Mladi psiholozi upozoravaju Ministarstvo: ‘Učenike ostavljate bez stručne podrške!’
U hrvatskim školama radi veliki broj psihologa zaposlenih putem državnih mjera za zapošljavanje pripravnika. Budući da pripravnicima mentori rade u drugim školama, oni su često i jedini psiholozi u mjestu. No program pripravništva traje samo godinu dana te nakon toga mladi psiholozi odlaze na burzu rada ili dodatnu prekvalifikaciju, a djeca ostaju bez psihologa. Iz inicijative ‘Psihološko proljeće’ pozivaju stoga Ministarstvo znanosti i obrazovanja da osigura zapošljavanje psihologa po isteku programa jer se, između ostalog, u protivnom učenici iz godine u godinu iznova moraju navikavati na nove psihologe.
foto: Tadeusz Lakota za Unsplash
Specifičnost školskih psihologa-pripravnika je u tome što su njihovi mentori, koji ih nadziru, vode i podupiru u radu, u pravilu zaposleni u drugim školama. Prema tome, kada školskom psihologu zaposlenom u malom mjestu završi pripravništvo, ukoliko škola s njim ne sklopi novi ugovor o radu, škola ostaje bez psihologa, a učenici koji su bili u njihovom tretmanu ostaju bez prijeko potrebne psihološke podrške u kognitivnom i socio-emocionalnom razvoju.
Napominju to iz inicijative ‘Psihološko proljeće’ u otvorenom pismu Minisarstvu znanosti i obrazovanja.
Tek što se djeca uspiju upoznati s psihologom, on ode…
Upozoravaju da se danas diljem Hrvatske događa da djeca koja su tek stekla povjerenje u školskog psihologa s kojim su započeli proces savjetovanja i ostvarili napredak ostaju bez njihovog vodstva i stručne pomoći.
Razlog je vrlo jednostavan. Školski psiholog je zaposlen kao pripravnik te po završetku pripravništva dobiva otkaz te odlazi na burzu ili drugo radno mjesto (često nevezano uz školsku psihologiju, već neku drugu psihološku discipilinu), a djeca ostaju sama.
– Mnogi od njih bili su ne samo jedini psiholog u školi, nego i u mjestu, a s obzirom na socioekonomsku sliku u mnogim takvim mjestima, teško da će djeca dobiti potrebnu pomoć od nekog drugog psihologa, kažu iz incijative.
‘Educiramo se za škole pa se zaposlimo negdje drugdje’
Dodaju kako će se mladi stručnjaci koji su se godinu dana usavršavali u školstvu položiti stručni ispit u školstvu, ali većina ih se u školstvu neće zaposliti, što od mjere pripravništva de facto čini običnu mjeru stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.
– Osim toga, koji je smisao usmjeravanja visokoobrazovanih ljudi u područje u kojem nikada neće raditi? Zašto država subvencionira usavršavanje u određenim vještinama i znanjima (poput testiranja zrelosti djeteta za upis u osnovnu školu) da bi nakon 12 mjeseci istim pripravnicima ponudila dvije mogućnosti: burzu rada ili prekvalifikaciju unutar struke (za organizacijskog, sportskog, kliničkog psihologa, psihologa u medicini rada ili nekoj drugoj grani psihologije)?, pitaju se mladi psiholozi.
MZO nije predvidio posljedice
U sklopu državnih mjera za zapošljavanje pripravnika, od 1. siječnja 2018. godine do danas zaposleno je ukupno 3414 pripravnika, od čega 1367 (40%) u privatnom sektoru. Od preostalih 1865 pripravnika zaposlenih u javnom sektoru, 1340 je zaposleno u zdravstvu (čak 55 u KBC-u Sestre milosrdnice), 310 u obrazovanju (uključujući vrtiće), 113 u socijali i 102 u kulturi (muzeji, arhivi i dr.). Podaci su to koje je inicijativa ‘Psihološko proljeće’ dobila od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Državnog zavoda za statistiku.
Rapored pripravnika po ustanovama u 2018. i 2019. godini:
Ako vam se dokument ne učitava, osvježite stranicu.
Među svim tim pripravnicima, psihologa je ukupno 142 (4.2%) i to 14 u realnom sektoru, a 128 u javnom, od čega je većina u školama. Školskih psihologa koji su pred mjesec-dva radili kao pripravnici, a danas su na burzi rada, iz tjedna u tjedan je sve više i više. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) nije predvidjelo posljedice koje mogu nastati po završetku njihovog pripravništva, što je iznimno zabrinjavajuće.
Apel Ministarstvu: Zaposlite nas!
Ističu kako bi se zapošljavanjem pripravnika po završetku mjere izbjegle bi se možebitne štetne posljedice djeci kojoj savjetovanje ne bi bilo prekinuto, državna sredstva uložena u usavršavanje pripravnika ne bi bila bačena u vjetar, stečene kompetencije pripravnika ne bi ostale neiskorištene, a pripravnici se ne bi morali vraćati na burzu rada i prekvalificirati.
– Vjerujemo da se pripravnici ne bi protivili ni radu u dvije škole, po pola radnog vremena u svakoj, čime bi se dostupnost psihologa učenicima dodatno povećala, kažu mladi psiholozi.
‘Ako se ne planiraju, državne mjere mogu biti itekako štetne’
Ustvrdili su kako primjeri poput ovoga pokazuju da čak i kada su obilate, državne mjere mogu biti štetne ako se dobro ne planiraju.
– No što je tu je, nemoguće je sada vratiti vrijeme i retrogradno isplanirati provedbu ovih mjera. Ono što danas jest moguće je smanjiti broj budućih pripravničkih mjesta te odrediti kriterije po kojima će se školama pripravnici odobravati. Na primjer, kada bi se pripravništvo odobravalo svim onim školama u kojima je psiholog pred mirovinom, to bi bilo sasvim razumno i vjerujemo da nitko protiv toga ne bi imao ništa protiv. Kriterij za škole bez zaposlenog psihologa mogao bi se određivati u skladu s normama propisanim u Državnom pedagoškom standardu, poput broja djece i drugih stručnih suradnika u pojedinoj školi, predlažu iz incijative.
