Može li ovaj fenomen objasniti zašto su mladi toliko na društvenim mrežama? ‘Nekada samo žele biti viđeni’
Nedavno objavljeni rezultati istraživanja ‘U potrazi za mjerom između školskog igrališta i TikToka: perspektive djece i mladih o korištenju digitalnih tehnologija’ pokazuju kako srednjoškolci provode sve više vremena ispred ekrana, a to se osobito odnosi na djevojke. Društvene mreže postale su glavni način na koji mladi provode slobodno vrijeme, a postoje određeni psihološki fenomeni kojima se može objasniti zašto su adolescenti toliko ‘ovisni’ o društvenim mrežama. Jedan od njih je i fenomen izmišljene publike.
Foto: Daria Nepirakhina, Unsplash
Mladi provode sve više vremena ispred ekrana, a sve više njih ističe i negativan utjecaj digitalne tehnologije na svoj život. No, ako su mladi svjesni tog problema, zašto i dalje toliko koriste društvene mreže? Jedno od mogućih odgovora nalazi se u fenomenu izmišljene publike. O tome su nam više rekle stručnjakinje iz udruge Pragma – Jelena Adamlje, magistra socijalne pedagogije i voditeljica Savjetovališta za mlade u Pragmi te Marija Granić, magistra psihologije i voditeljica razvoja programa u Pragmi.
Postavljanje pitanja o sebi
Fenomen izmišljene publike je vjerovanje da nas drugi ljudi neprestano promatraju i procjenjuju i da ih zanima sve što radimo. Karakterističan je za adolescentsku dob, kada su mladi osobito usmjereni na same sebe, a može se povezati i sa fenomenom adolescentskog egocentrizma.
– Razloge adolescentskog egocentrizma pronalazimo u činjenici da adolescenti prolaze kroz intenzivne osobne promjene u području emocionalnosti, kognicije, socijalnih odnosa, tjelesnog razvoja – osobito hormonalnog i promjena u izgledu koje prate spolni razvoj, te drugih promjena. Osim što se osjećaju zbunjenima, zbog povećane svjesnosti o sebi počinju postavljati pitanja poput ‘tko sam ja, zapravo?’, ‘kakav želim biti?’, ‘što ustvari osjećam i mislim o svijetu oko sebe?’. Pritom propitkuju i nekad odbacuju dosadašnja vjerovanja o sebi i svijetu, dobivenih od roditelja, dok ih sve više zanima što o njima ima reći ‘vanjski svijet’, objašnjava psihologinja Granić.
Prosude promatrača
Fenomen izmišljene publike poprima svoj najkonkretniji oblik upravo na društvenim mrežama. Kako naglašava socijalna pedagoginja Jelena Adamlje, društvene mreže predstavljaju ostvarenje fantazije da zamišljena publika postoji. Postoje pratitelji, odnosno ‘promatrači’ koji mogu pratiti svaki naš korak, zaviriti u povijest našeg objavljivanja te dati svoj sud o našoj pojavi ili ponašanju putem lajka, komentara ili reakcije. A te prosudbe mogu biti pozitivne i negativne, osobito ako su promatrači ohrabreni anonimnošću.
No, ono što promatrači mogu vidjeti na društvenim mrežama nije potpuna slika o nama, već samo ono što sami želimo istaknuti o sebi. Zbog toga i mladi koji promatraju druge mogu steći pogrešan dojam da moraju ispuniti visoke standarde kako bi bili zanimljivi i vrijedni praćenja na društvenim mrežama. Ne čudi stoga podatak da je u istraživanju utvrđeno kako 37,3 posto mladih negativnim ocjenjuje učinak digitalnih tehnologija na kvalitetu svog slobodnog vremena, a 29,4 posto na mentalno zdravlje.
– Osobe koje pratimo ili ‘sretnemo’ na društvenim mrežama mogu nam se činiti mnogo ljepšima, zanimljivijima, sretnijima, ispunjenijima u odnosu na naš izgled i život, koliko god znali da i oni koriste filtere, utroše sate i sate na scenografije za svoje fotografije, koriste programe za uređivanje fotografija i slično – ukratko, uljepšavaju stvarnost. Osim toga, biti kompetentan u toj sferi, posjedovati znanja i vještine u objavljivanju, nije jednostavno pa su adolescenti možda još opterećeniji kako se predstavljati na društvenoj mreži gdje čak mogu u većoj mjeri utjecati na svoj imidž nego u nekoj spontanoj situaciji uživo, objašnjava socijalna pedagoginja Adamlje.
