Obljetnica 1. lipnja: Divjak2017 glasno bi prosvjedovala protiv Divjak2018 i poručila joj da može bolje
Prije točno dvije godine, 50.000 građana diljem Hrvatske izašlo je na trgove i ulice kako bi iskazali podršku provedbi Cjelovite kurikularne reforme, u okolnostima u kojima je tadašnja vlast svojim potezima jasno iskazivala da osmišljenu CKR ne želi. Prije točno godinu dana, građani su opet bili na ulicama, upozoravajući na krajnju netransparentnost koja je u potpunosti zagušila procese provedbe CKR-a. Danas, 1.6. 2018., prosvjeda nema. Organizatori dvaju prosvjeda poručili su da se protiv svega ovoga što se danas događa prosvjed održao prošle godine, no da su ga organizirali, vjeruju da bi ministrica došla prosvjedovati protiv same sebe.
Montaža: srednja.hr
– Protiv svega ovoga što se danas događa, prosvjed je bio održan prošle godine. Na tom prosvjedu, ministrica je prosvjedovala protiv netransparentnosti i za poštivanje kriterija, a danas i sama radi takve stvari. Još jedan od razloga zašto nema prosvjeda je i taj što smo prosvjedovali prije dvije godine – maknut je ministar Šustar, došao je ministar Barišić. Prošle godine, maknut je ministar Barišić, došla je ministrica Divjak. Stvarno je jako riskantno u ovoj državi i dalje prosvjedovati, jer pitanje je može li netko gori doći nakon trenutne ministrice, poručili su danas iz GOOD inicijative, na obljetnicu građanskih prosvjeda protekle dvije godine.
Uputili su ministrici i niz pitanja o ‘Školi za život’ te izostajanju cjelovitosti reforme obrazovanja, no u Ministarstvu ih nitko nije dočekao. Smatraju da bi se ministrica možda i pojavila da je organiziran prosvjed, kako bi prosvjedovala sama protiv sebe.
Nakon svakog od obrazovnih prosvjeda, uslijedilo je točno ono protiv čega su građani prosvjedovali
Politički burne 2016., u lipnju se prosvjedovalo kako bi se upozorilo da struka, u pitanjima reformskih procesa u obrazovanju, nužno mora biti ispred politike. U narednom periodu, dogodilo se upravo suprotno – politika je svojim makinacijama i nebrojenim netransparentnostima u potpunosti zagušila procese provedbe Cjelovite kurikularne reforme s krajnjim ciljem njezinog zaustavljanja.
Lipanj 2017. počeo je još jednim prosvjedom u kojem su građani tražili transparentnost, poštivanje kriterija i odlazak osoba koje su reformske procese odvele u slijepu ulicu. Prosvjedovala je tada i Blaženka Divjak, profesorica s varaždinskog FOI-ja. Prošlogodišnji prosvjed iskoristili su trgovci obrazovanjem iz Mislavove ulice, sinonim klijentelizma u Hrvatskoj – Hrvatska narodna stranka. U taj je trgovački vlak spremno uskočila varaždinska profesorica, s mantrom da je potrebno okrenuti ploču, biti jasan i transparentan te raditi na provedbi Cjelovite kurikularne reforme.
Kredibilitet i vjerodostojnost ostali su ispred zatvorenih vrata ministarskog ureda varaždinske profesorice
Njezina mantra i zahtjevi prošlogodišnjeg prosvjeda, ostali su pred vratima ministarskog ureda varaždinske profesorice. Već prošloga ljeta, samo dva mjeseca nakon preuzimanja Ministarstva, bilo je jasno da je Divjak odustala od svojih ideja o raščišćavanju situacije, transparentnosti i čistog početka. Nikada nije objavila analizu prošlogodišnjeg natječaja za ERS, iako ju je izradila. Tvrdila je da se trebamo okrenuti budućnosti, čime je, kao ministrica obrazovanja, najosjetljivijeg resora, poslala sjajnu poruku mladima o tome da je u Hrvatskoj skroz OK varati i muljati. Kvalitetni temelji hrvatske škole života.
U natječajnim postupcima u koje je bila uključena kroz MZO, Divjak se priklonila metodama onih protiv kojih je 1.6. 2017. prosvjedovala. Nebrojene smo tekstove o tome napisali, nebrojena su pitanja novinari postavljali, a u nedostatku ideja kako se opravdati, Divjak se, uprljanih ruku, okretala budućnosti. U pravu su u GOOD inicijativi kada kažu da bi zbog toga ministrica danas prosvjedovala protiv same sebe, odnosno, Divjak iz 2017. svakako bi prosvjedovala protiv Divjak iz 2018.
Počupana CKR
Divjak i HNS, noćne ptice koje su prošlogodišnjeg lipnja, u sitnim jutarnjim tviteraškim satima, odlučile kako će učiniti baš sve za dobrobit hrvatske djece i provedbu Cjelovite kurikularne reforme, vrlo su brzo od toga odustali. Vjerojatno su shvatili da je taj proces nešto duži od njihovih mandata, koje su stekli rijetko viđenom političkom trgovinom.
Naime, kako bi mogli reći da su baš oni supermeni hrvatskog obrazovanja, odlučili su očerupati Cjelovitu kurikularnu reformu, i njene birane dijelove ugurati u nešto što će nazvati Školom za život. Ući će ona najesen u dio škola, donijet će političke poene varaždinskoj profesorici, medijska regimenta izvještavat će o velikom uspjehu PR ministrice, no sustavne promjene u učionicama neće biti. Izostavljanje krovnog kurikularnog dokumenta iz Zakona, okvira koji definiraju nove oblike vrednovanja te rad s darovitim i učenicima s teškoćama, dobar su putokaz kamo će Škola za život. Osim toga, nastavnici bojažljivo i u anonimnosti javljaju kako izgledaju njihove edukacije, vele, sve je online, nitko nam uživo nije pristupio i radio s nama.
Hrvatska škola života
Možda je i fer da je Cjelovita kurikularna reforma, dvije godine nakon prvog velikog prosvjeda, spala na Školu za život. Način na koji je sklepana, način na koji se nastavnike priprema za nju, način na koji je za nju iz CKR-a počupano ono najnužnije, hrvatski je način pa nije zgorega biti fer prema učenicima i podariti im hrvatsku školu života. Da što prije nauče, parafrazirajući jednu drugu ministricu, kako im je to u Hrvatskoj.
I na kraju, kada bi Blaženka Divjak iz 2017. prosvjedovala protiv Blaženke Divjak iz 2018., sigurni smo kako bi podsjetila da obrazovanje nikako nije vic(an), ali da nipošto nije niti div(l)jak.
________________________________
Komentar je stav autorice.
