NCVVO srušio djevojci san da upiše studij zbog 180 kuna
Ivana Haring 18-godišnja je djevojka iz Oriovca koja ove godine neće ostvariti svoj san i upisati Katoličko bogoslovni fakultet. Budući da se cijeli život bori s trombocitopatiom (lakšom vrstom leukemije) kad joj se stanje pogoršalo nije stigla na vrijeme uplatiti 180 kuna NCVVO-u za izlazak na jedan ispit. Iako su joj obećavali da će sve biti u redu, država joj se ipak prepriječila ostvarenju snova.
Foto: srednja.hr
S obzirom koliko država pokazuje razumijevanja te kako se ophodi prema mladima, bolesnima, ugroženima te ostalim građanima, nije ni čudno što svatko tko može kupi kufere te napušta Hrvatsku. Zadnji primjer koji je preokupirao našu pažnju jest 18-godišnja Ivana Haring koju je država spriječila da ove godine upiše Katoličko-bogoslovni fakultet zbog 180 kuna, ne uzimajući u obzir bolest s kojom se djevojka iz Oriovca bori svoj cijeli život.
Razočarana NCVVO-ovom odlukom, napisala je pismo koje je uputila redakciji ebrod.neta.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Zovem se Ivana imam 18 godina. Cijeli svoj život borim se sa bolešću krvi – trombocitopatiom (lakša vrsta leukemije) tako da sam odrasla u bolnici, u bolnici na odjelu gdje svaki dan netko umre. Moglo bi se reći da me je to oblikovalo u osobu kakva sam danas. U svakome čovjeku gledam sve najbolje i volim sve ljude onakve kakvi jesu. Uvijek su mi drugi govorili da će mi se obiti od glavu moje povjerenje u ovaj svijet i da ću se razočarati, no ja se nisam dala i uvijek sam govorila da postoji pravda i da u svakom čovjeku postoji sjeme dobrote samo treba vremena da naraste i da se pretvori u cvijet. Kada mi je bilo najteže u mojoj bolesti i u mom životu nisam se dala. No nažalost vrlo brzo sam shvatila što su ljudi, i kako okrutni znaju biti.
Još od malih nogu pa sve do sada imala sam jedan san, san da postanem studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Išla bih u crkvu na nedjeljnu misu i govorila „Bože samo da dođe to vrijeme kada ću krenuti na KBF, na fakultet koji toliko želim, na fakultet o kojem toliko mislim“.
Čak kao jako mala djevojčica govorila sam da ću biti „svećenik“, što ja naravno nemoguće. Kada sam krenula u srednju školu moje zdravstveno stanje se pogoršalo i više sam vremena provodila po odijelima Kbc-a Zagreb nego u školi. Propustila sam najvažniji dio srednje škole, najvažnije predmete točnije predmete koji se traže na državnoj maturi.
Bolest mi je uzela i najljepši dio srednje škole te nisam mogla ići na maturalnu večer pa ni sada ne znam kakav je osjećaj obući se, spremati i ići na maturalnu večer o kojoj svi toliko pričaju. Ljudi oko mene su bili dosta sumnjičavi i gledali bi me s velikim čuđenjem kada sam govorila da sam prijavila državnu maturu, znajući koliko sam malo provela u srednjoj školi, gotovo ništa, nitko nije vjerovao da ću ostvariti ikakav rezultat. No ja sam gledala naprijed i govorila da ću uz Božju pomoć ostvariti dobar uspjeh jer znam koji je moj san i što sve ovo vrijeme želim, a to je studirati. Tako je i bilo!
Od maksimalnih 400 bodova koliko Katolički bogoslovni fakultet traži za upis ja sam ostvarila 530 bodova, što je prema mišljenju fakulteta i više nego dovoljno za upis jer sam uzela neke predmete višu razinu iako bi se moj fakultet zadovoljio i sa nižom. No kao što sam rekla imala sam san i uvijek se u životu držim da nije dovoljno samo moliti da bi bio pravi vjernik već da trebaš uz vjeru dati malo truda da bi došao do svog cilja. Na državnoj maturi jedini predmet koji nisam prošla jest Matematika B razina, no to sam i očekivala s obzirom da sam zbog bolesti propustila najveći dio osnovne škole i gotovo cijelu srednju školu, znala sam da rezultat ne može biti pozitivan.
Konzultirala sam se sa svojim fakultetom gdje su mi rekli da i bez Matematike imam 530 bodova što je i više nego dovoljno za upis te da se nemam potrebe brinuti jer sam upisana i bez matematike s toliko bodova jer KBF kao fakultet ni ne gleda matematiku, samo da položim jer tako država zahtjeva jer je to obavezan predmet na državnoj maturi, što ja naravno poštujem. Uredno sam prijavila ispit i poslala prijavnicu na adresu „Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja“ te na internetskoj stranici „Postani student“ dobila obavijest da ispit polažem 5.9.2014. god. u 9h u Zagrebu.
