Nevjerojatna povijest ljubljenja: Postalo je općeprihvaćeno tek u Rimskom carstvu
Prvi dokazi o razvoju kulture ljubljenja javljaju se u Homerovim knjigama i starim vedskim zapisima. Poljubac postaje općeprihvaćen u vrijeme Rimskog carstva, a nekad se koristio za potvrdu postignutog dogovora.
Način iskazivanja ljubavi nikada nije bio univerzalan u svijetu, čak i danas ga neke kulture za to i dalje ne koriste ljubljenje, što sugerira da nam ta romantična radnja nije intuitivna i prirodna već da smo ju naučili, piše Psychology Today.
Prema nekim teorijama ljubljenje se razvilo od običaja hranjenja usta na usta
Postoji više teorija kako se razvilo romantično izmjenjivanje sline koje danas prakticiramo. Prema nekim razmišljanjima ono je naučeno ponašanje koje se razvilo od običaja žvakanja hrane za djecu. Međutim, u nekim kulturama majke i danas svoju novorođenčad hrane usta na usta, a francuski se poljubac kod njih i dalje ne prakticira.
Ovaj način izražavanja osjećaja nije specifičan samo za ljude. Neke vrste majmuna vrlo često međusobno izmjenjuju poljupce. Mačke i psi ližu jezikom i svoje gazde, ali i druga bića za koja se vežu, dok recimo puževi ili neke bube intimne odnose uspostavljaju dodirivanjem ticala.
Poljubac u Homerovoj Ilijadi i Odiseji
Poljubac se prvi puta spominje u starim vedskim tekstovima, a Kama Sutra, za koju se procjenjuje da je prvi puta opisana u drugom stoljeću, posvećuje toj vještini cijelo poglavlje.
Neki antropolozi pretpostavljaju da su Grci o erotskom ljubljenju naučili nakon što je Aleksandar Veliki osvojio Indiju.
Još stariji zapis Homerove Ilijade i Odiseje, koji je nastao oko devetog stoljeća prije naše ere, prepričava događaj u kojem trojanski kralj Prijam ljubi Ahilejevu ruku. Iako taj običaj nije u potpunosti povezan s ljubavnim poljupcima, on je za cilj također imao namjeru stvoriti nekakav prisniji odnos.
Herodot 400 godina nakon toga piše o običaju među Perzijancima. Oni su osobe jednakog ranga pozdravljali ljubljenjem u usta, a one nižeg u obraz. On navodi i kako Egipćani nisu htjeli na taj način pozdravljati Grke zato što su ovi jeli krave, koje su po njima svete životinje.
Tek u Rimskom carstvu općeprihvaćeno
Širenjem Rimskog carstva i razvojem njihove kulture ljubljenje postaje općeprihvaćeno. Rimljani su uspostavili razliku između poljubaca u ruku, obraz i usta koji su isključivo bili namijenjeni ljubavnom partneru.
U vrijeme raširene nepismenosti ovaj se oblik uspostave odnosa koristio umjesto potpisa za potvrđivanje nekog dogovora. Socijalni status građana u Rimu određivao je hoće li netko ljubiti cara u noge ili obraz.
Nakon pada Rimskog carstva romantični je poljubac nestao na više od tisuću godina te se u upotrebu vratio tek u 11 stoljeću, a danas se priča o Romeu i Juliji smatra simbolom pokreta koji se izborio za slobodu odabira koga ćemo voljeti i ljubiti.
