Nijemci u šoku zbog hrvatskih i srpskih udžbenika iz povijesti, koji uče školarce da se međusobno mrze
Crno – bijele slika povijesnih zbivanja, egzaktna razgraničenja na mi – oni, pri čemu smo mi uvijek dobri i moralni, a oni zli i kvarni, nešto su s čime se susrećemo na dnevnoj bazi pa nas onda često iznenadi ocjena međunarodnog arbitra, koji nam ukaže na suludost okolnosti, percepcije, ali i dokumenata kojima se služimo. Upravo takvo rastriježnjenje donosi njemačka Agencija DPA (Deutsche Presse Agentur), koja u jednome svome tekstu napominje da učenici u Srbiji i Hrvatskoj uče jednostranu i nehistorijsku verziju prošlosti.
Inače, DPA je agencija koju prenosi većina najvažnijih medija njemačkog govornog područja, a u istom tekstu, koji se pozabavio školskim udžbenicima u Srbiji i Hrvatskoj, navode kako se mlade iz obje države uči da jedni druge mrze.
– I nakon 25 godina od raspada Jugoslavije se jedva dogodilo suočavanje s tim ratom. Umjesto toga, učenici u Srbiji i Hrvatskoj uče jednostranu i nehistorijsku verziju prošlosti, konstatira DPA, a prenosi Index.hr.
Još od 19. stoljeća nas uče da smo mi moralni, a oni pokvareni do srži
U tekstu je citiran i povjesničar iz Srbije Aleksandar Miletić, koji smatra da se na nastavi povijesti tamošnje učenike “uči netoleranciji i mržnji”, za što se navodi primjer udžbenika za treći razred gimnazije u kojem piše da se kroz stoljeća pokazalo da su Albanci, Crnogorci i Bošnjaci do srži pokvareni, dok su Srbi uvijek djelovali s najčistijim moralnim namjerama.
– Najvažniji udžbenici povijesti u Hrvatskoj i Srbiji indoktriniraju djecu i huškaju ih protiv susjeda. U udžbenicima je sve predstavljeno u crno-bijelom tonu bez sivih zona. Pozicija vlastitog naroda kao žrtve već se dokazuje u učenju o 19. stoljeću. Svaka krivica je uvijek apsolutno na drugoj strani. Strašni zločini pripadnika svojeg naroda redovito se opisuju kao “osvetničke akcije pojedinaca” i tako umanjuju. Dok smo “mi” uvijek bili miroljubivi i konflikte htjeli isključivo rješavati diplomatskim putem, “oni” su se samo bavili agresivnim osvajanjima, opisuje DPA općeniti ton udžbenika povijesti u Hrvatskoj i Srbiji.
Ne samo da nas žele potčiniti i istrijebiti ‘oni drugi’, nego i velesile
Navodi se kako se u Hrvatskoj uči da je samostalnost države zapravo reakcija na višestoljetne želje Srba da vladaju nad Hrvatima, dok učenici u Srbiji pak uče da su se Srbi uvijek samo branili od “fašističkog hrvatskog nacionalizma” i da bi bez toga inače bilo istrebljeni.
Srbiju se pak predstavlja kao uzor demokracija, koja je nažalost stalna žrtva “svjetske zavjere”, te se u jednom udžbeniku može doslovno naći sljedeća rečenica: ‘Ono što u Drugom svjetskom ratu nije uspjelo fašističkoj Hrvatskoj kasnije su napravile euro-američke demokracije.” Misli se na ‘nestanak Srba’ iz Hrvatske. Spominje se naravno i ‘austrijsko-njemačka zavjera’ protiv Srbije.
DPA također navodi da obje strane ignoriraju svoj doprisnos u produbljivanju problema u međusobnim odnosima, a usput podsjećaju da se u obje države rehabilitiraju fašistički zločinci te posebno slave ‘povijesne ličnosti koje su trn u oku drugoj strani’.
– Onda nije iznenađujuće što su i danas između dvije države mnogi problemi neriješeni, poput nestalih u ratu, plaćanja odštete, dogovora o razgraničenju, navodi DPA, uz konstataciju da je temeljni problem što se odbija govoriti o žrtvama i traumi druge strane.
Članak završava spominjanjem izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je rekla da će još mnogo vode proteći Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija postanu prijatelji. Njena je izjava opisana kao nediplomatska i navedena kao primjer produbljavanja problema između dviju susjednih država.