Novac za maturalnu haljinu poklonila djeci oboljeloj od raka i umjesto naklona do poda ‘zaradila’ ruganje
Lejan Kozlić učenica je završnog razreda Osnovne škole ‘Hamdija Kreševljaković’ u Kaknju, gradu u središnjoj Bosni i Hercegovini. Običaj je ondje, baš kao u Hrvatskoj nakon srednje, završetak osnovne škole obilježiti maturalnom zabavom. I dok većina djevojaka tada po prvi puta odijeva svečanu toaletu i štikle, Lejan se je iz dirljivog razloga odlučila odjenuti majicu i traperice. Iako je zbog svoje geste zaslužila naklon do poda, majka njene pratnje joj se narugala.
Maturantica OŠ ‘Hamdija Kreševljaković’ u Kaknju, Lejan Kozlić, na svojoj se maturalnoj zabavi pojavila u majici i trapericama. Razlog: novac koji su joj roditelji dali za haljinu ona je poklonila u dobrotvorne svrhe, za liječenje djece oboljele od raka.
– Novac dajem za djecu oboljelu od raka, a na maturu se može i bez haljine, pisalo je na Lejaninoj majici.
Iako je njena gesta zaslužila naklon do poda, malo je reći da majku njene pratnje nije nimalo oduševila. Štoviše, izrugala joj se na najgori mogući način. Čitavu situaciju Lejanin je ponosni otac opisao putem Facebooka, u objavi koja je do sada prikupila preko 26 tisuća ‘lajkova’, a u nastavku ju prenosimo u cijelosti.
Kako odgajamo svoju djecu?
Ovo je moja kćerka Lejan, maturant Osnovne škole ‘Hamdija Kreševljaković’ u Kaknju. Kao i svaki roditelj, čije je dijete maturant, dali smo novac kako bi si kupila svečanu garderobu za matursku noć. Nakon dva dana, Lejan je izrazila želju da taj novac da djeci koja se liječe od raka, smatrajući da je njima potrebniji od njene svečane garderobe za jednu noć. Naravno, kao roditelj smo je podržali, sretni i ponosni jer smo vidjeli plod našeg dugogodišnjeg odgoja. Na maturu je otišla u farmericama i majici. Vidjevši je tako skromno obučenu, majka dječaka, koji je trebao proći kroz grad zajedno s njom kao njen pratilac, zabranila je svom djetetu da obnaša ulogu njenog pratioca ismijavajući je i nazivajući ‘prosjački obučenom koja je došla na maturu bez haljine’. Kada sam to čuo, pitao sam se šta je s onom djecom koja nisu u stanju da priušte skupocjenu garderobu za tu noć?! Pitao sam se, ‘ko smo mi da ocjenjujemo nečiji stajling, i čemu mi učimo svoju djecu?
Poruka za gospođu
Da nema ovakvih, humanih ljudi, mnogobrojna djeca danas ne bi imala šansu za život. Molite Boga da ne budete s druge strane priče. Ponosni roditelji!