Muke mladog Slavonca: ‘Izašao sam sinoć s curom i 50 kuna u džepu’
‘Krpanja s novcem’, prirodna su stvar u tinejdžerskim pa i mladalačkim danima. ‘Ako ne kupim užinu i pokaz, mogu ovaj vikend na party’, primjer je jednog uobičajenog adolescentskog vijećanja. Ali ako morate/mislite/trebate/želite financirati izlazak i nekome drugome, a brojite sitno, to je već pravi izazov. Upravo s takvim izazovom suočio se mladi Slavonac, koji je sinoć izveo curu na prvu večer Novogradiškog glazbenog ljeta.
www.teendrugabuseprevention.com
Za Radio Prkos je opisao što mu se dogodilo, a njegovu priču prenosimo u cijelosti.
“Izašao sam sinoć s curom i 50 kuna u džepu. Teža besparica, znam, ali trubila mi je o tome danima, a ovaj put se nisam imao kako izvući. I sad razmišljam razne kombinacije kako da preživim večer, a da se ne izblamiram pred njom. Po dogovoru, nađemo se mi na trgu, još Edo nije krenuo s nastupom.
Ona vidno nezainteresirana kao da zna za moju solventnost pa me namjerno planira dovesti u neugodnu situaciju, želi otići do onih vožnji na ringišpilu. Na putu do tamo zabije se neki lik u mene i prolije mi pivo po majici, mislim si u sebi jao što bih ti napravio samo da sam dva metra veći i sto kila teži, a na glas govorim “Ma nema problema, ljudi smo, događa se“. I sad razmišljam kako ovo mora da je jedna od onih večeri gdje je Murphyjev zakon jedino objašnjenje za ono što ti se događa. Dođemo tamo i želi ići na “Top Spin”…
Krenem računati koliko će mi ostati, padaju tu sad izračuni kao da sam matematiku studirao na PMF-u, a u stvarnosti borio se za dvojku i to mi profesorica poklonila samo da me ne gleda. Ništa, odemo zajedno, platim karte i u tom trenutku mi na um padne jedna mogućnost. Mogao bih glumiti da mi nije dobro, da me uhvatila glavobolja i da zbog ovoga večer moramo privesti kraju.
Dok smo se okretali, iako se ne bojim visina, krenuo sam vrištati kao mala curica, toliko da je curi bilo neugodno pokraj mene. Kad smo stali počeo sam se vrtjeti oko svoje osi kao pas oko repa, praviti se izgubljenim i popratnim zvukovima jaukanja prodavati svoju “glavobolju“. Prodao sam priču toliko dobro da sam i ja sam počeo razmišljati o tome da ne bi bilo loše da upišem neku glumačku akademiju.
Bilo joj je toliko žao i neugodno da smo otišli i sjeli na tržnicu. Pola sata kasnije s mizernim kunama koje su mi ostale otišao sam nam po cugu. Mislim si, s ovim novcima ja jedino mogu popit vodu i kocku šećera. I sad na putu naletim na strica, kad on sav pod utjecajem alkohola ‘tušne’ mi stoticu.
Zahvalim se i odem skakući jer sam se ipak uspio izvući iz problema. Vraćam se s pićem i odlučim curi reći istinu misleći da će je to nasmijati i da ćemo od toga napraviti zezanciju, te da mi neće zamjeriti. Ništa, pišem vam ovo samo da znate da sam slobodan pa ako ima zainteresiranih cura da se jave u inbox.
