MZOS nema osnovu za dizanje cijena studentima, jer danas novac vrijedi manje
Ministarstvo obrazovanja je najavilo kako je vrijeme da se povise cijene studentskih smještaja i hrane u menzama, stoga smo odlučili provjeriti na osnovu kojih podataka je ministar Jovanović došao do zaključka kako je upravo sad pravo vrijeme za takav potez. Dok se u posljednih 15-ak godina povisila prosječna plaća, vrijednost novca je otišla u suprotnom smjeru. Drugim riječima, Hrvati mjesečno dobivaju više novca, ali on ima manju kupovnu moć.
Ministar obrazovanja Željko Jovanović je na sjednici Vlade 24. siječnja izjavio kako je došlo vrijeme za poskupljenje smještaja u studentskim domovima jer drži istu cijenu već 19 godina. Također je odlučio povisiti i cijene hrane u menzama koje su nepromijenjene već 15 godina. Na ovaj bi se način trebao smanjiti dug u iznosu od 121 milijun kuna, zbog čega je i pokrenuta sanacija Studentskog centra.
Budući da je ministar Jovanović zaključio kako je sada pravo vrijeme da studenti počnu odvajati više novca, usporedili smo koliko se, u proteklih 15-ak godina, mijenjala prosječna plaća, a samim tim i vrijednost novca.
Više kuna koje manje vrijede
Hrvati su 1998. godine primali prosječnu neto plaću oko 2 600 kuna, dok je u prosincu prošle godine prosječna plaća iznosila 5 681 kunu. Prema podacima iz Državnog zavoda za statistiku jasno je kako su današnje plaće čak dvostruko veće od onih prije 15 godina, no isto tako je jasno kako je vrijednost novca drastično pala, to jest došlo je do inflacije.
Prema spomenutom padu vrijednosti novca, naša država se trenutno nalazi u stanju koje dovodi do teških društvenih poremećaja te u kojem privreda uopće ne funkcionira. Drugim riječima, kupovna moć kuna koje danas dobivamo u ruke jer za 57 posto manja nego prije 15 godina.
Izračun ukupne stope inflacije od početka 1998. do kraja 2012. godine
Studenti su skeptični
Iz prethodno navedenih podataka proizlazi zaključak kako se prosječna plaća u principu nije znatnije mijenjala, što znači da danas roditelji i studenti nisu u boljoj financijskoj situaciji, nego što su bili svo vrijeme od kad su cijene smještaja i hrane u menzama nisu mijenjale.
Studenti se bune jer ne žele biti oni koji će otplaćivati dug Studentskog centra, te je većina skeptična po pitanju povećanja porcija obroka u menzama ili boljih uvjeta života u starim paviljonima.
