Ni Mamić, ni Ustavni sud: Jovanović je nogu dobio zbog par jeftinih bodova
Drugim riječima, Željko Jovanović nije pao zbog državne mature, nepoštivanja procedura, ad hoc odluka, protuzakonitog djelovanja, neotesanih javnih istupa i kočijaških okršaja sa Zdravkom Mamićev. Ne, Željko Jovanović je pao zbog bodova – političkih bodova na kontu premijera.
Foto: srednja.hr
Željko Jovanović odlazi s mjesta ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Zamjenit će ga Vedran Mornar, obznanio je prije par dana premijer Zoran Milanović medijima, a tim putem i svekolikoj hrvatskoj javnosti. Studenti, profesori, roditelji, ljubitelji nogometa i mnogi drugi koji su direktno ili indirektno pogođeni funkcioniranjem MZOS-a zadnje dvije i pol godine, spremno su zapljeskali ovoj odluci.
Jednima je laknulo, drugi su likovali, treće nije bilo briga, no najveći broj je onih koji su naivno povjerovali da nas čeka bolje sutra i da je Jovanović u ovom trenutku smijenjen zbog evidentne nesposobnosti da napravi bilo kakavu promjenu u sustavu.
Ne, naravno da to nije razlog zbog kojeg je Milanović šutnuo svog vjernog vojnika. Riječ je o nečem sasvim drugom. Jedna druga utakmica se igrala iza kulisa.
Naime, nije tajna da SDP i Vladu proteklih mjesec dana razdiru unutarnji sukobi koji su eskalirali Linićevim medijskim igrokazom te njegovim izbacivanjem iz stranke. Bivši ministar financija moćna je figura te je iz stranke eliminiran na stranačkom glasovanju izgubivši status zahvaljujući razlici od samo tri dignute ruke.
Premijer je odmah potom najavio rekonstrukciju Vlade (čitaj kupovina političkih bodova i mazanje očiju naivnom narodu), no pri tom je morao voditi računa da, usprkos Linićevom brisanju u stranci, ima jaku oporbu.
Kako bi se zadovoljila građanska glad za političarskom krvlju, odlučio je ‘likvidirati’ dva ministra. Jedan je svakako morao biti iz stranačke oporbe, a kandidati su bili Mirando Mrsić i Rajko Ostojić. Kako je Mrsić blizak predsjedniku Ivi Josipoviću, premijer je logično odlučio ne otvarati sukob s jedinim popularnim političarem koji mu je koliko toliko sklon, pa se odlučio riješiti politički impotentnog Rajka.
To je bio lakši dio posla. No kako bi očuvao status quo unutar stranke morao je Milanović nešto dati i pobunjenicima kako mu ne bi oglodali zglobove prije parlamentarnih izbora. Tu se premijeru upalila lampica.
Željko Jovanović dio je riječkog kruga, no za razliku od svih ostalih uvijek je bio uz Milanovića, žestoko je pljuvao kolegu Linića i pokazao se kao pravi stranački vojnik navukavši na taj način bijes ‘pobunjenika’.
Uz to, Jovanovića javnost percipira iznimno negativno. Kroz dvije i pol godine sukobio se s gotovo svima. Zdravko Mamić, studenti, roditelji crkva, Aleksa Bjeliš, prije ili kasnije svi oni našli su se s druge strane barikade.
Kao svađalica i prznica čiji rad uz to nije dao opipljive rezultate, Jovanović je postao persona non grata i osoba čija smjena u političkom smislu može SDP-u donijeti samo dobro. Bez obzira koliko njegova zamjena bila loša, ne može biti gora od njega, logika je kojom se premijer vodio. Postao je tako idealan kandidat da ga se žrtvuje za viši cilj. Opstanak SDP-a i Vlade.
Drugim riječima, Željko Jovanović nije pao zbog državne mature, nepoštivanja procedura, ad hoc odluka, protuzakonitog djelovanja, neotesanih javnih istupa i kočijaških okršaja sa Zdravkom Mamićev. Ne, Željko Jovanović je pao zbog bodova – političkih bodova na kontu premijera.
