Rekao sam: ‘Mama, znaš li što se dogodilo?’ Rekla je: ‘O, moj Bože…’
Tako bi vjerojatno započeo moj razgovor s mamom o mojem dvanaest godina dugom stažu masturbiranja. Započeo bi, ali kako mami objasniti da nas je Mirko, seksualni ekspert šestog C razreda, još početkom trećeg tisućljeća učio ono što se danas pokušava nazvati zdravstveni odgoj.
Ilustracija: Pixabay
U šestom razredu osnovne škole napredni dečki iz razreda pokazivali su kako to treba pravilno izvesti. Taj osjećaj je navodno jako dobar i poželjno je da svi to rade. Nisam razumio, ali sam probao. Ništa se nije dogodilo jer sam bio ispod metar i šezdeset s otprilike šest stidnih dlaka. No, ubrzo je to postao svojevrsni osobni izazov za mene. I dok su djeca iz ulice svoje slobodne vrijeme provodila kojekako, ja sam strpljivo čekao svoj trenutak slave.
U početnoj fazi samostalnog razumijevanja tog užitka znalo se zaredati da četiri puta pravilno odradim posao bez prestanka. Bio sam sve bolji u tome, a shodno tome i moj je rejting u razredu rastao.
Toaletni papir pokraj monitora kao bijela zastava
Prvi poljubac dogodio se u ljeto prije sedmog osnovne, a prva djevojka tek na faksu. Kao nesiguran srednjoškolac postao sam jako dobar u svim pravilima i uputama koje sam naučio putem Mirkovog poslanja. Bilo je to ipak malo mučno jer moraš ponavljati istu radnju svaki dan, ponekad i dvaput, a nikada nisi do kraja ispunjen. Zadovoljstvo je kratkotrajno, a držati toaletni papir pokraj monitora u sobi mahanje je bijelom zastavom. Da me je tih godina netko zaposlio na farmi vjerujem da bih oborio rekord u mužnji kravica, a bogami ne bi ni bikovima bilo loše.
Kada si u tom filmu, upadneš u sektaški obrazac ponašanja. Dio si hrvatske populacije koja prati pornhub, inače petu najgledaniju stranicu u državi. Razumiješ se u browsercookies koje redovito brišeš jer ne želiš da sljedeći korisnik kompjutera naleti na URL pod nazivom Vintagelesbianmomswrestlinginmud. Nerijetko u druženju s prijateljima onaj seksualno najugroženiji bez susprezanja potegne temu bolesnih i uvrnutih Japanaca koji imaju odijela teletabisa i sličnih karikatura, a što je najgore ti točno znaš o čemu govori.
Ona romantika i športska neizvjesnost iščekivanja iz davnih dana posve je nestala. Ostala je tek obična rutina, rutina koja i dalje pruža kratkotrajan osjećaj zadovoljstva uglavnom popraćen dugotrajnim osjećajem praznine, čak i usamljenosti.
Mirkov blues
Bilo je to u zadimljenoj kafani pokraj Broadwaya kada sam za simboličnih dvadeset dolara odslušao dva sata najboljeg stand-upa u životu, a jedna cura ostavila je strašan dojam svojim nastupom. Uživjela seu ulogu nesigurne žene u velikom gradu koja se ne libi ulaziti u razne seksualne odnose. Ona to ipak ne radi toliko iz užitka, nego iz želje da zakonom velikih brojeva uhvati onog pravog koji će ju opslužiti s dovoljno bijelog za jednu slatku malu bebu. Dok nas uvjerava kako koristi pilule pa joj kondomi nisu potrebni, umjesto sramnog priznanja te laži radije gleda u pod.
Dobila je tako od jednog tipa puno bijelog jer je sve odlično napravila, ali on je promašio isporuku i obavio to na njezinom trbuhu. Gotovo plačući opisuje kako je bolno gledala svoj trup, zahvatila prstom malo supstance za kojom je žudjela, prinijela ju ustima, ali ne iz nekakvog pornhub razloga, to su zapravo trebale biti njezine bebe.
