Nevjerojatna priča: Petogodišnji dječak iz Srbije popeo se na Kilimandžaro i oborio svjetski rekord
Kilimandžaro je planina na kojoj se nalazi najviši vrh Afrike – Uhuru i to s više od 5.800 metara visine. Upravo se na taj vrh ovog mjeseca popeo i petogodišnji Ognjen Živković, čija je obitelj rodom iz Srbije i time oborio svjetski rekord postavši najmlađa osoba koja se popela na Kilimandžaro. Prije njega se 2020. popeo šestogodišnji dječak iz SAD-a, a Ognjenov otac objasnio nam je kako je za vođenje sina na ovakav ekstreman put morao dobiti posebnu dozvolu. Ispričao je i kako su se pripremali, na koje su sve prepreke naišli, ali i koji su sve rizici za dijete prilikom penjanja na ovako veliku uzvisinu.
Petogodišnji Ognjen Živković na vrhu Kilimandžara | Foto: Zoran Živković, privatna arhiva
Sa samo pet godina, Ognjen Živković čija je obitelj rodom iz Srbije, odnosno iz Kragujevačke Rače, početkom ovog mjeseca oborio je svjetski rekord. Postao je najmlađa osoba koja se popela na sam vrh Kilimandžara, planine čiji je vrh Uhuru s više od 5.800 metara visine najviša točka Afrike. Da osvoji Kilimandžaro, Ognjenu je trebalo samo šest dana.
Na samom vrhu Uhuru stajao je sa svojim ocem Zoranom Živkovićem koji nam je ispričao kako su se uopće odlučili na ovaj pothvat, kako su se pripremali i kako im je, na kraju, pošlo za rukom sa sinom osvojiti vrh Kilimandžara i oboriti svjetski rekord.
Ljubav prema planinarstvu Ognjenu je usađena od rođenja
Obitelj Živković, koju čine Ognjen, njegov otca Zoran, majka Katarina i mlađa sestra Magdalena, rodom je iz Srbije, ali trenutno žive u Njemačkoj. Ognjenu je danas rođendan te je navršio šest godina, a za planinarstvo se krenuo zanimati već od svoje treće godine. Ljubav prema planinama nije se rodila slučajno. Njegov otac Zoran planinarstvom se intenzivno bavi već više od 20 godina.
– Moj pokojni otac, koji je preminuo prošle godine, me uveo u taj svijet geografije i često mi je pričao o planinama. Imali smo jedan globus, kao loptu od gume koja je visjela na našem lusteru gdje je bila prikazana Afrika pa je tu bio isto vrh Kilimandžaro i to je jedna od prvih planina i prvih vrhova koju sam ja naučio od svoga oca, rekao je Ognjenov otac Zoran.
Zoranov otac bio je kod njih u posjeti prošle godine i tada se ponovno načela tema o Kilimandžaru. No, ubrzo nakon toga je preminuo.
– Nakon oca preminuo je i moj brat od 37 godina. Bio sam shrvan od boli i odlučio sam se na putovanje i otišao sam na planinarenje u Norvešku. Ondje su mi Norvežani pričali kako mogu tolerirati rijedak zrak i kako se penjati na visoke planine. To mi je zagolicalo mašu pa sam istraživao i pronašao jedna članak u kojemu je jedna šestogodišnji dječak iz SAD-a uspio postaviti svjetski rekord kao najmlađa osoba, odnosno dijete koje je osvojilo vrh Kilimandžara, ispričao nam je Zoran.
Galerija 7 Fotografija
Otvori
Prije Ognjena na Kilimandžaro se popeo šestogodišnji dječak iz SAD-a
Taj šestogodišnji dječak iz Meksika popeo se na Kilimandžaro 2018. godine, ali je za to morao imati posebnu dozvolu jer je inače djeci mlađoj od 10 godina zabranjeno penjati se na tu planinu.
