Novogodišnje tradicije i vjerovanja diljem svijeta
Mnoštvo je kultura i civilizacija koje se razlikuju po mnogočemu, ali je običaj proslave Nove godine neizostavni dio tradicije većine naroda. Doček svugdje u svijetu simbolizira zaboravljanje starih briga i problema, te ulazak u novo vedrije razdoblje. Od 153. godine prije Krista Nova godina se slavi prvog siječnja.
Najstariji sačuvani zapis o proslavi Nove godine star je oko 4000 godina, a pronađen je u drevnoj Mezopotamiji. Tamo je Nova godina počinjala mjesecom najbližim proljetnoj ravnodnevnici u Babilonu, a jesenskoj u Asiriji. Po starorimskom kalendaru Nova se slavila u mjesecu martiusu, posvećenom bogu rata Marsu.
Različiti datumi
Od 153. godine prije Krista Nova godina se slavi prvog siječnja, a latinski naziv prvog mjeseca Januarius ime je dobio po Janusu, koji je bio bog svih početaka. Tradicija je tijekom srednjeg vijeka prekinuta, budući da su zemlje zapadne Europe, u kojima je crkva u to doba imala glavnu riječ, smatrale taj običaj paganskim, odnosno protivnim kršćanskoj vjeri. Ponovno se proslave vraćaju 1582. godine i to po današnjem kalendaru. U međuvremenu su neke europske kulture također imale proslave, ali na druge datume.
I danas diljem svijeta postoje zemlje koje slave Novu godinu prema svojoj tradiciji i kalendaru. Pravoslavna crkva još uvijek primjenjuje julijanski kalendar, pa tako Pravoslavci imaju proslavu s 13. na 14. siječnja , budući da taj kalendar kasni dva tjedna za gregorijanskim.
U Iranu su u uporabi čak tri kalendara. Zapadni za svakodnevnu uporabu, muslimanski za vjerske blagdane i perzijski prema kojemu slave Novu godinu. Muslimani inače obilježavaju Novu godinu kao simbol Muhamedovog prelaska iz Meke u Medinu. Prema muslimanskom kalendaru trenutno je 1434. godina.
Židovi Novu godinu slave prvog dana mjeseca Tišri. Prema njihovom kalendaru, 18. rujna smo ušli u 5773. godinu. Treba naglasiti da Židovi kroz svoj kalendar broje godine od trenutka postanka svijeta.
Kinezi slave Novu godinu petnaestak dana. Budući da se ona izračunava kombinacijom sunčeva i mjesečeva kalendara ona ne pada svake godine na isti dan. Najranije počinje krajem siječnja, a najkasnije u drugoj polovici veljače.
Tradicije i običaji
Običaji vezani za doček Nove godine razlikuju se u mnogim zemljama, a uglavnom se tiču nekog praznovjerja. U Austriji se za Novu godinu pripravlja ručak koji obvezno uključuje prasetinu, budući da svinja rovari uvijek prema naprijed, a smisao proslave je ostaviti strau godinu iza sebe. Iz istog razloga se ne preporučuje jesti jastog, jer se kreće unatrag, kao i perad jer razgrću natraške.
Haićani na dan proslave obvezno oblače novu odjeću, te razmjenjuju darove kako bi prizvali sreću u novoj godini. Španjolci u ponoć običavaju pojesti 12 zrna grožđa, a kod Kubanaca tko uspije pojesti 12 grejpova, vjeruje se da će cijelu iduću godinu biti sretan.
Sicilijanci za sreću jedu lazanje, a Nizozemci krafne. Brazilci se oblače u bijelo, a Kinezi na vrata stavljaju nešto crveno, jer im ta boja predstavlja sreću i veselje.
Mi smo preuzeli od nekoliko zemalja po nešto. Primjerice vjerujemo u magiju crvene boje, pa Hrvatice i Hrvati za sreću nose crvno donje rublje u novogodišnjoj noći. Pečeni odojak je karakterističan i u našim krajevima, kao i vatromet i ostala pucnjava, kojoj se osobito vesele Nijemci.
