Nepopravljivi optimist i filantrop: Studentica psihologije već godinama pomaže vršnjacima putem YouTubea
Pred nešto više od tri godine, Ena Rajić sa svojom je kolegicom odlučila pokrenuti YouTube kanal, na kojemu obrađuje teme vezane uz izgradnju samopoštovanja, objašnjava razne tehnike samopomoći te teme vezane uz partnerske odnose. Ona sama od toga nema apsolutno nikakvu korist osim osjećaja zadovoljstva zbog pomoći drugima. Nedavno je održala i svoje prvo predavanje pred publikom, a kroz život ju, kaže, vodi samo jedno, ‘Vječno i goruće pitanje – Što činimo za druge?’.
Svoje video sadržaje s motivacijski temama gotovo uvijek sama snima i uređuje, a nikada nije očekivala neku zaradu od YouTubea, iako ima već preko 190 tisuća pregleda. S Enom Rajić, simpatičnom, optimističnom i uvijek nasmijanom studenticom psihologije porazgovarali smo, upoznajte ju i vi.
Možeš li nam reći nešto o sebi, odakle si, što studiraš i koja si godina?
Nepopravljivi sam optimist, filantrop, obožavateljica košarke, plesačica hip-hopa. Razigrana, pričljiva, vrckasta dvadesettrogodišnjakinja. Dolazim iz starog vezirskog bosanskohercegovačkog grada iz kojega dolaze Ćiro Blažević i Ivo Andrić. Bacila sam hint – pogađajte! Jučer sam upravo položila zadnji ispit na završnoj godini diplomskog studija psihologije i namjeravam upisati apsolventsku godinu.
Kako si se i kada odlučila na pokretanje svog YouTube kanala? Kakvi se sve tamo video-sadržaji mogu naći?
Na ideju sam došla zajedno s kolegicom Elizabetom Petersdorfer na drugoj godini faksa s kojom sam u suradnji snimala prvih pola godine, a potom u kolovozu 2014. nastavljam snimati samostalno. Ideja za snimanje You Tube videa je došla iz prosocijalnih razloga i želje za doprinosom – bila sam svjesna ogromnog utjecaja kojega su strani You Tuberi u području osobnog razvoja imali na mene i taj sam tip videa htjela proširiti i na naša područja. Što se tiče video sadržaja na kanalu, i muški i ženski gledatelji za sada mogu pronaći teme vezane uz izgradnju samopoštovanja, konkretne tehnike samopomoći, teme vezane uz partnerske odnose, a uskoro će na kanalu zaživjeti i socijalni eksperimenti.
Koji je tvoj neki osobni cilj, odnosno, što želiš postići snimanjem motivacijskih videa?
Snimanje za You Tube je dio mog pro bono doprinosa zajednici i ono što mi se najviše sviđa u vezi njega je upravo to što je dostupan svima koji imaju pristup internetu te činjenica da je sadržaj na njemu besplatan. Dva su moja osobna cilja koja želim postići snimanjem motivacijskih videa – služiti drugima te kreativno i uz more zabave izraziti svoju osobnost. Nit vodilja zbog koje sam upisala psihologiju pa potom pokrenula i You Tube kanal vezana je uz rečenicu slavnog Martina Luthera Kinga koji je govorio: „Vječno i goruće pitanje u životu je – Što činimo za druge?“. Svakog se dana pitam isto pitanje.
Jesi li ikada mislila da su motivacijski video zapisi na YouTubeu nešto od čega bi mogla zarađivati i čime bi se mogla baviti u budućnosti? Gdje se vidiš nakon što završiš fakultet?
Iskreno, kad sam 2014. krenula s You Tubeom nisam imala pojma da se od njega može zarađivati. Na snimanje sam uvijek gledala više kao na neunovčeni hobi, nego na „pravi“ posao, no svakako sam otvorena za zarađivanje pasivnih prihoda na ovaj način. You Tubeom se namjeravam nastaviti baviti dok god mi to bude zanimljivo, zabavno i svrhovito, a nakon što završim fakultet namjeravam nastaviti s nadogradnjom edukacije u području psihoterapije koja je moja velika ljubav, a kao buduću psihologinju zanima me područje sportske psihologije i psihološkog savjetovanja.
Koji je video na tvom kanalu najgledaniji i što misliš zašto je baš taj dobio najviše pregleda?
Najgledaniji video je: „Možemo li privući određenog partnera u život“ sa skoro 13 000 pregleda nakon kojeg slijedi video pod naslovom: „Proces privlačenja partnera u život“ s 10 500 pregleda. Očito je da postoji veliki interes za područje partnerskih odnosa, a i naslovi su intrigantni jer provociraju pitanje našeg utjecaja na druge ljude.
Snimaš li i montiraš video klipove sama ili imaš neku pomoć?