– Naš sin, već koji je od treće godine ušao u svijet planinarstva, imao je bolje fizičke predispozicije i mentalne sposobnosti da on osvoji taj vrh. Stoga sam odlučio popeti se sa svojim sinom na Kilimandžaro jer je i on od rođenja imao urođenu ljubav prema planinama. Dosta je toga naslijedio od mene i svoje majke, istaknuo je Ognjenov otac.
Prvo su morali provjeriti mogu li uopće dobiti dozvolu da njihov petogodišnji sin smije krenuti na tako zahtjevnu avanturu. No, Ognjen je bez problema uspio dobiti potrebnu dozvolu.
– Pošto sam ja doktor medicine koji je radio kao kardiokirurg, vaskularni kirurg, liječnik interne medicine te sam sada u medicini rada na poziciji liječnika koji vodi brigu o vojsci, o radnicima BMW-a, vatrogascima, carinicima i slično, uspio sam predočiti dokaze Nacionalnom parku Kilimandžaro o fizičkoj i mentalnoj spremnosti svog sina da osvoji taj vrh, priča nam otac Zoran.
Djeci mlađoj od 10 godina zabranjeno je penjati se na Kilimandžaro, ali postoje iznimke
Uz dokaze da je Ognjen spreman na takav pothvat, njegov otac je djelatnicima koji su zaduženi za kontrolu osoba koje se penju na Kilimandžaro, predočio i fotografije i snimke svog sina kako se već prije bavio planinarstvom. Prije Kilimandžara zajedno su osvajali planine preko 3.000 metara.
– Tako da smo dobili pozitivan odgovor i odobrenje za penjanje s Ognjenom, kao i upute što bismo mi dalje trebali napraviti što se tiče birokratskih stvari da bismo se mogli popeti na Kilimandžaro, objašnjava nam Zoran.
Ističe da su se za ovaj put zapravo pripremali od njegove treće godine, a kako je ideja o Kilimandžaru nastala godinu dana ranije, tada su krenuli u intenzivnije pripreme.
– Moj sin nikada nije osjećao umor, niti se žalio na duge staze. Kako je rastao i kako dani, tjedni i mjeseci prolazili, on je prelazio sve veću distancu i sve veće nagibe planina u bavarskoj šumi. Rado smo odlazili tamo kao i na Alpe, osjećali smo se sretno kao obitelj. Gledanje televizije vikendom zamijenili smo s planinarstvom. Planine su nam nekako utočište od prizemnih ljudskih gluposti i jako je lijepo odvesti djecu tamo i pustiti ih da odrastaju, da se uprljaju, da dišu čisti zrak. Tako da se Ogi kroz sve te naše avanture pripremao za Kilimandžaro, govori nam njegov otac.
Svjesni rizika koji takav uspon može imati na dijete, Ognjenovi roditelji puno su istraživali i pripremali se
Roditelji su bili svjesni rizika koje donosi penjanje na Kilimandžaro do čijeg vrha ima 5.895 metara. Rizik za dijete kao što je Ognjen dodatno su povećani i opasniji, ali njegov otac je nedavno, zahvaljujući usavršavanju, postao stručnjak za tropsku medicinu i medicinu putovanja.
– Ovlašten sam za davanje cjepiva za putnike u krajeve u kojima vladaju zarazne bolesti, tako da sam dosta sam naučio o takvim opasnostima, odnosno o rizicima kada se dođe u neku stranu zemlju. S druge strane dosta znam i o visinskoj bolesti koja nastupa 2.500 metara kada se popnete i s tim znanjem sam počeo proučavati i dječju fiziologiju, predispozicije svog sina, predispozicije odraslog čovjeka, medikacije koja je potrebna i jednostavno smo sakupili dovoljno informacija da se odvažimo s našim sinom na taj put, naveo je Zoran.
Dodaje kako postoji 10 grešaka koje ljudi mogu napraviti penjući se na Kilimandžaro, a oni su na svom putovanju otkrili još tri nove greške koje se tiču penjanja na tu uzvisinu s malim djetetom, a kojih do tada nisu bili svjesni.
