Naše znanstvenice razvile novi biomaterijal za brže zacjeljivanje nakon vađenja zuba
Naše znanstvenice iz Rijeke, Olga Cvijanović Peloza i Mirna Petković Didović, otkrile su novu recepturu za biomaterijal koji regenerira kosti. Taj materijal je čista anorganska kost goveda ili svinje i stavlja se u čeljusnu šupljinu kako bi brže zarasla nakon vađenja zuba. Ta ideja im je osigurala i drugo mjesto na natjecanju Big Bang Camp, a u razgovoru su nam ispričale detalje svog uspjeha.
Foto: Pixabay
Ako ste ikada morali vaditi zub, znate koliko to bolno može biti, pogotovo koliko je vremena potrebno da šupljina nakon vađenja zuba zaraste. Kako bi taj proces zacjeljivanja bio što brži, profesorica s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Olga Cvijanović Peloza i Mirna Petković Didović sa Zavoda za medicinsku kemiju, biokemiju i kliničku kemiju stvorile su recepturu za novi biomaterijal za regeneraciju kostiju.
Ta ideja donijela im je drugo mjesto na natjecanju Big Bang Camp, a u razgovoru su nam ispričale na koji način funkcionira njihov način regeneracije kostiju.
‘Biomaterijal je po sastavu čista anorganska kost goveda ili svinje’
– Razvoj novih biomaterijala kao i poboljšanje postojećih je disciplina koja se brzo razvija u dentalnoj medicini te je zato predmet znanstveno-istraživačkog interesa. Nakon vađenja zuba potrebno je potaknuti cijeljenje iz same čeljusne kosti tako da se šupljina zatvori s novom kosti koja mora biti dovoljno čvrsta da bi se u nju mogao staviti zubni implantat. Biomaterijali koji su po sastavu čista anorganska kost goveda ili svinje, stavljaju se u čeljusnu šupljinu kako bi ista brže i bolje zacijelila, rekle su Cvijanović Peloza i Petković Didović.
Objasnile su nam daje princip takav da čestice goveđe kosti obavljaju funkciju rešetke na koju se vežu stanice iz vlastite kosti koje rešetku razgrađuju, ali i stvaraju novu kost.
– Cilj je potaknuti rast nove kosti iz središta prema rubovima šupljine, a kada se to dogodi, govorimo o fenomenu ‘premoštavanja’, odnosno o zatvaranju šupljine s novom kosti. Problem nastaje zbog nerazgradivosti čestica biomaterijala i posljedično malog volumena nove kosti, koji nije dostatan za stavljanje zubnog implantata. Ako biomaterijal predugo stoji u čeljusnoj šupljini, oko njega se stvara vezivna čahura što govori o skretanju iz procesa cijeljenja u dugotrajni upalni proces koji ne želimo, pojasnile su znanstvenice iz Rijeke.
Iako se to već primjenjuje u dentalnoj medicini, njihovo otkriće je napredak
No, do ovog napretka u dentalnoj medicini nije bilo jednostavno doći, pogotovo jer je za čak dva važna sastojka bilo potrebno znanje fizikalne kemičarke, Mirne Petković Dedić.
– Našom recepturom se želi doskočiti problemu biomaterijala koji su slabo razgradivi na način da se rešetka pomiješa sa smjesom koja je načinjena od tri sastojka. Aktivna molekula je specifični koštani protein iz skupine sa sličnim učincima na kost, od kojih se neki članovi već koriste za liječenje većih defekata u dugim kostima. Očekujemo da će specifični koštani protein dodatno privući stanice kosti na rešetku i time ubrzati njezinu razgradnju te izazvati
proporcionalno stvaranje nove kosti, izjavila je Cvijanović Peloza.
Dodala je da se očekuje i veći priljev drugih molekula iz vlastite kosti te da bi te komponente zajednički trebale doprinijeti promjeni iz funkcije statičnosti rešetke u dinamičnost koja karakterizira prirodnu kost.
– Željeni učinak je nestanak čestica biomaterijala i potpuno zatvaranje čeljusne šupljine s novom kosti. Mogući problem može nastati zbog prebrze razgradnje čestica biomaterijala. Zato su u recepturu dodana druga dva sastojka kojima se želi postići postepeno otpuštanje specifičnog koštanog proteina kako bi se postigla ravnoteža između procesa razgradnje čestica biomaterijala i stvaranja nove kosti, koje je osmislila Mirna, rekla je Cvijanović Peloza.
Iako se ovakvi tretmani već primjenjuju u dentalnoj medicini, ovo je samo unaprjeđenje tog sustava.
– Očekujemo da će jednostavnom primjenom i poboljšanim svojstvima postojećih biomaterijala naša receptura biti prihvaćena u dobroj kliničkoj praksi dentalne medicine, kako već i jesu neke druge recepture slične našoj, objasnile su znanstvenice.
