Otkad su se uspravili na dvije noge ljudi meusobno ratuju. Bilo da se radilo o sukobima među plemenima koji su se ubijali zbog nekog izvora hrane ili pak masovne bitke među velikim civilizacijama rezultat bi bio uvijek isti – pobjednici su se slavili, a gubitnici zaboravljali. Tijekom povijesti brojne su vojskovođe glasili kao velikani svojeg vremena, no samo je nekolicina ušla u knjige kao oni koji su svojim štapom crtali lice svijeta.
Konzultirajući nekoliko istraživanja i analiza europskih i svjetskih povjesničara izdvojili smo deset vojskovođa i vladara koji su promijenili lice svijeta. Ograničili smo se na razdoblje prije 20.stoljeća, jer zadnja dva stoljeća su u ratnoj povijesti ipak priča za sebe.
10. Shaka Zulu (1781. – 1828.)
Shaka je najveći poglavica plemena Zulu. Od malog plemena na jugu Afrike Shaka je stvorio moćno carstvo i uspješno se suprotstavljao tehnološki mnogo naprednijim neprijateljima.
Čim je došao na vlast, nakon smrti svojeg oca, Shaka je reformirao vojsku i uveo u upotrebu kratka koplja. Vrlo brzo je porazio okolna plemena i urođenička kraljevstva te stvorio najjače carstvu u tom dijelu kontinenta. Ono što je pobudilo respekt kod europskih vođa je uspješan otpor koje su Zului pod njegovim vodstvom pružali tehnološki mnogo naprednijim Britancima i Nizozemcima.
Shakin slom nije uzrokovan vojnim porazom već napadima ludila od kojih je patio. Nakon majčine smrti naredio je tromjesečni post te je zabranio sadnji ikakvih usjeva u tom razdoblju. Bila je to kap koja je prelila čašu te su izvršili atentat na njega. Navodno je na samrti prorekao slom svog carstva i dominaciju bijelaca u tom dijelu Afrike
9. Eugen Savojski (1663. – 1736.)
Bio je austrijski vojskovođa, princ i državnik, a zbog pobjeda u bitkama protiv Turaka dobio je titulu najvećeg ratnika svog vremena. Tijekom dvadeset godina u više navrata je nanosio teške poraze turskoj vojsci nerijetko predvođenim samim sultanom. Posebnu je slavu stekao uspjesima kod Petrovaradina, Sente i Beograda čime je označio kraj osmanlijske dominacije u Europi.
Također je sudjelovao u ratovima za španjolsko i poljsko naslijeđe gdje je svoju moć pokazao Francuzima koji su u to vrijeme bili glavna europska sila.
8. Aleksandr Suvorov (1729.-1800.)
Po mnogim povjesničarima najveći ruski vojskovođa u povijest. Pratio
ga je glas hladnog, ali genijalnog taktičara koji nikad nije poražen u
bici. Ugušio je ustanke Pugačova u Rusiji i Kosciuszka u Poljskoj no
vječnu slavu mu je donijela borba protiv francuskih revolucionara koje
je potisnuo preko Švicarske sve do sjevera Italije.
U tom je
pohodu bio toliko uspješan da su ga se preplašili čak i austrougarski
saveznici. Oni su mu u strahu presjekli opskrbu namirnicama kako bi
spriječili njegovu dominaciju u Europi.
7. Hanibal Barca (247.pr.Kr. – 182. pr.Kr.)
Hanibal je
napao Rimsko Carstvo na vrhuncu njegove moći. Uspjela mu je invazija u
srce najveće sile toga vremena i to preko Alpa na slonovima. Rimljane je
pobjeđivao u čitavom nizu bitaka te je došao pred sama vrata Rima.
Nikad nije osobno izgubio bitku, a njegova se vojska zadržala u Italiji
godinama nakon Drugog punskog rata.
Rimljani su ga iznimno
respektirali te su tijekom vremena neke njegove taktičke manevre i sami
počeli koristiti. Smatra ga se jednim od najvećih taktičara u povijesti.
6.Saladin (1137. – 1193.)
Prvo je bio visoki državnik na dvoru sultana Nuredina, a kasnije je i
sam preuzeo tu titulu. Bio je Kurd rodom iz Tikrita, a slavu je stekao
bitkama u križarskim ratovima gdje mu je glavni takmac bio Rikard
Lavljeg Srca. Žestoko se suprotstavljao krščanskim vladarima i nanio im
brojne poraze te na taj način promijenio tijek križarskih ratova.
Također je uspješno obranio svoj sultanat od Rikardovog napada, a jedina
neuspješna misija mu je bio napad na Jeruzalemsko kraljevstvo.