– 13. greška je da, kada jednostavno ne ide kad se penjete s djetetom koje je mlađe od 10 godina ili kada se vi sami kao odrasla osoba penjete i vidite da ne možete više, morate odustati. To je možda bolno, ali u svakom trenutku dok smo mi bili na Kilimandžaru, imali smo svu moguću medicinsku opremu, čak i puls oksimetar koji je mjerio brzinu otkucaja srca i saturaciju krvi kisikom da bi znali možemo li podnijeti uspon do samog vrha, objašnjava Ognjenov otac.
‘Ognjen je od samog početka bio pažen od svakog člana ekspedicije kao malo vode na dlanu’
Naravno, kaže, to su znali i ljudi oko njih i često su imali sastanke na kojima su raspravljali o njihovom zdravstvenom stanju. Tim koji ih je pratio na putu jednim dijelom je i sam sastavljao, ako kako ističe, njegov sin nije mogao biti okružen boljim ljudima na tom putu.
– Moj sin Ognjen je od samog početka bio pažen od svakog člana ekspedicije kao malo vode na dlanu. Uopće nije bilo nikakvih problema, a njemu niti jednog trenutka nije bilo dosadno, već mu je cijela ta avantura bila zabavna. Dok smo se penjali mi smo se igrali skrivača, vodili smo interesantne razgovore, tako da je Ognjen bio stalno motiviran, a njegova dječja radoznalost mu je davala životnu energiju i davalo je njemu, ali i nama, veliku motivaciju da nastavimo dalje, rekao je Ognjenov otac Zoran.
Dodao je kako su članovi ekspedicije ili zadovoljni jednim živahnim djetetom s kojim je bio užitak penjati se na Kilimandžaro. Osim prilikom penjanja, Ognjen se zabavljao i u kampovima koji se nalaze na samom putu do vrha Uhuru.
– U svaki kamp u koji smo mi došli uvijek je bilo pjesme i igara. Ognjen je lijepo jeo, pio, imao i naučio je neke riječi, odnosno učio je druge da pričaju naše riječi, jer ja ne radim razliku između srpskog i hrvatskog jezika, Tako da je druge naučio da kažu palačinke, polako, idemo, uspjeh, sreća i slično, istaknuo je Zoran.
@srednja_hr Ognjen je najmlađa osoba koja se ikada popela na Kilimandžaro! Cijelu priču pročitajte na linku u opisu profila ☝ #srednjahr #kilimanjaro #kilimandžaro #planinarstvo #svjetskirekord #worldrecord #srbija #fyp #foryou #foryoupage ♬ original sound – srednja_hr
‘Onog trenutka kada je Ognjen došao do 4.600 metara, znali smo – to je to’
Priznaje kako je u nekom trenutku njemu, njegovoj supruzi i sinu, bilo jako teško zbog čega su imali brige, ali to ih je samo nagnalo da nastave dalje.
– Mi smo, za što smatram da bih se trebao zahvaliti Bogu, pokazali izuzetno dobro zdravstveno stanje i premašili smo te brige koje smo imali u početku i nastavili smo dalje. Onog trenutka kada je Ognjen došao do 4.600 metara, znali smo – to je to. Naš profesionalni fotograf koji nas je pratio na ovom putu tada se okrenuo prema meni i rekao ‘uspjet ćemo’, ispričao je Zoran.
Ovakav put, ali i samo planinarstvo nije jeftin sport, ali kako su naveli Ognjenovi roditelji, na taj put se može krenuti i s nula eura u džepu ako vam je ekspedicija plaćena i ako imate opremu.
