U posljednje vrijeme mnogo se govori o ADHD-u,
poremećaju hiperaktivnosti i deficita pažnje kod djece
– obično se manifestira u pretjeranoj živahnosti,
nepažnji i cijelom nizu ostalih simptoma koje mnogi ne
povezuju s tim poremećajem dok ga liječnik ne
dijagnosticira. Spoznaja o ADHD-u kod djece prisutna je
već jako dugo vremena, no činjenica da se on nastavlja
i u odrasloj dobi poznata je tek zadnjih nekoliko
desetljeća. Osobe koje u odrasloj dobi pate od tog
poremećaja imaju određene karakteristike, ali i
pokazuju simptome ADHD-a, zbog čega biste ga relativno
lako mogli primijetiti kod sebe ili drugih u svojoj
okolini.
Nekoć su u očima roditelja i stručnjaka hiperaktivna
djeca bila samo to, hiperaktivni i živahni pojedinci.
Dok nije dijagnosticiran ADHD kao poremećaj
hiperaktivnosti i deficita pažnje smatralo se kako je
dijete samo u fazi, no sada je poznata i činjenica da
se ADHD može nastaviti i u odrasloj dobi.
Zašto ga je bitno dijagnosticirati
Nije rezerviran samo za djecu, često se nastavlja i u odrasloj dobi
Dugo se među stručnjacima vjerovalo kako djeca i
adolescenti prerastaju svoje simptome do odrasle dobi,
no suvremena istraživanja u posljednjih nekoliko godina
pokazala su kako otprilike 30 do 50 posto djece s
ADHD-om nastavlja imati simptome tog poremećaja koji
itekako utječu na funkcinioranje u društvu, ali i na
akademski aspekt nečijeg života. Točna dijagnoza ADHD-a
kod odraslih izazovna je i zahtijeva pozornost, donosi
aafp.org.
Kod odraslih osoba simptomi su zapravo prikriveni
problemima u odnosima, poremećajima raspoloženja,
zloupotrebljavanjem droga te ostalim mentalnim
problemima. Teško ga je dijagnosticirati, no prvotno se
primjećuje zbog pojave depresije, tjeskobe, i sličnog.
Dijagnostički kriteriji za ADHD prema Dijagnostičkom i
statističkom priručniku psihičkih poremećaja (DSM-IV)
-
Osoba ne obraća pažnju na detalje te radi pogreške iz
neopreznosti
-
Nemirne ruke i noge te vrpoljenje u stolici
-
Teško održavanje pozornosti
-
Ustaje u situacijama u kojoj se traži sjedenje
-
Ponekad ne sluša kada mu se direktno obraćate
-
Osjeća nemir
-
Ne slijedi upute i ne dovršava zadatke
-
Teškoće sa izvršavanjem zadataka u tišini
-
Izbjegava zadatke za čije je rješavanje potreban
mentalni napor
-
Previše govori
-
Ne voli čekati na red
-
Prekida ostale u razgovoru
-
Lako mu je odvratiti pažnju
-
Često gubi stvari i zaboravan je
Upravo navedeni kriteriji smatraju se empirijski
najtočnijima za dijagnosticiranje poremećaja
hiperaktivnosti i poremećaja pažnje.
Osim kriterija, postoje i osnovni simptomi ADHD-a
-
Problemi sa samokontrolom i regulacijom ponašanja
-
Slaba radna memorija
-
Nedovoljna upornost u izvršavanju zadataka
-
Problemi s kontroliranjem osjećaja i motivacijom
-
Promjenjivost u izvršavanju zadataka
-
Kronično kašnjenje i izgubljenost u vremenu, loša
organizacija vremena
-
Brzo gubi interes za stvari
-
Nisko samopouzdanje
-
Tjeskoba, depresije te promjene u raspoloženju
-
Problemi pri traženju posla i u odnosima s drugima
-
Zloupotreba droga.