Nasilje preko Facebooka – mladi u vezama ljubomorni i manipulativni
Udruga SOS telefon – Grad Rijeka provodi radionice među mladima u kojima ih informiraju o problemu nasilja u vezama mladih. Nakon održanih radionica u školama diljem Gorskog kotara i Rijeke, psihologinje su shvatile da je među mladima najčešće psihičko nasilje koje je vezano uz Facebook. Mladi imaju potrebu stalno biti online, zbog čega i njihov partner uvijek mora znati gdje su i što rade. To dovodi do toga da djevojke i dečki nemaju slobodu, ne mogu odlaziti na kavu s prijateljima bez da se jave partneru. U budućnosti to može dovesti do nezdrave veze pa čak i težih oblika nasilja.
srednja.hr
U veljači 2015. obilježavao se mjesec svjesnosti i prevencije nasilja u vezama adolescenata koje postaje jednako velik problem kao i obiteljsko nasilje. U udruzi SOS telefon-grad Rijeka upravo tada započeli su s provedbom projekta „Ljubav voli, a ne boli“ koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
Kroz projekt se provode edukativne radionice s djecom i mladima na temu nasilja u vezama mladih te gdje i kako potražiti pomoć. Radionice drže psihologinje zaposlene u udruzi Lorena Zec i Katja Borovac. S njima smo razgovarali o dosadašnjim iskustvima u radu sa srednjoškolcima. Radionice su održale u školama diljem Gorskog kotara te u tri riječke srednje škole.
Treba reagirati prije nego dođe do težih oblika nasilja
Temi nasilja u vezi u udruzi su se odlučili posvetiti jer su shvatili da žrtve nasilja koje dolaze kod njih na savjetovanje u obitelji već imaju nekog nasilnika, odnosno odrastali su u takvim obiteljima.
– Htjele smo preventivno djelovati. Dosta vremena provele smo u Gorskom kotaru i vidjele smo da im ovakvog načina rada nedostaje. U Rijeci toga ima puno, ali kod njih jako rijetko. Mi smo im nepoznate i anonimne pa nam lakše mogu reći sve što ih muči. Kako da ja kao psiholog dođem do osobe koja ima 15 ili 16 godina i svakodnevno gleda kako tata tuče mamu? Nikako – oni nam neće sami prići, moramo ići direktno u učionice i nadati se da će nas čuti onaj kome to treba. Upoznali smo tako dosta srednjoškolaca koji su nam se obratili jer su prolazili kroz teško razdoblje zbog razvoda njihovih roditelja. Krajnji cilj je da im tako direktno pomognemo. Ako od sto djece samo jedan vidi da ne mora biti žrtva nasilja, mi smo puno napravile jer smo već spasile cijelu jednu obitelj, kaže Lorena.
Razlike u ponašanju i svijesti između mladih u manjim školama u Gorskom kotaru i onih u riječkim školama nisu velike. Razlika je jedino u tome što u riječkim školama srednjoškolci brže žele prijeći na temu seksa, dok su u Gorskom kotaru više stidljivi. Najveći problem s kojim se mladi susreću je psihičko nasilje. Tome je mnogo doprinijela činjenica da su društvene mreže zavladale njihovim životima. Danas su svi online, a psihičko nasilje ukazuje se najviše na tom planu.
– Najveći problem s kojima se mladi susreću u svojim vezama je ljubomora. Jednako su ljubomorni i djevojke i dečki. Provjeravaju svoje partnere, imaju emocionalne ucjene, manipulacije. Današnje generacije imaju ogromnu potrebu da u svakom trenutku znaju gdje je njihov partner, da znaju s kim je i što radi. To vrijedi i za prijatelje – svi su online, uvijek imaju upaljenu lokaciju na Facebooku, slikaju se, tagiraju, a sve to dovodi do toga da nemaju granice između normalnog načina funkcioniranja u vezi i onoga što preraste u nezdravu vezu, odnosno u kontrolu, kaže Lorena.
Uvijek moraju znati gdje im je i s kim njihov dečko ili cura
Neki učenici su im povjerili da ih je njihov partner izričito zatražio da upale lokaciju na svom Facebooku tako da u svakom trenutku mogu znati gdje se nalazi jer im nije svejedno gdje su točno. Nije im isto ako su u Rijeci na Korzu ili u Rijeci na Kantridi – partner uvijek mora znati gdje su. To je način kontrole koji primjenjuju.
– Ljubomora je emocija koja je uvijek bila prisutna, samo se sada očituje na nekim drugim razinama. No oni danas svoje živote daju na pladnju svima, a to utječe i na veze. Sve je javno – učenici su nam pričali da se cura i dečko posvađaju na statusu na Facebooku. To prate svi njihovi prijatelji, komentiraju, uključeni su. Životi su im javni, nema privatnosti. Zaboravili su koliko je važna privatnost, zaboravili su da su u vezi s jednom osobom, a ne cijelim razredom. Kada prekidaju, rade to bez pokušaja da problem riješe. Čini mi se da se previše oslanjanju na podršku ostalih, a premalo na sebe i svog partnera. To u budućnosti može dovesti do različitih problema, loših veza, loše komunikacije te da nemaju povezanost s partnerom i vlastite slobode, kažu psihologinje.
Emocionalne ucjene ili ‘ako me voliš, spavat ćeš sa mnom’
Facebook nije loš sam po sebi, no ne smije se zaboraviti da svatko ima pravo na privatnost. Ako djevojka želi nakon škole otići na kavu s prijateljicama, ona ne mora svom partneru zbog toga se opravdavati, niti to pisati na Facebooku da svi znaju. Ako oni imaju dobru komunikaciju, on će to znati bez da se ona tagira.
Uz ljubomoru su psihologinje prepoznale i posesivnost, kontrolu, manipulacije. Takvo nasilje više vrše djevojke, no kada je riječ o emocionalnim ucjenama vezanima uz seksualne odnose, tu prednjače dečki. ‘Ako me voliš, spavat ćeš sa mnom’ – još je uvijek najčešća ucjena koju djevojke dobivaju. Cure pak ucjenjuju drukčije. ‘Ako me voliš, nećeš ići večeras na nogomet’, njihova je najčešća ucjena. Istraživanje koje je provedeno među hrvatskim srednjoškolcima prije nekoliko godina pokazalo je da je čak 80 posto djevojaka vrši psihičko nasilje.
– Problem je u tome da oni u teoriji jako dobro znaju što je nasilje. Primjerice, kada na radionici pitamo djevojke što bi učinile da ih partner udari, one vrlo glasno tvrde da nikada više ne bi bile s njim, no kada dublje zagrebemo, shvatimo da oni ne znaju prepoznati da se neka vrsta nasilja nad njima vrši, kao na primjer to psihičko nasilje. Oni u teoriji razumiju što je psihičko nasilje, no prepoznati na sebi – to im je problem. Ako se radi o prijateljici, onda nije ok, ali ako se radi o njihovoj vezi, onda to opravdavaju, kaže predsjednica udruge SOS telefon Tina Kovačić.
Radionice završavaju pitanjem kako bi reagirali da im je prijatelj/prijateljica žrtva ili pak nasilnik. Žele ih osvijestiti da se nasilje može dogoditi svima te da treba reagirati. Nasilje nije tabu tema, a šutnja nije zlato. Radionice su interaktivne, učenici koriste svoj jezik, mogu reći što žele, nema profesora, pedagoga, slobodni su i pokazuju veliku želju da se o tome priča. Evaluacije su odlične – učenici su zadovoljni, a nekima su radionice pomogle i promijenile život.
