Najstariji privatni hostel u Hrvatskoj: ‘Naši gosti su studenti koji će jednom voditi države’
Većina hostela u Zagrebu otvorila se u posljednih nekoliko godina pa se njihovi vlasnici i sami bune kako ih je previše. Što o svemu tome misli i kako je bilo prije desetak godina, prepričala nam je vlasnica jednog od prvih privatnih hostela u regiji.
www.facebook.com
Hosteli u Zagrebu i Hrvatskoj posljednjih godina niču poput gljiva poslije kiše te ih je danas i previše, a još prije desetak godina skoro da ih nije ni bilo. Kako bi detaljnije upoznali situaciju i saznali kako je to izgledalo u samim počecima razvoja, razgovarali smo s vlasnicom našeg najstarijeg privatnog hostela koji se otvorio 2001. godine.
Ona je prije 14 godina, uz Hrvatski ferijalni i hostelski savez, bila jedina koja je putnicima u Hrvatskoj nudila jeftiniji smještaj za putnike, koji su s ruksacima krenuli na proputovanje Europom.
Zagreb je bio prvi veći grad s privatnim hostelom u regiji
– Kada smo otvorili Ravnice Youth Hostel Zagreb je postao prvi veći grad u regiji s jeftinim smještajem za ‘backpackere’. U Sloveniji su već postojali u nekim manjim turističkim mjestima, ali Ljubljana, Podgorica, Skopje i Beograd ga nisu imali, prisjetila se vlasnica Vera Pesjak.
Prije njih je postojao jedino Hrvatski ferijalni i hostelski savez, koji je tada već imao hostele u Zagrebu, Puli, Dubrovniku i Zadru. Oni se osim ugostiteljstvom bave i promicanjem i razvojem omladinskog turizma te širenjem turističke kulture mladih u Hrvatskoj pa su puno pomogli i u otvaranju prvog privatnog hostela.
Pri realizaciji svoje ideje Pesjak im se obratila za savjete,
a uz potrebne informacije dali su joj i vaučere za posjet europskim
hostelima, koji su u to vrijeme postajali sve popularniji.
Piće dobrodošlice spasilo hrvatski obraz
Prvih par godina imali su više gostiju nego li kreveta
– Tada
je došlo do pravog ‘booma’ među ‘backpackerima’ u cijelom svijetu. Oni su
i prije putovali, ali ne masovno kao od 2001. Dolazili su i u
Hrvatsku, a u Zagrebu za njih nije bilo adekvatnog smještaja. Na ideju
da uđem u ovaj posao došla sam nakon što sam u jednom časopisu pročitala
tekst u kojem mladim putnicima savjetuju kako izbjeći skupa noćenja u
Zagrebu. Preporučili su im da odmah po dolasku hvataju noćni autobus za
Split ili Dubrovnik, prepričala nam je Pesjak.
Kada je to vidjela zaključila je kako nema smisla da turisti barem na jedan dan ne upoznaju hrvatski glavni grad te je odlučila preurediti praznu zgradu i otvoriti hostel.
Prvih pet, šest godina su uz Ferijalni savez i Đački dom u Palmotićevoj ulici, bili jedini pa su imali i previše gostiju.
‘Moraš biti potpuno asocijalan da se ne nasmiješiš kada kažeš živjeli’
Posljednjih 14 godina ugostili su brojne turiste, a vrlo često su i prve
osobe s kojima stranci uspostave nekakvu komunikaciju, raspituju se o
gradu, državi i mjestima koje bi trebali posjetiti.
– Ljudi znaju cijelu zemlju suditi po tom prvom dojmu pa se mi smatramo malim
ambasadorima Hrvatske i Zagreba. Kada nam gosti tek stignu, uglavnom je
sve dosta službeno i zategnuto pa je naš pristup jako važan kako bi se
oni što prije opustili. U tome nam najviše pomaže piće dobrodošlice.
Stvarno je nevjerojatno koliko se ljudi promijene kada im ponudite tako
nešto. Mislim da moraš biti potpuno asocijalan da se ne nasmiješiš kada
kažeš živjeli, prepričala nam je Pesjak kako dočekuje svoje goste te ih
odmah i nauči za važan hrvatski običaj.
Turist iz Australije u Zagrebu proveo mjesec dana
Gosti su većinom studenti koji su odlučili proputovati istočnu Europu
U njihovim hodnicima uglavnom vlada dobra atmosfera i zato što u hostelima noće većinom mladi između 18 i 30 godina. Prema iskustvu Verice Pesjak, to su obično osobe koje su si same zaradile za svoje putovanje te im je cilj u što kraćem periodu i sa što manje troškova posjetiti što više gradova.