No opet je uslijedio jedan težak period te se moje stanje pogoršalo te sam od 22.7 do 22.8 bila po doktorima i bolnici zbog bolesti za što naravno imam medicinsku dokumentaciju. Zbog bolesti i ne mogućnosti nisam na vrijeme uplatila ispit od 180 kn. Ponavljam nisam bila na godišnjem odmoru, nisam bila na odmoru u nekoj stranoj zemlji, bila sam po doktorima i po bolnici i kod kuće u bolovima. U Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje su mi rekli da vide moju stranicu te da je istina da sam sve uredno prijavila na vrijeme, no samo nisam platila na vrijeme ispit te da skeniram medicinsku dokumentaciju i napišem zašto nisam bila u mogućnosti platiti ispit, te da se „ne sekiram“, to je bio petak, rekli su mi da će mi se javiti u ponedjeljak i DA TO NIJE KASNO. Da bi nakon dva dana rekli mojoj mami da je moj ispit pripremljen i zabilježen kao i od svih drugih koji trebaju polagati, da se nalazim u sustavu državne mature jer sam sve uredno prijavila ali da ne mogu izaći na ispit jer ga nisam platila na vrijeme te da dođem sljedeće godine.
Ja nisam mogla razgovarati s njima više jer mi se u sekundi srušio svijet, sjedila sam na podu i doslovno naricala i gledala u svoju mamu koja kroz suze moli gospodu iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje da odmah ovaj trenutak odemo uplatit ispit te zašto nam je dotični gospodin rekao u petak “neće biti kasno u ponedjeljak zašto bi bilo, recite kćeri nek se ne sekira” da bi mi sada rekao da je gotovo i da samo zbog jedne uplate nemam pravo izaći na ispit iako je uredno prijavljen te da je iskopiran i pripremljen, ali da nemam pravo izaći na njega. Još uvijek plačem i još uvijek ne mogu vjerovati u kakvoj državi živim i kakvi su to ljudi?! bez imalo suosjećanja i bez imalo razumijevanja za bolest! Draga gospodo iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, nisam ja birala svoju bolest već je bolest izabrala mene!
Vjerujte i ja bih voljela da sam se ova dva mjeseca kao svi moji vršnjaci zabavljala po moru i bazenima, no ja sam odlazila u bolnicu, a nakon bolnice kod profesorice iz matematike kako bi me pripremila za ispit. Jer poštujem pravo ove države i poštujem to da je matematika obavezna! I sada vi mi ne dozvoljavate uopće da izađem na ispit! Ne dozvoljavate mi da gradim svoju budućnost, da planiram svoj fakultet, da ostvarim svoj san, samo zato što nisam, zbog razloga koje nisam ja birala, uspjela uplatit 180 kn! a sve je ostalo uredno prijavljeno i zaprimljeno! Pitam vas sada sve skupa, dragi ministri, dragi ministre obrazovanja, draga gospodo iz Nvcco-a, draga Državo što čovjek treba napraviti da bi ga vi pustili da ostvari svoj san!? da studira ono što želi?!
Ne tražim povlastice, ne tražim da mi date drugačiji ispit od mojih vršnjaka, ništa lakše, ništa jednostavnije. Samo vas tražim da me pustite na ispit! Vama možda ništa ne znači, ali meni puno znači godina dana koju ću propustiti jer mi ne date priliku, ne date mi da gradim svoju budućnost zbog 180 kn, uništavate mene i moje ionako uništeno zdravlje! Zašto? Pitam vas u ime svih onih koji se boje i koji možda nemaju financijske mogućnosti uplatit ispit, a znate gospodo oni isto imaju snove i želje i žele studirati! Zašto to radite, zar nemate savjest? Možda ja jesam vama samo broj, ali znate i ja sam nečije dijete, i ja imam roditelje kojima je teško gledati dok plačem, i dok mi neko ruši snove zbog 180 kn! Vidite, ja sam vjernica i vjerujem u Boga i cijeli svoj život idem u crkvu po kojoj toliko pljujete, ja vjerujem u Božju pravdu, znate kako idete priča: Bog skuplja naše suze i onda kada dođe vrijeme izlije ih na onoga zbog koga su pale! Ali ja ću se moliti za vas jer me tako uči Crkva, za vas koji ste mi u jednom danu srušili sve snove i bacili me u rupu iz koje me je u ovoj mojoj životnoj borbi s bolešću dizala nada da ću studirati ono što želim, da ću čitati i učiti iz onih knjiga iz kojih želim! Ali vi mi to ne dozvoljavate.
Nadam se da nikada ovakvu nepravdu nećete doživjeti i da se nećete ovako osjećati kako se ja sada osjećam! Moja je savjest čita i ja ću sljedeću godinu dana čekajući nove upise biti mirna a vi? Hoćete moći sljedeću godinu dana ležati i buditi se normalno, a da znate da ste nekoga rasplakali i da postoji tamo neka djevojka u tamo nekom selu Oriovac kojoj ste srušili sve zbog 180 kn! Nisam tražila od vas povlastice ni bilo što drugo, samo pravo da izađem na ispit kao i svi. Samo pravo da maštam o svome fakultetu, da studiram i živim kao i svi mladi ljudi, ali niste mi to dozvolili.
Upamtite: ne čini vas ljudima to što nosite odjela i vozite skupe automobile, ljudima vas čini vaša savjest i vaš karakter kada postupite ispravno! Tada ste veliki. Nisam tražila nikakve povlastice, samo pravdu! Kod vas je očigledno nema, kao ni suosjećanja ni osjećaja! Neka moja situacija bude primjer za budućnost za sve buduće mlade ljude koji će ovo doživjeti! i u ime svih onih koji se boje: DA LI JE VAMA UOPĆE STALO DO VAŠIH GRAĐANA, KAKVI STE VI LJUDI KADA ZBOG 180 KN UNIŠTAVATE NEČIJI ŽIVOT? NE TRAŽIMO NIŠTA OD VAS, SAMO PRAVDU!
Nadamo se kako će državne institucije popustiti i kako će se umjesto papira najvažniji biti čovjek.
