjelu prostora, osiguranje programske i projektne potpore te one najsustavnije osiguranje – institucionalne podrške udrugama. Kako bi se to osiguralo Radna podskupina stidljivo je najavila kroz širu analizu i dugoročne projekcije solomunsko rješenje – osnivanje Zaklade za mlade.
Većinom smo na kavama ili zašto je bitan građanski odgoj
Makar nema puno relevantnih istraživanja, u posljednjem objavljenom, šestom po redu, “Biltenu o studijima za mlade i o mladimajk” polaznici iz pet lokalnih zajednica – Zagrebu, Virovitici, Malom Lošinju, Delnicama i Koprivnici – istražili koje su potrebe mladih vezane uz njihovo slobodno vrijeme. U istraživanju koje je provedeno tijekom prosinca 2012. godine te siječnja 2013. godine ukupno je anketirano 358 srednjoškolaca. Svrha istraživanja bila je prepoznati potrebe mladih vezane uz njihovo slobodno vrijeme. Rezultati su pokazali kako ispitanici rijetko sudjeluju u radu organizacija ili skupina mladih, kako imaju nisku informiranost o aktivnostima slobodnog vremena te da većinu informacija dobivaju putem interneta.
Posebno upada u oči kako su mladi izuzetno loše informirani o ulozi samih organizacija za mlade. Pokazalo se da niti u jednom gradu srednjoškolci ne znaju za postojanje centara za mlade, klubova mladih te udruga mladih. Osim toga, ispitanici su nezadovoljni ponudom aktivnosti slobodnog vremena, o čemu se pretežito informiraju putem interneta, iza kojeg dolaze ostali izvori informiranja: prijatelji i poznanici te tradicionalni mediji (tisak, radio i televizija).
Nadalje, velik postotak ispitanika nikada ne posjećuje javne tribine. Čak 82,5 posto ispitanika ih nikad ne posjećuje, a samo 2 posto ih često posjećuje. Podaci navode na zaključak o tome kako je mlade potrebno motivirati na sudjelovanje na javnim tribinama, oglašavati ih putem novih tehnologija te tematiku samih javnih tribina prilagoditi potrebama mladih.
Interesantan je podatak da velik postotak srednjoškolaca, gotovo tri četvrtine, ne bavi se humanitarnim i volonterskim radom, što dakako ide i u prilog raspravi za uvođenjem građanskog odgoja u škole te poraditi na boljoj promociji volonterstva u javnosti i medijima.
Problem informiranosti ispitanika/ica ključan je nalaz ovog rada. Naime, velika većina njih ne zna da u njihovim lokalnim zajednicama postoje različite organizacije mladih i ne sudjeluje u njihovim aktivnostima.
Na kraju same ankete, srednjoškolci su mogli ostaviti određeni komentar povezan s istraživanjem. Iako uglavnom nisu imali posebnih komentara, želimo istaknuti komentar jedne učenice. Taj komentar dobro sumira rezultate istraživanja: “Nemam ništa za nadodati. Većinom smo na kavama. :)”
Neće svi mladi u Njemačku
Bez obzira što mladi u Hrvatskoj rijetko dolaze u fokus ili ako se nalaze u centru pažnje, onda je on negativan i patronizirajući poput rasprava o odlasku mladih na pečalbu u dobrostojeće članice EU. Neće svi mladi iseliti u Njemačku, i htjeli priznati to ili ne, što se mlade manje marginalizira to je svaka zajednica zdravija, a Hrvatska mora početi ozbiljno mijenjati smjer kretanja prilikom kreiranja politika za mlade. Procjenjuje se da se u Hrvatskoj nešto više od pet posto mladih osoba u dobi od 15 do 29 godina bavi nekim oblikom društvenog aktivizma, za razliku od, primjerice, Finske gdje je više od polovice djece i mladih u dobi od sedam do 29 godina u članstvu neke organizacije mladih te je zahvaćeno nekim oblikom rada s mladima. Finska je zakonom definirala nacionalne centre za mlade. Trenutno djeluje 10 nacionalnih centara za mlade i rasprostranjeni su po cijeloj zemlji, uglavnom u ruralnim područjima. Prvi takvi centri počeli su s radom ranih 80-ih godina prošlog stoljeća, a posljednji je otvoren 2000. Što je još važnije, gotovo svaka lokalna zajednica podržava rad klubova i centara za mlade koji odgovaraju na konkretne potrebe mladih na lokalu i pružaju mogućnosti za samorazvoj i socijalnu inkluziju.
Koncept djelatnosti centra za mlade koji u sebi uključuje djelotvorne mehanizme povratne sprege što bi značilo da lokalna zajednica podupire, a vodstva centara istraže potrebe u zajednicama te djeluju u tom pravcu. Na taj način može se pružiti široka lepeza djelatnosti od provođenja turističkih djelatnosti (sve popularnije je otvaranje hostela), stjecanja kvalifikacija, neformalnog obrazovanja, sportskih i kulturnih aktivnosti te se sukladno interesima uvode inovacije u formi i strukturi aktivnosti. Sve kako bi se izbjeglo sjedenje po kavama i zaokruživanja “gola u gostima“, dvoznakova i drugih kladioničarskih dokoličarskih aktivnosti mladih na margini.
Tekst je prenesen s portala lupiga.com, uz dopuštenje uredništva.