Na jednom od studija koje je najteže upisati Kristina prolazi s pet: Otkriva zanimljiv recept za to
Studij logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu jedan je od studija na koje je najteže ‘upasti’. Tomu ‘kumuje’ vrlo mali broj mjesta i veliki broj zainteresiranih pa oni koji ga žele upisati moraju imati izvrsne ocjene u školi, kao i na maturi. Kristina Selić, sada studentica pete godine logopedije, tu je izvrsnost zadržala i kroz studij na kojem prolazi s odličnim. Lani je za taj uspjeh i nagrađena.
Kristina Selić | foto: privatna arhiva
Nakon članaka o nekima od najboljih studenata FER-a, Medicine, FSB-a i PMF-a, bacili smo se u potragu i za najboljim studentom ili studenticom godinama najpopularnijeg studija, logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Ovaj studij godišnje može upisati samo 50 maturanata, a broj zainteresiranih je daleko veći. Borba za mjesto više vlada i ove godine, ali na logopediju ERF-a, dakako, upast će samo oni s najboljim ocjenama u školi i na državnoj maturi.
Dug put do fakulteta nije odmogao
Prije pet godina među njima je bila i Kristina Selić. Na studiju prolazi s odličnim, a fakultet joj je i dodijelio nagradu jer je prijediplomski završila s težinskim prosjekom ocjena 4,778 .
– Jedna od ključnih tajni uspjeha na studiju logopedije je dug put do fakulteta. U sat i pol vožnje, od zapadnog dijela Zagreba do istoka, moguće je proći velik dio gradiva, a ujedno upiti sunčeve zrake koje daju energiju da cijeli dan. Šalu na stranu, naravno da je ključno puno truda i učenja, ali istaknula bih i stvarno veliku ljubav prema logopediji, samostalno istraživanje literature i dobru organizaciju, započinje naš razgovor Kristina.
Kristina je danas studentica posljednje, pete godine logopedije u Zagrebu. U ovom posljednjem semestru i nema toliko predavanja jer veliki dio ECTS bodova odnosi diplomski rad. Nije uvijek bilo tako, na nižim godinama tjedni je raspored bio dosta intenzivniji.
– No, u odnosu na neke druge fakultete, rijetko bismo baš cijeli dan bili na fakultetu. To bi uglavnom bilo onih dana kada bismo osim predavanja imali i vježbe, a one su se često održavale u ustanovama izvan Borongaja (npr. bolnice, različiti centri, škole i sl.). Tada bismo jurili s jedne lokacije na drugu preko pola grada. Samim time je svaki tjedan nosio neku promjenu u rasporedu, što je dosta otežavalo organizaciju i bilo kakvo planiranje, prisjeća se Kristina.
Ključne su bile bilješke s predavanja
Ističe i da je na preddiplomskom studiju puno više sati provodila uz knjigu. Razlog uspjeha vjerojatno leži i u tome da je oduvijek bila perfekcionist pa je sama sebi za zadatak zadala da obavezno prođe baš kroz sve materijale koje su profesori zadali.
– Kako je nama literatura često na engleskom, a ne volim učiti samo s prezentacija, uglavnom bih sama izrađivala skripte za svaki ispit u kojem bih spojila sadržaj s prezentacija i iz literature. No, ono što je po meni za većinu kolegija bilo ključno u dobivanju odlične ocjene, bile su bilješke s predavanja. Iako su mi se neke informacije koje bih zapisivala činile sasvim ‘logične’ ili nepotrebne, često bi se dogodilo da se upravo one traže u pitanju na ispitu, posebno na usmenima, otkriva Kristina svoju tajnu uspjeha.
Navodi i da nije bilo potrebno baš svakodnevno ponavljanje gradiva od početka semestra niti je to bilo moguće zbog brojnih seminara i zadataka.
– Zato bih tijekom ispitnih rokova provodila sigurno šest sati aktivnog učenja, a još neka tri sata iščitavajući i sažimajući članke. Također, za složenije ispite uvijek bih napravila mentalnu mapu jer učim vizualno i pomaže mi da je sve na ‘jednom mjestu’. Iako bih često mislila da ću sve zaboraviti nakon obavljenog ispita, ispostavilo bi se da nije baš tako. Vrlo detaljno i redovito učenje na nižim godinama stvorilo mi je jake temelje za diplomski studij na kojem sam se često puno informacija već sjećala i lakše povezivala s novima, kaže Kristina.
‘Perspektivu na ocjene dosta sam promijenila tijekom studiranja’
Na naše pitanje koji joj je kolegij bio najteži izdvaja Razvojne-govorno jezične poremećaje I i Logopedsku dijagnostiku. Razlog je uglavnom opsežnost gradiva i literature. Teška je, veli i Afazija, ali nju je područje neurologije uvijek privlačilo i učila ja je s velikim interesom te se oslanjala na znanje anatomije s prve godine.
