Kako bi se popularizirali i osvježili smjerovi u srednjim školama, neki strukovni programi iznjedrili su kombinaciju čak triju dosadašnjih kurikuluma. Tako instalater kućnih instalacija obuhvaća čak tri različite profesije, plinoinstalatera, vodoinstalatera i instalatera kućnih instalacija. Učenici koji završe strukovnu školu u tom smjeru bit će kompetentniji od svojih kolega, jer će znati raditi s više uređaja. No to je idealna situacija. Trenutno se bore s traženjem prakse – jer obrtnici nisu niti upoznati do kakvih je promjena došlo u obrazovanju.
Galerija 5 Fotografija
OtvoriKako bi se odgovorilo na sve veće zahtjeve tržišta, neka zanimanja se ukidaju, dok se nova uvode u škole. U srednjim školama više neće biti moguće upisati smjer vodoinstalatera, plinoinstalatera ili pak instalatera kućnih instalacija. Sve to objedinit će jedno zanimanje – instalater kućnih instalacija. Onaj učenik koji to završi moći će raditi u mnogim obrtima i imat će puno više mogućnosti prilikom zapošljavanja.
Uči se kako razmišljati i kako biti poduzetnik
U Srednjoj školi Izidora Kršnjavog u Našicama je osim smjera automehatroničara, od ove godine uveden i obrazovni smjer instalatera kućnih instalacija.
– Planirali smo upisati samo sedam učenika, ali zbog zainteresiranosti za taj program upisali smo njih 13, objasnio nam je profesor Josip Kršan.
Ono što zasigurno ne nedostaje ovim učenicima je mnoštvo prakse.
Kako imaju čak dosadašnja tri smjera u jednom, moraju za svaki od tih dijelova naučiti rukovati nizom strojeva. Bojleri, radijatori i klima uređaji nakon završetka ovog programa moraju svim mladim majstorima biti u malom prstu.
– Učenici izvode radne zadaće. Svaka od njih ima svoje korake. Tako prvo informiramo učenika o zadatku, potom krene planiranje, te odlučivanje i organiziranje. U kasnijim fazama provodi se cijeli posao, provjerava se kvaliteta napravljenog, dokumentira se, te se naposlijetku i prezentira, objasnio je profesor Kršan.
Na taj način učenici moraju znati sve korake oko popravka i rada na određenom uređaju, a usput ih se uči razmišljati o logici posla.
Preko 600 sati prakse gdje rukuju s uređajima
– Želimo imati naglasak na učenju za poduzetništvo. Kako bi zaista bili kompetentni na tržištu moraju pratiti trendove razvoja novih tehnologija, ali i uključivati nove tehnologije u sadržaj stručno – teorijskih predmeta, poručio je profesor Kršan.
Zbog toga ovih 13 učenika ima mnogo prakse. U prvoj godini imali su 630 sati prakse zajedno sa 120 sati koje su odrađivali u školskoj radionici.
– Na prvoj godini smo ih učili kako da savladaju osnovne postupke obrade raznih materijala, ali i njihova spajanja, priča profesor.
Tijekom sljedećih razreda broj praktičnih sati u školskoj radionici raste, a u drugom razredu je obvezna i ljetna praksa od 210 sati u ‘pravim’ radionicama.
Obzirom da je većina sadržaja na prvoj godini općenita, mnogi učenici još nisu razvili ljubav i vještine prema određenim dijelovima ovog, mogli bismo reći trostrukog zanimanja.
Obrtnici i dalje neinformirani
Negativna strana oko uvođenja ovog 3 u 1 predmeta jest neinformiranost obrtnika. Program je ispočetka kvalitetno zamišljen, ali u Hrvatskoj još ne postoji licenciranih radionica za ovo zanimanje.
– Moramo prvo obavijestiti obrtnike da ako žele učenike na praktičnoj nastavi, da se moraju prvo licencirati. Jer svaki učenik praktikant mora s obrtnikom potpisati takozvani Ugovor o naukovanju, objasnio nam je Josip Kršan.
Nada se da će se to s vremenom promijeniti, jer se ovim zanimanjem prate promjene na tržištu rada. Ubuduće će za mnoge instalacije biti dovoljan samo jedan majstor, umjesto dosadašnjih tri.