Mladi su se probudili i svoj glas na izborima dali Škori: Analiziramo i objašnjavamo zašto to nije iznenađujuće
Svaki treći mladi birač između 11 predsjedničkih kandidata u prvom krugu glas je dao Miroslavu Škori. Neki su se nad tim saznanjem čudili i šokirali, no činjenica da su mladi odabrali ovog popularnog pjevača nije nimalo iznenađujuća. Upravo se Škoro od samog početka obraćao mladima, a oni su ga spremno dočekali – ako ništa, onda kroz šalu, pa i ismijavanje. Lijevih i desnih uvjerenja, od 18 do 29 godina, glasali su za njega. Analiza njegove kampanje pokazuje i zašto.
Screeenshot YouTube
Svaka treća osoba između 18 i 29 godina na izborima za predsjednika odlučila je svoj glas dati Miroslavu Škori, sudeći prema sociodemografskim podacima koje je u sklopu izlaznih anketa na dan izbora, prošle nedjelje, napravila agencija Ipsos Puls za HTV, RTL i Novu, a prenio je jutarnji.hr. Uspoređujući to s glasovima koje su mladi dali Kolindi Grabar-Kitarović (18,2%) i Zoranu Milanoviću (15,8%), primjetno je da je Škoro (31,9%) dobio gotovo jednak broj glasova kao njih dvoje zajedno.
Da će dobar dio mladih svoj glas dati Škori bilo mi je jasno otpočetka, a posebno kada mi je prijateljica, inače apsolutno nezainteresirana za politiku (vjerujte da veću nezainteresiranost i gađenje prema politici i bilo kakvim izborima niste vidjeli), na moje pitanje zna li kad su izbori i tko su kandidati rekla da zna samo da su izbori za predsjednika i da je kandidat Škoro. Dodala je da pretpostavlja da se opet kandidirala i aktualna predsjednica.
Zabavljač, a ne političar
Miroslav Škoro mladima, kao uostalom i svim drugim skupinama, poznat je kao zabavljač. Prvenstveno glazbenik, a potom i osoba koja se pojavljivala na malim ekranima u zabavnim formatima – glumio je u Večernjoj školi te je bio član žirija u nekoliko emisija (Story Super Nova Music Talents; Država, selo, grad; Uhvati bingo ritam; Pjevaj moju pjesmu; Zvijezde pjevaju). Upravo je to ono s čime su građani, a i mladi, povezivali Škoru. Politiku s njime nisu povezivali, iako su se neki možda sjećali njegove i HDZ-ove ljubavi. Njegove domoljubne pjesme također nisu, same po sebi, djelovale kao problem. Samo na temelju njegove persone zabavljača, prema anketi HRejtinga iz svibnja, Miroslav Škoro osvajao je 9,4% glasova – bez programa, bez kandidature, bez ičega, samo zbog svojega imena.
Ne treba na to zaboravljati, a to je znao i Škoro koji je od samog početka populistički naglašavao da je on prije svega glazbenik i poduzetnik, a ne prljavi političar otuđen od naroda.
Tu otprilike, sve kreće. Očito je dakle da Škori njegova slava pomaže na samom početku kampanje, prepoznatljiv je, velikom broju ljudi simpatičan, djeluje kao dobra osoba. On nije političar. Sjetimo li se još kako mladi politiku baš i ne vole, ne prate i u nju praktički ne vjeruju, ove činjenice o Škori dobivaju na još većoj važnosti. To nije prva takva osoba koja se pojavljuje u suvremenoj politici, štoviše. Najrecentniji primjer onaj je Volodymyra Zelenskog u Ukrajini koji je (gle čuda još jedan glumac/komičar) postao predsjednik države također naglašavajući da je on samo “čovjek iz naroda”, a ne dio političkih elita.
Banski dvori Miroslava Škore
Svoju kandidaturu Škoro je najavio kroz video – dovoljno kratak i jasan, objavljen na njegovom YouTube kanalu i Facebook stranici. Upravo se putem društvenih mreža Škoro najviše obraćao građanima – a imao je i najveseliji Instagram na kojem se pjevalo i veselilo te objavljivalo poruke podrške. Bio je vidljiv, mediji su ga odmah na početku “pumpali” – svjesno i nesvjesno. Škoro je bio nešto novo, nešto zanimljivo. Facebook mu je bio glavni komunikacijski alat na kojem je, osim što je širio poruke, odgovarao na sve prozivke i napade. Koristio je opciju Facebook live, a ne treba zanemariti ni to da je Škoro prvi koristio Facebook live kako bi odgovarao na pitanja građana iz komentara i to dva dana prije izbora.
