Na informacije i roditeljske sastanke najčešće idu – mame: O tome smo pričali sa sociologinjom
Informacije i roditeljski sastanci ključni su dio obrazovanja, a na njih najčešće dolaze – majke, pokazuju rezultati naše ankete. Štoviše, mnogi bi rekli da se majke općenito puno više angažiraju u obrazovanje djece u usporedbi s očevima, što upravo dokazuje recentna afera Sanje Musić Milanović. O tome zašto majeke češće odlaze informirati se o djeci u školu, porazovarali smo s profesoricom sociologije.
Prema našem iskustvu, učionice tijekom roditeljskih sastanaka ‘vrvjele’ su majkama, a isto se moglo vidjeti i na hodniku škole dok su trajale informacije. To, dakle, ukazuje na to da majke imaju veću ulogu u obrazovanju djeteta nego što to imaju očevi.
Anketu je ispunilo preko 1.500 ljudi
Kako bi saznali jesu li majke imale glavnu riječ i kod vašeg školovanja, prošloga smo tjedna napravili anketu s prigodnim pitanjem – tko je kod vas išao češće na informacije i roditeljske sastanke. Anketu je u kratko vrijeme ispunilo čak 1.522 ispitanika, a odgovori nas i nisu toliko začudili.
Naime, 78,06 posto ispitanika odgovorilo je da im je na informacije i roditeljske sastanke najčešće išla mama, dok je njih 12,29 posto reklo da je tu ulogu najviše preuzimao tata. Svega 9,66 posto čitatelja tvrdi da su roditelji podjednako preuzimali tu zadaću.
Stoga, ako je za suditi prema rezultatima naše ankete, majke su te koje odlaze na informacije i roditeljske sastanke. Više o tome rekla nam je profesorica Anita Dremel s katedre za sociologiju na FFOS-u, koja kaže da se može primijetiti porast uključenosti muškaraca u aktivnostima brige, njege i obrazovanja djece, ali žene i dalje u tome dobrano ‘vode’.
Žene tjedno imaju do tri radna vremena više
– Podaci Europskog instituta za rodnu jednakost govore da prosječni tjedni broj sati proveden u brizi za djecu ili posvećen njihovom obrazovanju izvan plaćenog rada iznosi 34,3 sata za žene, a 16,3 sata za muškarce za 2016. godinu, objašnjava Dremel.
Isti podatak, ističe profesorica, na razini prosjeka EU-28, iznosi 38,3 sata za žene, a 20,7 sati za muškarce. To, dakle, ukazuje na to da žene prosječno imaju dva i pol do tri dodatna radna vremena tjedno u odnosu na muškarce u prosjeku.
– Ako tome pridodamo prosječnih 28 sati tjedno provedenih u kuhanju i kućanskom radu žena u Hrvatskoj, dolazimo do zaključka o višestruko opterećenim ženama i majkama, koje kada dođu s posla rade doma dodatnu smjenu, a njihova je dobrobit snažan prediktor dobrobiti djece te funkcionalnih i sretnijih obitelji uopće, smatra Dremel.
Roditeljska uključenost u zadaće može biti i negativna
Unatoč tome, Dremel kaže da mnoga istraživanju ističu da još uvijek ne postoji jasan i općenito prihvaćen stav po pitanju roditeljske uključenosti u obrazovanje djece, iako se svi slažu da je riječ o složenom i višedimenzionalnom konstruktu koji uključuje mnoge aktivnosti i ponašanja roditelja u vezi s ukupnim obrazovnim procesom te učenjem djeteta.
U istraživanjima općenito stoji pretpostavka da kvalitetna suradnja roditelja i škole pridonosi pozitivnijem stavu učenika prema školi, kao i njihovom boljem školskom uspjehu.
– Međutim, to ne znači da su učinci roditeljskog uključenja u, na primjer, pisanje domaće zadaće nužno poželjni i blagotvorni. Dapače, ishodi roditeljske uključenosti u zadaće mogu čak biti negativni, napominje Dremel.
Roditelji su više participativni u osnovnoj školi
Najbrojnija istraživanja na temu uloge majke i oca u obrazovanju djetetu, potječu iz SAD-a, gdje majke češće izjavljuju da nikada ne može postojati previše roditeljske uključenosti. Generalno, roditelji višeg obrazovnog stupnja i višeg dohotka, daleko rjeđe smatraju da bi uključivanje roditelja u proces obrazovanja djeteta moglo biti loše, iako neki spominju potencijalne nepoželjne strane.
– Majke su uglavnom nezadovoljnije količinom vremena koju imaju da pomognu djeci, posebno kada rade puno radno vrijeme i kada su samohrane. Također, majke uglavnom nešto češće idu na roditeljske i ostale sastanke ili aktivnosti u školi u usporedbi s očevima, kaže Dremel.
Isto tako, istraživanja koja spominje Dremel navode da je u osnovnoj školi izraženija participativnost roditelja u usporedbi sa srednjom školom. Mnoge studije pokazale su i da uključenost roditelja s naglaskom na kvaliteti, a ne kvantiteti, ima pozitivan utjecaj na školska postignuća djeteta.