– Smatram da učim prvenstveno zbog sebe i želje za vlastitim napretkom. Međutim, iako ocjene nisu uvijek pokazatelj pravog znanja, one mi ipak predstavljaju neku povratnu informaciju kojima mogu procijeniti svoje razumijevanje gradiva i utječu na osjećaj kompetentnosti u određenom području. Također, ocjene su ključne za dobivanje stipendije koja je svakom studentu koji želi financijsku neovisnost dobrodošla, posebno jer je na prethodnim godinama zbog obaveznih predavanja i obveza bilo vrlo teško raditi studentski posao preko tjedna. Perspektivu na ocjene dosta sam promijenila tijekom studiranja. Imam osjećaj da se prevelika usmjerenost ocjene ‘učvrstila’ tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog sustava i da bi za promjenu toga bilo potrebno mijenjati sustav studiranja, govori nam Kristina.
Dosta koristi imala je tijekom studija i od toga što je pohađala gimnaziju. Smatra da ju je gimnazijski program poticao na planiranje i redovito izvršavanje obaveza. Česta izlaganja pred razredom pripremila su je, navodi, za seminare, kojih na studiju logopedije ima mnogo. Općenito, smatra da su opće gimnazije dobre za stjecanje općeg znanja, ali i navike redovitog učenja većih količina informacija. A zašto je uopće upisala logopediju?
– Vjerovala sam, i još uvijek vjerujem, da svaka osoba uz potrebnu podršku može ostvariti svoje potencijale te sam htjela biti jedna od onih koji će im to omogućiti. Uvijek sam imala veliku dozu empatije za sve koji su ‘različiti’ i željela pokazati da ih se ne treba pokušavati promijeniti, nego poticati inkluzivno društvo koje će prihvatiti njihove individualnosti te im na taj način pomoći u suočavanju s preprekama. Budući da su se moja očekivanja mijenjala kako sam prolazila kroz studij i otkrivala sve domene logopedije, nije sasvim jednostavno odgovoriti na to pitanje. Uvijek ima mjesta za napredak, ali ono u što sam sigurna jest da sam donijela pravu odluku, odgovara nam ova izvrsnica.
Uz učenje ostaje i vremena za volontiranje i hobije
Da nije upisala logopediju, kaže, vjerojatno bi odabrala edukacijsku rehabilitaciju ili psihologiju. No, od trenutka kada je saznala da je upala logopediju nije se ni zapitala kako bi bilo studirati nešto drugo.
– Jednostavno sam od prve godine osjetila da je to ono pravo i ljubav prema logopediji samo je rasla, kaže Kristina.
Iako prolazi s peticom, uz sve joj ostaje i slobodnog vremena.
– Uz studiranje na ERF-u se stvarno može pronaći slobodnog vremena, problem je samo što često dolazi do naglih promjena u rasporedu, pa je teško išta planirati unaprijed. Slobodno vrijeme najčešće provodim na kavi s prijateljima ili u krevetu uz netflix, a u večernjim satima opuštam se uz glazbu i trčanje po kvartu. Osim toga, volontiram u Društvenom centru Borovje i ponekad sudjelujem na humanitarnim utrkama u Zagrebu, na koje, ne baš uspješno, nagovaram i svoje prijatelje, navodi Kristina.
S obzirom na deficitarnost ovog kadra u Hrvatskoj, nada se kako odlazak iz države neće biti nužan. Ako uspješno obrani diplomski rad, od jeseni kreće u potragu za poslom.
– Iako još nisam sasvim sigurna u kojem bih sustavu radila, najviše me privlači zdravstvo, ali voljela bih steći više različitih iskustva jer smatram da to doprinosi kvaliteti rada logopeda, zaključuje Kristina.
SAVJET MATURANTIMA
Kao i sve ostale izvrsne studente s kojima smo razgovarali, Kristinu pitamo i ima li kakav savjet za maturante. Trenutno prijavljuju studije, a za manje od tri mjeseca pišu i državnu maturu.
– Moja preporuka je da iskoriste ovo vrijeme kako bi razvili vještinu organizacije i otkrili svoj stil učenja. također, da nauče ‘balansirati’ školske (kasnije studentske) obaveze, hobije i osobno vrijeme, jer će to biti ključno i tijekom studija. Također, važno je istražiti sve opcije i vlastite interese vezane uz studij kako bi donijeli pravu odluku o svom budućem smjeru. I na kraju, ne zaboravite da je važno ne zaboraviti na sebe, zabaviti se i stvarati uspomene koje ćete uvijek pamtiti, poručuje Kristina.
Više tekstova iz serijala o najstudentima čitajte na poveznicama:
Bartol je lani bio jedan od najmaturanata: I na faksu je prošao s 5.0, a uz to trenira svaki dan
Mislav je 2017. bio među najmaturantima. Onda je upisao Medicinski i sve godine prošao s 5,0
Jan studira fiziku na PMF-u i prolazi s 5.0: Na kolegiju koji mi je bio najteži sad sam demos