Društvene mreže nisu Škori služile samo za izravnu komunikaciju s biračima. Ne treba zaboraviti na važnost Facebook stranice Banski dvori Miroslava Škore koja je bila aktualna na samom početku Škorine najave kandidature. Iako originalne stranice više nema, tada je privukla velik broj ljudi. Objave su se sastojale isključivo od memeova, a upravo njima mladi danas komuniciraju, to je njihov(naš) novi jezik.
Stranica Banski dvori Miroslava Škore u danu je objavljivala na desetke memeova, o njoj su pisali i mediji, a meme su se dalje dijelile internetom. Čak i ako se tko nije slagao s onim što su promovirale, bile su ono o čemu se pričalo, jer meme je jednostavno zabavan format, kojim, ponavljam, mladi i komuniciraju.
Večernja škola i pjesma u kampanji
Škoro je, uz pjevačku, koristio i druge prepoznatljive priče po kojima je poznat. Željko Pervan podržao ga je u kampanji i snimio nekoliko video zapisa, skečeva u kojima se na Pervanov način promovirao Škoro kao predsjednički kandidat. U prvom se takvom skeču pojavljuju Antimon, Pervan i Škoro – stari prijatelji iz Večernje škole. Pričaju o Škorinoj kandidaturi za predsjednika. Nastalo je još nekoliko takvih skečeva s Pervanom, a posljednji se odnosi na mlade.
Pervan (otac) budi sina koji je jutros rano došao iz izlaska. Dan je izbora i otac mu govori da mora glasati za Škoru ako želi da mu bude bolje. Mladić je nezainteresiran i lijen, ali ipak odlazi. U skeču se miješaju razni elementi pop kulture koje povezujemo sa Škorom, a istovremeno se govori o politici. Pop kultura miješa se s politikom kao u cijeloj Škorinoj kampanji.
Igrom slučaja (ili mudrom igrom) u sedmom mjesecu izašao je i singl i spot Luke Nižetića “Ludilo brale” u kojem pjeva i Miroslav Škoro, to jest, repa. To je dodatno potaknulo u stvaranju slike Škore kao zabavljača, neovisnog u politici u utrci za predsjednika.
Zašto baš on pokraj drugih nestranačkih opcija?
Škoro je dakle miješao elemente pop kulture s politikom. Računao je na to da je ljudima drag, da je zabavan i da je neovisan i uspješno je komunicirao na društvenim mrežama u mladima poznatim i bliskim formatima. Istina je da je bilo i drugih kandidata koji su kvalitetno komunicirali putem društvenih mreža i koji su se (čak i direktnije) obraćali mladima, međutim, svaka treća mlada osoba ipak je odabrala Škoru.
Mislim da je odgovor na pitanje zašto baš Škoro jasan. Upravo je on bio najvidljiviji kandidat uz Milanovića i Grabar-Kitarović. Znalo se da uz njih dvoje još Škoro visoko konkurira za ulazak u drugi krug te je mladima stalno bio “pred očima”. Mediji su ga prikazivali kao jednog od troje značajnih kandidata. To nije nimalo beznačajno jer je svim građanima činjenica o tome kojem se kandidatu daje koliko šanse izuzetno bitna. Kako svima, tako i mladima koji su onda, većinom odabrali Škoru nasuprot kandidatima velikih stranaka. I naša anketa na portalu pokazala je da je upravo Škoro prvi izbor naših čitatelja, mladih osoba.
Teško je reći zašto…
Sigurno je i Dario Juričan dobio simpatije mladih, neki su se okrenuli Mislavu Kolakušiću, neki Dejanu Kovaču, međutim, baš kako se velik broj građana nije odlučio za nekog četvrtog ili petog pokraj trojca s vrha anketa, tako su glasali i mladi. Kako mi je objasnio jedan prijatelj koji je svoj glas dao Škori, to je odlučio jer je u dvojbi između Juričana i Škore, Škoro bio sigurniji izbor, a za Juričana je smatrao da je već ostvario svoj cilj.
Teško je stoga reći za koga će mladi koji su Škori dali glas u prvom na kraju glasati u drugom krugu i hoće li uopće izaći na izbore. Nije svaka treća mlada osoba radikalni desničar zato što je glasala za Škoru, ima onih koji će sada svoj glas dati Milanoviću. Uz to, poznajem i mlade ljude koji su iz protesta glasali za Juričana, a u drugom krugu svoj glas dat će Grabar-Kitarović. Jesu li mladi lijevi, desni ili samo izgubljeni? Teško je reći.
Mlada osoba koja je glasala za Škoru (podaci poznati redakciji):
