Ovdje učenje nije aktivnost, učenje je način života, rekla mi je bivša srednjoškolska kolegica koja sada studira medicinu. Anatomija je bila divna! Ta 3 mjeseca dišeš, jedeš i živiš anatomiju, tako da ti na kraju bude žao što je gotova, glasio je njen odgovor na pitanje o zloglasnom kolegiju na spomenutom fakultetu. Student će završetkom kolegija anatomija moći prepoznati, opisati te prostorno smjestiti organe našeg tijela-ovako se u najkraćim crtama može predstaviti ono što je kod moje sugovornice Ružice prouzročilo blaži oblik Stockhlomskog sindroma.
Kada student nekog društvenog fakulteta (ne podcjenjujemo te fakultete, samo povlačimo paralelu) počne jadikovati koliko puno literature ima, vjerojatno ima i opravdan razlog za to. Student medicine ne mora govoriti koliko mu je teško, dovoljno je da sjednete blizu njega u nekoj knjižnici i usporedite debljinu svoje knjige/ skripte s njegovom. Onda na trenutak osjetite olakšanje, a možda i malu dozu sažaljenja. Sažaljenje nad studentima medicine sasvim je nepotrebno. Oni će u budućnosti imati jednu od najcjenjenijih titula, bijelu kutu i u očima pacijenata bit će bogovi. Ima i onih koji pomisle ha-ha, pa ti studiraj medicinu! No, vratimo se na studenticu iza koje je jedna, ali vrijedna godina na Medicinskom fakultetu. Pitali smo je je li zadovoljna svojim odabirom ili se možda pokajala. Njen odgovor? Vrlo povoljan za sve one koji bi htjeli da im jednog dana piše dr. pokraj imena.
Zadovoljna sam! Iako je početak bio zastrašujući, a i sad ponekad zna biti, faks je divan – prvenstveno zato što konačno učim ono što me zanima. Ogromnu ulogu u mom zadovoljstvu (tu se misli na zadovoljstvo fakultetom) imaju kolege. Okruženje ljudi koje zanimaju iste stvari i koji dijele tvoj morbidni entuzijazam – neprocjenjivo! No, ima i onih koji svoj entuzijazam zadržavaju isključivo za što bolju ocjenu, znali ili ne, i sebe već vide kao primarijuse pa se shodno tome tako i ponašaju. Sve u svemu, ima više ambicija nego na pmf-u i filozofskom zajedno, ali to nije ni loše. Ambicije su svakako dobra stvar, ali nas je zanimalo ima li ova studentica vremena za išta drugo osim za knjigu.
Uvijek se nađe vremena, i za sportske aktivnosti, i za kavu, kino, za izaći vani… Ponekad se zalomi baš gadan tjedan kad ne možeš ništa, u biti možeš, ali ćeš na ljeto odraditi ono što nisi prije. Tako da bi to bila samo odgoda. Opće je poznato da su knjige za medicinu poprilično skupe, a Ružica mi je to potvrdila.
Knjige su u prosjeku 600-700 kn, kopije 200-300! Toleriraju se kopirane, ali kad je novo izdanje ponekad i nemaš izbora nego kupiti novu. Profesori na fakultetu su joj ok, svi vrlo pristupačni i uvijek spremni pomoći i objasniti Na moju konstataciju kako neupućeni studente medicine zamišljaju kao geekove s naočalama, Ružica kaže da nema tih filmskih geekova, ali ima sexy geekova. S brucošima nije zadovoljna jer je među njima vidjela samo 5 dobrih komada. Što se cura tiče, situacija je puno bolja – sebe isključujem iz evaluacije. Cura i ima više, a koncentracija zgodnih u uzorku je puno veća od muškog dijela.
Među svim tim zgodnim medicinarima uvijek se nađe 6-7, a i više ljudi koji ne prođu, a imali smo i ekstreme, npr. fizika na kojoj je prošlo 42 ljudi od nas 80. Kada sam joj opet spomenula anatomiju rekla je: Početak je mali šok, ali navikneš se. I nije samo mišljenje mene čudaka, nego i većine ljudi. Dovoljno ti govori činjenica da su demonstrature iz anatomije najtraženije- ljudi pišu žalbe i ljute mailove kad ne prođu na natječaju.
Valja naglasiti kako je ovdje riječ o fakultetu u Splitu, no medicina je medicina, bez obzira na grad u kojem studirate. Ipak, neki studenti kažu kako se više cijeni diploma iz Zagreba. Bilo kako bilo, svi koji misle upisati ovaj studij vjerojatno znaju da se upuštaju u dug i mukotrpan stil studentskog života uopće pa im nećemo ovdje više otkrivati toplu vodu. No, ne brinite, studenti medicine mjenjaju svoje statuse na facebooku, a to znači da ipak imaju nešto slobodnog vremena. Ako uz to objavljuju videa i fotografije onda potencijalni studenti medicine nemaju razloga za paniku.
Konačno učim ono što me zanima lijepa je rečenica za kraj razgovora s nekim s dotičnog fakulteta, a sada evo nekoliko činjenica o upisima na isti, koje navodiJutarnji list: Godišnje se na sva četiri fakulteta medicine upiše manje od petstotinjak studenata. Anketa provedena među 693 gimnazijalca trećih razreda govori da bi svaki treći rado bio liječnik. No, oko polovice učenika niti ne pokuša se upisati na Medicinski fakultet jer smatraju da je već prijemni ispit pretežak, studij traje predugo, a gotovo 90 posto drži da je studij težak i zahtjevan. Osim toga, mladi drže da im studij na Medicinskom fakultetu ostavlja premalo slobodnog vremena. Polovica srednjoškolaca također vjeruje da je teško dobiti željenu specijalizaciju. Učenicima je jasno da je liječničko zanimanje vrlo odgovorno.
