Kada izađeš vani, npr. u neki klub i pritom si jako dobro raspoložen, vrijeme proleti, a ni ne okreneš se. Na satu odjednom ugledaš 3:00 h. Nemoguće!! pomisliš. Osvrneš se oko sebe, tražeći svoju ekipu ili ono što je od nje ostalo. Nadaš se da ćeš u nekome od njih pronaći svog supatnika za put kući. Ako još nemaš položen vozački ili novca za taksi vjerojatno si osuđen na pješačenje do kuće.
Za mlade splitske lapane to nije previše problematično, barem sudeći po njihovim izjavama o noćnom prijevozu. Mi nismo metropola, mi pješačimo pijani! rekao nam je jedan od njih koji je prezgodan da otkrijemo njegov identitet. Mario (ST) kaže: Ja uvijek idem doma pješke, jer noćni prijevoz je za pi*ke i pedofile. Neki ni ne znaju da autobusi vikendom voze i po noći pa se Matko pita kakav prijevoz? Nema ga! Možda on negira njegovo postojanje baš kao što vozači noćnih buseva u Splitu negiraju pokazne karte.
Split nije velik grad, praktički mu noćna linija i ne treba, nego mu treba jeftini taxi(…), ali naša taxi mafija je jača i od države, komentar je s foruma autobusi.org.
Za razliku od muške populacije, djevojke nisu ravnodušne kad je u pitanju noćni vozni red. Kratke suknje, stajanje na 12 centimetara visokim petama i općenito žensko zanovijetanje nisu prilagođeni čekanju autobusa i do sat vremena. No, ni one čedne poput Lare nemaju izbora. Bez položenog vozačkog ili dečka s autom većina se opredijeli za hodanje. Stvar je u tome što noćne linije ne obuhvaćaju dostatan dio grada pa se ne isplati čekati autobus koji vas iskrca predaleko od kuće. Isto tako, ako vam pješke do doma treba dvadesetak minuta, malo je glupo sjediti na stanici cijeli sat samo da vam se noge ne bi umorile (bez obzira što su Dalmatinci!).
Noćni vozni red u Zagrebu pokazuje vam da na spasonosni prijevoz kući možete čekati maksimalno pola sata jer u tom razmaku tramvaji voze. U realnom životu trebate biti pravi sretnik da nabasate na stanicu netom prije odgovarajućeg tramvaja ili se ravnati prema prepisanom rasporedu vožnje te ostati vani duže ili kraće od planiranog. Dodatna pogodnost je ta što će vam se od hladnoće početi priviđati tramvaji koji vam dolaze u susret. Ako morate presjedati pa opet iznova čekati sljedeći noćna vožnja pretvara se u pravu malu avanturu.
Naravno, pod uvjetom da ZET ne zakaže, ne nestane struje ili nešto treće.
Ekipa koja vam čini društvo u te sitne sate uglavnom se svodi na mlade veseljake i beskućnike koji se cijelu noć vozaju i onako lijepo razvaljeni zauzimaju pola tramvaja. Gužva! Nemaš gdje sjest, a nerijetko osjetiš miris urina, to prvo padne na pamet studentici Antoniji kada joj spomenete noćni tramvaj. Ona je sa splitskog prijevoza prešla na zagrebački te ističe kako je, unatoč rečenom, zagrebački vozni red ipak puno prilagođeniji svojim korisnicima.
Bez obzira na ogromnu razliku u mentalitetu stanovnika spomenutih gradova, nekako nam se čini da je atmosfera u noćnim prijevoznim sredstvima svugdje ista. Alkoholna koma, gužva, puštanje glazbe s mobitela i dovikivanja u sitne sate postižu isti efekt i gore i dolje! Svaka noćna vožnja jedno je novo iskustvo, a tramvajska/autobusna stanica vam postane mjesto na kojem nastaju priče za unuke.
Grad Zagreb kroz cijeli tjedan na raspolaganju imaju 4 tramvajske noćne linije i isto toliko autobusnih. U Splitu trenutno prometuju dvije noćne autobusne linije. Samo vikendom, da ne bi bilo zabune. Logično je, rekli bi mnogi, da glavni i najveći grad ima i bolju ponudu noćnog javnog prijevoza. No, ako je u drugom gradu po veličini on tako oskudan, kako li je tek u manjim mjestima? Čini se da su izlasci većinom osuđeni na pješačenje.
Ena iz Jastrebarskog rekla nam je: Ne izlazim van navečer u Zagreb, iako mi je relativno blizu. Ne da mi se mučiti, a ako i odem prespavam kod nekoga jer mi tek u 5 ujutro ide prvi bus. Vlaho iz Korčule živi baš u gradu pa mu je sve na 10 min udaljenosti, ali mladi bez auta iz okolnih sela moraju pješke. Trogiranin Ivan je zbog nedostatka javnog prijevoza prepušten vlastitoj organizaciji. Zadrani također nemaju noćni prijevoz, a nemaju ni noćni život, rekla nam je Zadranka Marina. No, naglašava kako su im taksiji dosta jeftini pa to spašava stvar. Možda lokalne glavešine diljem lijepe naše misle da svi imaju novca za taksi ili vlastiti automobil pa im zato uskraćuju gradske i međugradske autobusne linije. Noćne da i ne spominjemo!
Znate onu imati pa nemati? Osiječani znaju, jer oni su imali pa nemali-noćne linije. Vozača autobusa u Osijeku su istukli kamenom po glavi pa im je javni gradski prijevoz ukinuo te linije prošle godine. Kasnije su ih ipak opet dobili nazad. Izgleda da, osim djevojaka koje se hodajući kući same osvrću i strahuju od muškaraca zlih namjera (Mia, ST) razloga za strah imaju i muškarci.
Dragi naši, ako već niste, strpite se još malo do polaganja vozačkog ispita! Ako to nemate u planu ili niste u mogućnosti, prepušteni ste onoj svako za se travu pase ili snađi se, druže!
