Ovo nije dobro: Tijekom ‘lockdowna’ došlo do velikog pada tjelesne aktivnosti kod mladih Hrvata
U ožujku 2020. dočekala nas je nagla promjena životnog stila. Pandemija koronavirusa dovela je do zatvaranja škola i fakulteta, a značajan udio radno sposobnog stanovništva posao je obavljao od kuće. Većini je poznato da je tjelesna aktivnost jedna od najvažnijih stavki u očuvanju zdravlja, no istraživanje stručnjaka s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu dovelo je do zabrinjavajućih rezultata – tijekom ‘lockdowna’ došlo je do velikog pada razine tjelesne aktivnosti mladih u Hrvatskoj.
Foto: Artem Labunsky/Unsplash
– Posljedice SARS-COV-2 pandemije i pridruženih restriktivnih mjera na razinu tjelesne aktivnosti vidljive su diljem svijeta. No, rijetko se upozorava da to potencijalno može rezultirati pogoršanjem druge tekuće pandemije, tjelesne neaktivnosti. Rezultati novog istraživanja skupine autora s Kineziološkog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof.dr.sc. Marjete Mišigoj-Duraković ukazuju na zabrinjavajuće velik pad razine tjelesne aktivnosti 20-godišnjaka u Zagrebu nakon restriktivnih mjera uvedenih u ožujku i travnju 2020. godine, priopćili su sa zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.
Ova studija objavljena je u znanstvenom časopisu Sustainability i nastavak je četverogodišnjeg longitudinalnog istraživanja Hrvatska studija tjelesne aktivnosti u adolescenciji (CRO-PALS).
– Rezultati su pokazali kako su sudionici CRO-PALS studije, bez obzira na spol, zaposlenost ili prijašnju uključenost u organizirani sport, 30 dana nakon uvođenja restrikcija kretanja i drugih mjera u prosjeku smanjili razinu tjelesne aktivnosti za više od sat vremena dnevno. S druge strane, intrigira podatak da, dok su inače aktivni ispitanici u razdoblju restrikcija znatno smanjili razinu svoje tjelesne aktivnosti, prethodno neaktivne osobe istovremeno su uspjele povećati količinu tjelesne aktivnosti, kažu s KiF-a.
Kao moguće uzroke toga navode manju dostupnost opreme i prostora za vježbanje kod aktivnih ispitanika, te više slobodnog vremena kojeg neaktivne osobe u ovakvim uvjetima mogu iskoristiti za promjenu navika.
– Želio bih naglasiti dvojake implikacije ovog istraživanja. S jedne strane, jasno da je da je nužno učiniti sve kako bi se omogućili što bolji uvjeti za održavanje redovitih navika tjelesne aktivnosti i spriječio pridruženi pad tjelesnog fitnesa, povećanje tjelesne težine te pogoršanje metaboličkog zdravlja. S druge strane, promjene radne i životne dinamike u trenutnim okolnostima očito su sjajna prilika da pomognemo najugroženijem dijelu populacije. U tom smislu, potrebno je angažirati sve dionike iz javne i privatne sfere da potaknemo neaktivne osobe da se započnu baviti tjelesnom aktivnošću i podupremo ih u svim fazama promjene ponašanja, poručio je Josip Karuc, vodeći autor ovog istraživanja i mladi istraživač u Laboratoriju za mjerenje i praćenje tjelesne aktivnosti zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.
Detaljnije informacije o rezultatima studije možete pronaći na poveznici.