Skoro uvijek snimam sama, osim ako se radi o kolaboracijama s drugim You Tuberima ili nekim meni zanimljivim ljudima van You Tubea. Što se tiče editiranja, kroz tri godine sam prolazila iz faze u fazu – prvo sam sama editirala, potom sam nekih godinu dana imala pomoć kolege Domagoja Blazonije uz paralelno stavljanje titlova na engleski zahvaljujući pomoći prijateljice Ive Suknjov i sada opet sama editiram.
Koliko je u prosjeku potrebno da izradiš jedan video (pritom mislim na čitav proces od pronalaska teme, preko obrade i snimanja, pa sve do uploadanja)?
Izrada ovisi o nekoliko faktora – dužini videa, lokaciji snimanja (snimam li vani ili unutra), odluci o stavljanju titlova (jesu li engleski ili hrvatski, hoću li ih uopće staviti ili ne), radi li se o vlogu koji je više spontane prirode ili o nekoj specifičnoj temi za koju se želim pripremiti, o kvaliteti programa za video editiranje(npr. šteka li ili ne…) pa do brzine prenošenja podataka putem interneta. Kao što vidiš, ima tu svega – neki videi znaju biti gotovi za 5 minuta, a drugi su pak znali zahtijevati i po 8 sati rada, ali evo okvirno ću reći – 4 do 5 sati u prosjeku.
Koliko ti je u ovome čime se baviš pomoglo znanje i vještine koje si stekla na fakultetu?
Iskreno, ne baš enormno jer sam na faksu dobila teorijsku podlogu (koja je naravno važna, ali ne i dostatna) te određeni nivo osposobljenosti za rad u SPSS-u – statističkom programu za obradu podataka provedenih istraživanja koji mi ovdje definitivno ne treba. Ipak, smatram da je stručno znanje te profesionalna osviještenost o nekim pojavama nešto što me razlikuje od ostalih You Tubera koji se bave osobnim razvojem, a i neke vještine psihološkog savjetovanja koje sam stekla na faksu mi definitivno pomažu u radu s pojedincima.
Nakon tri godine odlučila si se stati na pozornicu i motivacijski govor održati uživo, pred publikom. Možeš li nam reći što si to točno pripremila i otkriti par detalja o događaju, o čemu si govorila?
Tako je. Tema motivacijskog predavanja bila je: „Uloga samopoštovanja u svakodnevnom životu i kako ga učvrstiti?“ upravo stoga što duboko vjerujem da je samopoštovanje srž kvalitete ljudskih života. Predavanje je trajalo sat i pol te je bilo podijeljeno na dva dijela. Prvi dio je bio više u formi psihoedukacije, a drugi dio seminara – meni osobno draži – bio je iskustven što znači da je publika imala priliku proći kroz demonstraciju i direktno iskustvo rada s odabranim tehnikama samopomoći.
Kakve su bile reakcije publike i planiraš li možda ponoviti nastup?
Reakcije su se u drugom dijelu seminara mogle momentalno iščitati iz facijalnih ekspresija prisutnih – kod nekih je bilo šmrcanja i brisanja suza, kod drugih sam uspjela primijetiti opuštenost, a kod trećih neki vid neutralnosti ili suzdržanosti. Osobe koje su mi prišle nakon predavanja ili mi se naknadno javile mailom iskazale su zadovoljstvo dobivenim. Uskoro bi trebao izaći i kratki video s predavanja i dojmovima pa skočite na moj kanal ukoliko vas bude zanimalo.
Imaš li možda neku poruku za mlade koji razmišljaju o pretvaranju svog hobija u, recimo to tako, posao, koji poput tebe svoje interese žele iskoristiti za neko opće dobro, ali ih je strah?
Da, i ona je vrlo jednostavna: „Just do it!“ Strah je u nekim slučajevima neminovan jer predstavlja neku vrstu obrambenog mehanizma čija je svrha održati nas živima, ali je isto tako nebrojeno puta iracionalan. Moj kanal nije veliki, ali je definitivno najbolja odluka koju sam donijela u životu. Stekla sam mnoštvo predivnih poznanstava, povezala se i upoznala sa stranim You Tuberima, ostvarila dugogodišnji san i završila na seminaru Tony Robbinsa u Londonu, dobila na hrpe zahvalnih komentara i mailova pri čemu neću spominjati one koji rijetko kada ili nikada ne komentiraju i za koje uopće ne znate da utječete na pozitivan način. Dok god u vama postoji ideja, budite uvjereni da ne postoji slučajno – netko ju u nekom obliku treba. Živi sam primjer da sreća prati hrabre i da život u kolotečini može biti ugodan, ali da prava avantura tek počinje kada iskoračimo iz te dobro nam poznate zone udobnosti. U svakom slučaju, olakšavajući je čimbenik znati da svatko od nas ima slobodnu volju i mogućnost izbora da kroji svoj život po vlastitom nacrtu, zar ne? Sapienti sat.