Nadamo se da nećemo doživjeti još neki rat iako ministar obrane često spominje onaj hibridni: A evo i što je zapravo to
Hibridni rat je valjda najkorišteniji izraz u Hrvatskoj u posljednja dva dana pa je tako sinoć bio i tema emisije Otvoreno na HTV-u 1. Tamo se odgovaralo na pitanje ‘Što je hibridni rat i vodi li se on i u Hrvatskoj?’, a gosti u studiju su bili redom istaknuti stručnjaci, koji imaju znanja i saznanja o tome, gledano iz raznih kutova. Uz voditelja Damira Smrtića, u studiju su se tako našli Robert Kopal, državni tajnik u MUP-u, Vlatko Cvrtila stručnjak za sigurnost i dekan Veleučilišta VERN, Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost i obrambenu politiku te Krešimir Macan, komunikacijski stručnjak i Vladin savjetnik za medije i jedan od prvih suradnika premijera Plenkovića.
Screenshot: Facebook Index vijesti
Sve to s hibridnim ratom, kulminiralo je pressicom ministra obrane Damira Krstičevića, sazvanom povodom napisa na portalu Index.hr o njegovu plagiranju, a kada je dotični ministar u više navrata ponovio da se protiv njega vodi ‘hibridni rat’.
U Otvorenom je Robert Kopal istaknuo da ima više definicija ove pojave te da je globalno gledano hibridni rat jako prisutan.
A što je to hibridni rat?
– Za jedne je hibridni rat koncept koji zbog ostvarenja političkih, ekonomskih ili nekih drugih ciljeva, koristeći propagandu dezinformacija, ekonomski utjecaj, hakerske napade pokušavate ostvariti te ciljeve. Prema nekim drugima to je osmišljena, nadzirana, centralizirana aktivnost koji može biti ili otvorni ili prikriveni s kombinacijom vojnog ili nevojnog djelovanja. Mogli bismo reći da je hibridni rat specijalni rat plus internet’, rekao je Kopal.
Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost i obrambenu politiku, pojasio je ciljeve i načine na koji se taj rat manifestira. Istaknuo je kako je smisao takvog ratovanja voditi dezinformacijske sustave i stvoriti dezinformacije u ciljanom objektu, proširiti određene sumnje i to kroz dezinformacije laži i poluistine koje se protežu kroz medijski prostor kako bi ostvarili neke od ih ciljeva. To se može raditi kroz obavještajne organizacije, internetske sutave i slično.
– Ako stvorite nesigurnost možete ostvariti interese koje možda bez toga ne bi mogli ostvariti. Pa bih ja samo postavio jedno interesantno pitanje, ne aludirajući na ništa drugo. Kako to da je Ruska federacija u razmjerno malu Hrvatsku poslala vrhunskog ambasadora Azimova? Očito je da veleposlanik odrađuje jako dobar posao, istaknuo je Ogorec.
Najsličniji je specijalnom ratu koji se vodio u doba hladnoratovskih podjela
‘Pojam je kombinacija različitog djelovanja koje mi sad opisujemo kao neku vrstu ratovanja da bi se pojačao dojam, a najsličniji je nekadašnjem specijalnom ratu koji se odvijao u doba Hladnog rata’, kazao je Vlatko Cvrtila.
Dodao je kako se takvo provođenje danas kombinira i vojnim i nevojnim djelovanjem.
– U današnjem kontekstu sve je manje vremena da se vijesti provjeravaju jer ih ima hrpa, stoga dobijete ovakvo hibridno djelovanje, ne hibridni rat već je tu na djelu hibridno djelovanje, poentirao je Vlatko Cvrtila.
Krešimir Macan smatra da ljudima ovakav koncept nije jasan jer da im je jasno ne bi mogao na njih utjecati, lako bi ga prepoznavali i suprostavili bi mu se.
– Ovakav način ratovanja sličan je onom specijalnom ratu kojeg smo imali početkom devedesetih. Prisjetimo se operacije ‘Opera’ koja je imala cilj dezinformirati protivnika, da se potvrdi priča o Hrvatskoj državi, to su bile metode koje su imale cilj dezinformirati, kazao je Macan.
‘Hibridni rat’ Anić nije definirao, a Wikipedija ga definira vrlo koncizno
Kako bismo doznali još ponešto o hibridnom ratu, posegnuli smo i za dvama rječnicima hrvatskog jezika Vladimira Anića. Doduše nešto su starijeg godišta (1991. i 2003.) pa je možda i to razlog zašto nismo ništa o ovom izrazu našli. Anić definira tek hibrid, gdje se dotiče njegovog značenja u biologiji i jezikoslovlju.
S druge strane na Wikipediji se daje dosta koncizna definicija prema kojoj je ‘hibridni rad vojna strategija koja sadrži elemente konvencionalnog ratovanja, nekonvencionalnog ratovanja i kibernetskog ratovanja’. Konvencionalno ratovanje bi bio oblik oružanog sukoba u kojem su vojnici prepoznatljvi po oznakama, odorama, i ostaloj vojnoj opremi, a sukobljene se strane koriste jasno definiranim i uvjetno rečeno ‘uobičajenim’ oružjem, kakva nisu nuklearno te kemijsko i biološko.
Elementi nekonvencionalnog ratovanja bi bili uporaba prikrivenih vojnika odnosno vojnika bez oznaka i vojne opreme, kakvi su primjerice i špijuni te uporaba perifernih ubojitih sredstava, kakva su spomenuto nuklearno, biološko ili kemijsko oružje.
I spomenuli smo kibernetsko ratovanje kao element hibridnog rata, a ono bi između ostaloga uključivalo, dezinformiranje, propagandu, kontra-propagandu, kao i hakerske i slične napade na informacijske sustave neprijateljske strane, a sve upravo uz pomoć informacijskih tehnologija.
U spomenutom članku na Wikipediji, spominje se i kako se hibridni rat, u Hrvatskoj uglavnom izražava bliskoznačnim pojmom specijalni rat, što je detektirao i Vlatko Cvrtila.