Teško shvatljivo iz današnje pozicije i oceana udaljenosti da je to bio stand-up, ali svi su bili oduševljeni i pljeskom nagradili njezinu iskrenost i depresivni nastup. Bio je to prvi put da sam onaj poznati Mirkov blues čuo iz nečijih tuđih usta i posve sam ju razumio. Sad, kad pomislim, možda sam joj mogao i ponuditi svoje usluge. Više nije tabu, barem u Americi, reći da si ovisan o uputama iz šestog C razreda. Nije to krivično djelo, čak se prihvaća kao stil života. Pravila su tu za sve jednaka, kako za vukove s WallStreeta tako i tinejdžere zaključane u svojim sobama.
U kulturi u kojoj je Mirkova nauka baš to, dio kulture, osjetio sam se nekako dovoljno snažnim da počnem uvoditi promjene u svoj život. Da si priznam kako sam postao ovisan o „bijelom“, ali ne na onaj tajkunsko- nogometni način. Nije bilo lagano srušiti tradiciju staru dvanaest godina no nešto se negdje u meni prelomilo, a pritom ne mislim na svoj spolni organ – on je ok.
Kila bijelog na tržištu vrijedi milijune
Došao sam do granice kada više nisam mogao provesti ni jedan trenutak u društvu vlažnih maramica, na koje sam kroz godine bacio jedan solidan gradski skuter. Prosječno koštaju oko desetak kuna po paketu, pa vi računajte. Večeri petkom, u društvu monitora i Lise Ann, postajale su sve mučnije. Stražariti na odjeke majčinih koraka u hodniku više nije imalo smisla.
Čudan je osjećaj zapitati se o počecima ove tradicije i kako je do nje došlo kada se korist zna. Odbacivanje stresa, nabijenih testosterona i oslobađanja skladišta. Kila na tržištu praha vrijedi milijune, a u muškim glavama takva je otprilike cijena i naše litre.
Posljednju godinu stotinjak sam dana proveo izvan kuće, što je dovelo do određenih putnih nuspojava. Stariji u društvu za to koriste stručni termin „crvi u guzici“. Moja putna posljedica bila je ta što su mi se neke čakre otvorile, a ona seksualna uravnotežila se s ostalima. Nije više dominantna. Ne kontrolira ona mene nego ja sada kontroliram nju. Iako i dalje gubim bitke sa svojim umom na cjelodnevnoj ratnoj fronti – tko će koga utišati- pobjedu sam izvojevao na drugoj liniji.
Četrdeset dana bez PornHuba
Tih četrdeset dana bez Lise, monitora i vlažnih maramica ne samo da su bili bezbolni, štoviše, bili su oslobađajući! Kontrola nad vlastitim tijelom i balansiranje energije koju svi imamo kada spoznamo nešto novo svakako je preporučiti Mirkovim mladim novacima.
Četrdeset dana bez Mirka i njegovih uputa prošlo je relativno bezbolno, kao da nije bilo nekoliko trenutka slabosti kao nagrada vrijednog desetljetnog truda, kroz koji se nikada nije dogodio period duži od tjedan dana. Sada odjednom njih četrdeset koji nisu boljeli, štoviše, bili su oslobađajući.
Bez nekog pretjerivanja, ovo je pitanje moći. Hoće li vaše fizičke potrebe prevladati ili ćete ih uspjeti prebroditi? I to uopće nije tema koja se nameće samo kod pitanja Mirkovih nauka. Na kraju mog epskog puta osjećam se dobro, po prvi puta nakon dugo vremena. Jedina poruka koju smatram da vam moram poslati jest da se u životu treba odmaknuti od stada i postati svoj – što god to značilo za vas. Jer o kojem god agregatnom stanju bijelog, ili nečeg drugog, bili ovisni, uvjeravam vas, moguće je i prokleto je dobar osjećaj osloboditi se toga!
– Rekao sam mama, znaš li što mi se dogodilo?!
– O moj Bože – zavapila je.
– Super mi je krenulo na poslu – rekao sam.
Želio bih joj sada reći i zbog čega se to dogodilo, no ubijte me ako znam kako da joj to objasnim. Da počnem s Mirkom i šestim C?
