Mladi stručnjaci mahom trbuhom za kruhom u Ujedinjene Arapske Emirate ili u zemlje EU
Da je gospodarstvo u Hrvatskoj na koljenima znaju već i ptice na grani, a hrvatskom narodu nije strano ni iseljivanje iz domovine i traženje sreće negdje drugdje. Davno su hrvatski radnici pohodili Njemačku u potrazi za boljom zaradom, a danas su to zemlje Europske unije, ali i daleki Ujedinjeni Arapski Emirati. Prošle je godine na stranicama portala Moj Posao objavljeno čak tristo natječaja za posao u stranim zemljama, a u potrazi za tri do četiri puta većim plaćama i dobrim uvjetima rada, mnogi su se Hrvati ne razmišljajući previše, tamo i zaputili.
Kronična visoka stopa nezaposlenosti, premale plaće, nesigurnost radnih mjesta i općenito loši uvjeti rada natjerali su mlade stručnjake da svoju sreću potraže negdje drugdje. Mnogima stoga nije bio prevelik problem otići čak do Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje se njihov rad cijeni čak tri do četiri puta više nego ovdje. Najtraženiji su radnici oni iz kategorije hotelskog osoblja, programera i vozača, a IT stručnjaci su vrlo popularna ‘roba’ u toj visoko razvijenoj zemlji. Strojari, graditellji, brodograditelji i geodeti također visoko kotiraju, piše Novi list.
Najtraženiji su radnici u Njemačkoj i Austriji, te Ujedinjenim Arapskim Emiratima
Oglasi su u 69 posto slučajeva tražili radnike za stalni radni odnos, dok ih je 47 posto tražilo one koji bi radili na određeno vrijeme. Uvjeti koje morate ispuniti kako bi došli u obzir za radno mjesto su dobro visoka stručna sprema, poznavanje engleskog jezika, te relevantno radno iskustvo u prosjeku od četiri godine i devet mjeseci.
Polovica se natječaja odnosila na radna mjesta u zemljama Europske unije, poglavito Njemačku i Austriju, dok je izvan EU najviše oglasa nudilo radna mjesta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iako se sama pomisao na rad toliko daleko od domovine čini ogromnom promjenom, mladi su školovani ljudi spremni na takav potez, što pokazuje sve veći broj hrvatskih radnika u toj zemlji. Iskustva takvih mladih ljudi, uglavnom su pozitivna.
– Završio sam Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu i u Hrvatskoj, istina, mogu naći posao u struci pogotovo uz određeno iskustvo. Naime, u IT struci više se toliko ne gleda s kojeg si fakulteta, već je bitno što si radio i koje certifikate radiš. Tako da sam imao i neke ponude za ostanak u Hrvatskoj, ali svi su nudili puno manje od onoga što ja mislim da sam vrijedio, pa je odluka bila vrlo laka. Zapravo rekao bih da su u zadnje tri godine u Hrvatskoj poslodavci strašno počeli spuštati cijene informatičarima i mislim da je puno njih zato počelo odlaziti van, pojašnjava Matija svoje razloge odlaska u UAE, gdje je posao dobio u jednoj američkoj firmi, kao voditelj informatike u školi za autističnu djecu.
U Emiratima je, tvrdi, teško naći posao bez bar pet godina radnog iskustva i visoke stručne spreme, te dobrog poznavanja engleskog jezika. Od velike pomoći pri tome može biti i baratanje arapskim jezikom. No ako ste informatičar s iskustvom i pričate engleski, a treba vam novac, ovo je zemlja za vas, ispričao je mladi informatičar iz Varaždina Matija Nociar.
Plaće između tri i pet tisuća eura mjesečno
Matija tvrdi kako je u Emiratima upoznao već mnogo Hrvata, a priljev mladih mozgova iz domovine govori kako će ih tamo biti sve više i više. Kako i ne bi, kad su troškovi životi slični kao i u Hrvatskoj, a plaće i beneficije su mnogo veće.
– Ovisno o iskustvu kreću se između tri i pet tisuća eura mjesečno, pa i više ako dođeš do neke još više pozicije. Troškovi života su otprilike kao i u Hrvatskoj, osim što su stanovi malo skuplji, ali dosta firmi plaća smještaj zaposlenicima. Ja nažalost nemam tu mogućnost, ali neki moji prijatelji imaju. Svaka firma je dužna plaćati zdravstveno osiguranje koje pokriva puno više stvari nego kod nas. Plaća se ne oporezuje tako da je u principu bruto zapravo neto. Većina stvari se tamo ne oporezuje, osim alkohola i svinjetine, dodao je.
Ipak, većina mladih koji su se otisnuli na dalek put u potrazi za financijskom stabilnosti, ne planira zauvijek ostati u tuđim zemljama. Većina ih planira nekoliko godina raditi, te stvoriti ušteđevinu kojom bi po povratku u Hrvatsku mogli normalnije i sigurnije živjeti.