Nezreli odnos prema izmišljenoj publici
Iako je fenomen izmišljene publike karakterističan za doba adolescencije, u manjoj se mjeri nastavlja i u kasnijim godinama. Tijekom cijelog života se uspoređujemo u odnosu na druge, no socijalna pedagoginja Adamlje naglašava kako neprevladavanje određenih stajalište iz adolescencije može stvarati probleme kasnije.
– Sve što ne savladamo s razvojnom dobi, prati nas i dalje, pa tako i nezreli odnos prema našoj izmišljenoj publici. Emocionalna zrelost se doduše ostvaruje tek sredinom 20-ih godina, pa to uvijek moramo imati na umu kada radimo s mladim odraslima. No, u našem savjetovalištu susreli smo studente završnih godina fakulteta koji su bili blokirani u životu zbog silne opterećenosti time kako ih drugi doživljavaju. Jedan je mladi muškarac čak razmišljao o tome kako svi promatraju njegov zdepasti hod, koji ustvari nije ni po čemu privlačio pozornost, zbog čega nije mogao hodati opušteno ulicom. Kada smo opterećeni svojom „nespretnošću“, upravo tada postoji velika vjerojatnost da će nam se dogoditi neki nespretni ‘gaf’ pred drugima. I potom potvrđujemo naše mišljenje da smo nespretni i da svi to vide. U spomenutom slučaju, izmišljena publika ojačala je paranoidnost osobe što je svakako loše utjecalo na razvoj, naglasila je socijalna pedagoginja Adamlje.
Psihologinja Granić naglašava kako se boravak mladih na društvenim mrežama ne može objasniti samo fenomenom izmišljene publike, jer mnogo vremena pred ekranom često provode i odrasli.
– Bilo bi zanimljivo istražiti utječu li društvene mreže na produljenje efekta imaginarne publike u odraslu dob ili je reaktiviraju na neki način. Sigurno je da društvene mreže, u tom aspektu, dodatno opterećuju mlade jer im je kroz društvene mreže publika dostupna konstantno, danju i noću, zaključuje.
Ljudi su društvena bića
Mladima je, dakle, važno da imaju publiku, što ne mora biti loša stvar niti vrijedi samo za adolescente. Ljudi svih dobi su društvena bića i važna im je povratna informacija o sebi – upravo se time mladi usklađuju i prilagođavaju društvenim normama. Samim time, fenomen izmišljene publike ne mora nužno biti loša stvar. Štoviše, može biti značajan faktor u izgradnji vlastitog identiteta i samopouzdanja.
– Usmjerenost na pronalaženje svog izričaja i mjesta u svijetu vodi ih k tome da su im mišljenja drugih osobito važna, bilo da se radi o bliskome prijatelju ili potpunome strancu. Traže potvrdu da vrijede, da su voljeni, popularni, dobri, viđeni, lijepi, sve ono što gradi samopouzdanje i vjeru u sebe. Svoje opterećenje sobom prenose na okolinu, a da okolina uopće ne mora biti zainteresirana za njih, barem ne na prosuđujući način. Nekada mladi samo žele biti viđeni, kao i svi mi, zaključila je psihologinja Granić.
Važnost jačanja socio-emocionalnih vještina
U procesuiranju fenomena izmišljene publike značajnu ulogu mogu odigrati roditelji i škola. Važno je mlade naučiti da prihvate sve aspekte sebe, pa i one nesavršene.
– Bilo bi zanimljivo kada bi se i u školama govorilo o fenomenu izmišljene publike, tada bi adolescenti znali da je ta pojava normalna i da je ne proživljavaju samo oni. Ključni su i programi jačanja socio-emocionalnih vještina u školama, poput prepoznavanja i upravljanja vlastitim emocijama i ponašanjem, empatija, pozitivni odnosi, odgovorno donošenje odluka, jer se one pokazuju ključnima za kasniji obrazovni i poslovni uspjeh te uspjeh u međuljudskim odnosima. Važno je socio-emocionalne vještine učiti paralelno i kao sastavni dio medijske pismenosti, osobito u prevenciji elektroničkog vršnjačkog nasilja, zloporabe osobnih podataka, negativnog utjecaja propagande i lažnih vijesti te socijalnog pritiska putem medija koji utječu na stavove, ponašanje i mentalno zdravlje mladih, zaključile su stručnjakinje Udruge Pragma.