Danas već postoji nekoliko poznatih ruta kojima putuje spomenuta populacija. Većina ih kroz naše krajeve ide od Budimpešte do Zagreba, od kuda nastavljaju prema moru. Usput svrate do Plitvičkih jezera pa odlaze na Jadran. Iz Splita najčešće idu na Hvar i Korčulu, svrate i do Dubrovnika od kuda produžuju prema Mostaru, Sarajevu, Beogradu pa idu dalje do Grčke i Istanbula.
– Osim što je Zagreb na dobroj poziciji, turiste privlači naš mentalitet i gostoljubivost, koju svi moji gosti ističu kao ključan faktor. To je posebno važno mladima. Gosti mi često prepričavaju kako im vršnjaci srdačno upadaju u razgovor čim čuju da netko priča neki strani jezik pa se raspituju odakle su, savjetuju ih što bi trebali vidjeti i slično. To se našim gostima jako sviđa pa nerijetko čujem da im je kod nas lijepše nego li u Beču, istaknula je Pesjak kako priča o zagrebačkoj gostoljubivosti nije samo stereotip iz medija.
U Zagrebu fali noćnog života
U Zagrebu se do danas otvorilo više od 40 hostela
Zbog toga Zagreb sve više stranaca prepoznaje kao kvalitetnu turističku destinaciju. Posljednjih nekoliko godina značajno se povećao broj dolazaka i noćenja, ali u kratkom vremenu otvoreno je i nekoliko desetaka hostela pa ih je trenutno više od četrdeset.
– Teško se nosimo s konkurencijom i jako nam je pao promet zbog lijepih, velikih i modernih hostela u samom centru grada. Na životu nas uglavnom drže naši stalni gosti, koji dolaze već godinama. Oni su nam posebno važni u zimskom periodu kada bi bez njih bili potpuno prazni, požalila nam se Pesjak.
Objasnila nam je kako špica sezone u glavnom gradu Lijepe naše traje isto kao i na moru pa se po završetku ljetnih praznika višestruko smanji broj noćenja. Problem s prevelikim brojem hostelskih kreveta ima i Ferijalni savez, koji se sa svojih 200 kreveta smjestio odmah pored Željezničkog kolodvora, a slab promet imaju i najnovija zdanja u samom centru grada.
'U početku sam morala educirati ljude što je hostel'
‘Ljudi koji hodaju po hostelima ne vole privatne smještaje, hotele, ni kampove’
U nastavku nam je objasnila kako priča o tome da ugrožavaju posao
hotelijerima nije točna, jer da su to dvije različite kategorije putnika.
Prema njezinim riječima, ljudi koji hodaju po hostelima ne vole
privatne smještaje, hotele ni kampove, jer se izgube među drugim
gostima.
Hosteli su često manji pa je i odnos prisniji . Puno
‘backpackera’ putuje bez društva i često se sprijatelje
sa svojim novim cimerima pa s njima provedu par dana.
– To su vam posebni gosti. Oni najčešće spavaju jednu ili dvije noći,
čak i na moru ne ostaju dugo. U špici sezone nam ujutro izađe cijeli hostel, a navečer dođe novih 30 ljudi. Tako da vam je
to jako puno posla, jer svaki put treba promijeniti posteljinu i sve
očistiti. Puno posla, a malo love, tako da je nama najvažnija količina,
istaknula je Pesjak glavne karakteristike svojih mušterija.
‘Krađe su rijetke, jer gosti nisu problematični’
Prema njezinim riječima, rijetke su krađe u sobama. Osim što su ljudi oprezniji, Pesjak tvrdi da su njezini gosti uglavnom mladi ljudi, koji su si sami zaradili za putovanje i spremni su žrtvovati svoj komfor kako bi posjetili što veći broj gradova i upoznali različite kulture.
– To su vam uglavnom uspješni studenti, koji će jednog dana biti na vrhu svojih država. Tako ja njih gledam. Oni problematični će ostati doma. Ako je on alkoholičar ili se drogira, onda neće trošiti novce na neka putovanja, jer on već ima kamo s tim. Osim toga, takve osobe nemaju ni snage za to, jer je to i svojevrstan rizik za mladog čovjeka. Onaj tko je krenuo u bijeli svijet bez roditelja ili neke organizacije koja se brine za njihovu sigurnost, on će i u životu preuzimati rizike i bit će uspješan, za kraj nam je Pesjak pohvalila svoje goste, što je prava rijetkost za ugostitelje.