– Mi smo godinama prije skupljali tu opremu koja nam je potrebna, unaprijed smo rezervirali karte avionske, znali smo kolike su napojnice za ostvareni uspjeh po članu ekspedicije, jednostavno smo skupljali to i naša ekspedicija je od nas samih financirana, a njen iznos ovisi naravno od zahtjeva, čovjeka opreme. Može koštati između 10.000 pa do 30.000 eura.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
‘Mi smo se pripremali daleko od televizije i daleko od negativnih komentara’
Iznajmili su specijalnu opremu prije samog puta i pomoću nje su mogli trenirati u simuliranim uvjetima koji bi ih mogli dočekati na Kilimandžaru.
– Profesionalci su nam u Njemačkoj izgradili specijalan plan treninga da mi možemo u kućnim uvjetima pripremati se na posebnim aparatima simulirajući nizak parcijalni pritisak ili tlak kisika u zraku, spavati na toj visini u kućnim uvjetima u specijalno dizajniranom šatoru, mjereći saturacije krvi kisikom kao i broja otkucaja srca. Jednostavno, mi smo se za ovo pripremali mentalno, fizički, medicinski, nutricionistički i tako dalje, objašnjava nam Ognjenov otac.
Ognjenovim uspjehom pohvalili su se i na Facebooku u grupi za putovanja koja broji više od 100 tisuća pratitelja, ali su ih dočekali s negativnim komentarima kako su ‘neodgovorni roditelji’.
– Ne čitam ni one pozitivne komentare, jer i uživo dobivam pozitivne čestitke i komentare, a kamoli negativne. Bilo koji negativan komentar na društvenim mrežama očekujem od neostvarenih ljudi koji ništa nisu postigli u životu, možda zavisnih ili ljubomornih, ili čak na primjer od onih ljudi koji jednostavno su robovi svojih emocija. Negativni komentar na Ognjenov uspjeh očekuje i od ljudi koji nemaju nikakvog medicinskog znanja i koji ne znaju ništa o planinarenju. Da smo mi obraćali pažnju na negativne komentare, ne bismo postigli ovaj uspjeh. Mi smo se pripremali daleko od televizije, daleko od takvih komentara, radili smo sve to iz ljubavi i ljubav je ta koja nas je odvela prema planinama i jednostavno smo zato mi uspjeli, komentari tu ne igraju nikakvu ulogu niti obraćamo pažnju na njih. Negativni komentari su privilegija sitnih duša, rekao je Ognjenov otac Zoran.
Ognjen je osvojio najvišu planinu Afrike, a sada će se posvetiti školi i obrazovanju
Nakon što je osvojio Kilimandžaro, sljedeći najveći pothvat će mu biti – škola. Ognjen ove godine upisuje prvi razred i to je sada, tvrde roditelji, njegov glavni prioritet.
– Planine će za sada ostati po strani. Sigurno da imamo ambicije za nešto veće dalje u životu, ali to neka malo pričeka. Jednostavno, rodit će se neke nove ideje, možda ih sad imamo, ali ne bismo o tome, ali sada je obrazovanje i znanstveno podizanje jednog djeteta mnogo važnije nego samo planinarenje. Za planinarenje ćemo uvijek naći vremena, ali jednostavno, znanje je ono najpotrebnije čovjeku.
Osim što su zahvalni na timu koji je s njima bio na ekspediciji, u njihovom uspjehu ulogu su imali i njihovi njemački susjedi iz Hrvatske.
– Oni su nas oduvijek motivirali i da bismo ja i Ognjen nesmetano trenirali, naši hrvatski susjedi su pazili na našu mlađu kćer Magdalenu. Taj susjedski odnos između nas je nevjerojatan, opisao bih ga kao što je Goran Ivanišević bio Novaku Đokoviću. Obitelj Babić je izuzetno časna i dobra obitelj, redoviti gosti su kod nas i mislim da je nekako Bog složio da se sretnemo i da su oni dio ovog našeg uspjeha. Jesmo mi donijeli titulu možda Srbiji, ali mislim da je ovo jedan dio i titule koja Hrvatska nosi, poručio je Ognjenov otac.