Iako
s druge strane barikade, Saladin je među europskim vladarima smatran
plemenitim vitezom. Takvu je čast zaslužio džentlmenskim ponašanjem
prema protivnicima koje nije nemilosrdno klao kao što je to bila praksa u
to vrijeme. Glasio je kao vođa islamskog svijeta, a o tome svjedoči i
činjenica da ga je Fridrik I. Barbarossa izazvao na viteški dvoboj koji
se trebao održati kod egipatskog grada Zoana. Dvoboj je dogovoren, ali
nikad nije održan jer se Fridrik utopio na putu prema Egiptu.
5. Napoleon Bonaparte
Napoleon je bio general tijekom
Francuske revolucije te je svojim vojnim pohodima kojim je obranio
državu od invazije stekao slavu među narodom. Uskoro je postao neosporni
vladar ove velike europske države te je krenuo u nadaleko poznati pohod
kojim je osvojio veći dio kontinenta. No napadom na Rusiju je zagrizao
više nego što je mogao progutati. Njegovu vojsku koja je brojila više od
pola milijuna ljudi desetkovala je strašna zima i ruske trupe te se
potučen do nogu vratio nazad gdje je uskoro svrgnut i protjeran na otok
Elbu.
Ipak bježi s Elbe i osvaja Pariz tijekom takozvanih 100 dana no konačni slom doživljava porazom kod Waterlooa.
4. Gaj Julije Cezar (100. pr.Kr. – 44. pr.Kr.)
Nakon što je porazio Pompeja u građanskom ratu preuzeo je vlast nad
Rimom i njegovom vojskom. Cezar je bio sjajan vojskovođa što je pokazao u
brojnim bitkama protiv Vercingetorixa koji je ujedinio Gale. Iako mnogo
brojnija galska plemena do kraja su potučena od Cezarovih dobro
opremljenih i organiziranih trupa. Njegova karizma i taktičarska
genijalnost su ga učinili najpoznatijim rimskim vladarom, a njegovo ime
je postalo sinonim za sjajno vojno vodstvo.
Tijekom svoje
vladavine značajno je proširio utjecaj Rima. Ubijen je u zavjeri u kojoj
su sudjelovali njegovi protivnici predvođeni Brutom i Kasijem.
3. Kir Veliki (600. pr.Kr. – 530. pr.Kr.)
Kir Veliki je
osnivač Perzijskog Carstva. Inače veliki vojskovođa, zakonodavac i kralj
iz iranske dinastije Ahemenida. Za vrijeme svoje vladavine Perzijsko
Carstvo je proširio na veći dio centralne i jugozapadne Azije, od Egipta
i Bospora na zapadu do Inda na istoku. Ipak nikad se nije odlučio na
pohod u Europu ili dublje u Afriku što se pokazalo kao dobar potez. Kir
je stvorio prvo i najveće carstvo starog vijeka. Zbog vojnih i
državničkih sposobnosti mnogi smatraju da jerame uz rame s Aleksandrom
Velikim
Poginuo je u ljeto 530 godine prije Krista u bitci protiv Skita.
2. Džingis – kan (1162. – 1227.)
Džingis Kan, pravim imenom Temudžin, rođen je kao sin poglavice
mongolskog plemena Vukovi. U svojim dvadesetim godinama se nametnuo kao
vođa rastućih mongolskih plemena te ih je ujedinio u Mongolsko Carstvo. U
razdoblju od 40-ak godina Džingis-Kan je stvorio najveće carstvo u
ljudskoj povijesti. Ratovao je na sve četiri strane svijeta, a ratovao
je od Kine, preko Indije, Perzije, Arabije do Europe.
Najstrašnije
su stradale kineske imperije (tri države) u koje je Temudžin provalio s
više od 60 tisuća konjanika i ukupno 150 tisuća vojnika. Suprotstavilo
mu se više od dva milijuna kineskih boraca no to mu nije stvorilo
ozbiljnije probleme. Procjenjuje se da je u 30-ak godina koliko su
Mongoli harali kineskim državama glavu izgubilo gotovo 40 milijuna
ljudi.
Džingis – kan ostao je do smrti neporažen. Nakon što je
veliki vladar preminuo, Mongolsko Carstvo se protezalo na 35 milijuna
četvornih kilometara što je gotovo dvostruko više od SSSR-a, a imalo je i
populaciju od 100 milijuna ljudi odnosno 50-ak posto ukupne svjetske
civilizacije.
1. Alexandar Veliki (356. pr.Kr. – 323. pr.Kr.)
Sin Filipa
II. Makedonskog ostao je u povijesti zabilježen kao najveći vojskovođa u
povjesti. Kao zapovjednik udruženih makedonskih i grčkih vojnih snaga
pokorio je golemo Perzijsko Carstvo, Egipat te sa svojim trupama došao
sve do Indije. Osim što je bio veliki vojskovođa Aleksandar Veliki bio
je i graditelj te je iza sebe ostavio bogatu kulturu koja je utjecala na
kasniji razvoj Euroazije.
Kao i Džingis – kan i Aleksandar
Veliki do smrti je ostao neporažen, a titulu najvećeg je dobio zato što
mu je za njegova osvajanja trebalo manje vremena nego velikom Mongolu.
