Nastava kod kuće: ‘Volio bih da idem u školu kao i druga djeca’
Ilir u posjetu kod ministra Jovanovića
Ilir Osmani je učenik drugog razreda Ekonomske i trgovačke škole u Dubrovniku. Ovaj 16-godišnjak ne bi se razlikovao od svojih vršnjaka da njegova škola zapravo nije u blagavaonici njegove kuće. Svaki dan mu dođe jedan profesor koji održi blok sat predavanja, a ispite i usmena ispitivanja ne može odgoditi, stoga ga tretiraju jednako kao i sve učenike u školi.
Nastavu od doma pohađa od svoje sedme godine, a koje su prednosti i nedostaci takvog podučavanja saznali smo od Ilira.
Teška bolest u djetinjstvu zbog koje cijeli život uči od doma
Šesnaestogodišnji Dubrovčanin Ilir Osmani imao je drugačije djetinjstvo od mnogih svojih vršnjaka. Kao mali je obolio od tumora na malom mozgu, međutim bolest je prošla. Svejedno, posljedice su ostale, stoga se sporije kreće i govori.
Zbog toga se Ilir školuje kod kuće. Trenutno pohađa drugi razred Ekonomske i trgovačke škole u Dubrovniku i to na smjeru poslovnog tajnika. Učenje i polaganje ispita mu jako dobro ide, pa dosada završava gotovo sve predmete s odličnim ocjenama.
Najdraža mu matematika, jer mu je lakše rješavati zadatke nego pričati
Nastava koja se odvija u Ilirovom domu koncipirana je sasvim drugačije nego u školi. U 15 dana Iliru dolazi svaki dan jedan profesor iz škole, koji održi s njim blok sat predavanja. Zbog toga mu je cijela satnica smanjena za pedeset posto u odnosu na onu u školi.
Profesori ga usmeno ispituju ili mu daju da piše pismeni ispit kadgod prođu zadano gradivo. Ispitivanje ne može odgoditi, no to mu ne smeta.- Baš volim kad me ispitaju jer ne želim odgađati ispitivanje, sretan sam kad me ocijene, priča Ilir. Iako mu svi predmeti dobro idu, najviše voli matematiku. – Najdraže mi je kad radim matematiku, jer mi je lakše rješavati zadatke nego pričati, priznao nam je Ilir.
Zbog toga što se nastava odvija u Ilirovoj blagavaonici, ne postoje pomagala za učenje. Tako profesori pišu u bilježnicu kraj njega kad ga podučavaju.
‘Volio bih da kao i druga djeca idem u školu’
Ilirova sestra blizanka Lirija ide u isti razred kao i brat, stoga on uvijek ima pomoć iz prve ruke. – Ako mi je nešto teško tražim pomoć svoje sestre blizanke, priznao je Ilir. Iako se to rijetko događa, jer je uspješniji učenik od svoje sestre pa često i ona njega pita za dijelove gradiva.
Ovaj 16-godišnjak priznao nam je koji je najveći nedostatak učenja kod kuće.- Volio bih da kao i druga djeca idem u školu. Nažalost, ja to ne mogu, rekao je Ilir. Nedostaje mu odlazak u školu sa sestrom, ali i društvo iako ima negativna iskustva iz djetinjstva.
– Ne družim se baš s vršnjacima, pošto sam propatio zbog djece u školi još od moje sedme godine. Zato puštam da prođe vrijeme, da se oporavim i zaboravim na sve što mi se dogodilo, ispričao nam je ovaj školarac.
Svejedno, sretan je što je njegova bolest prošla te sanja o karijeri web dizajnera.
