Obrazovni sustav Južne Koreje: Ove tri lekcije možemo naučiti od njih
Uz Finsku, Južna Koreja je zemlja koja se nalazi na vrhu svjetske ljestvice po rezultatima koje učenici postižu na testiranjima. Obrazovni sustav ove zemlje mogao bi poslužiti kao uzor mnogim državama pa tako i nama, budući da tamošnja djeca ne bubaju gradivo, nego uče s razumijevanjem, što očito donosi i rezultate.
O Finskoj kao zemlji s izvrsnim obrazovnim sustavom, često se piše i govori. To je kudikamo rjeđe u slučaju Južne Koreje. Naime učenici iz ove dalekoistočne zemlje u samom su vrhu po rezultatima koje postižu na PISA-inim i sličnim testiranjima. Možda je ključ u tome i zato što tamo učenici ne štrebaju podatke napamet, nego uče s razumijevanjem.
No nije to tako od davnina. Prije 50 godina, Južna Koreja se oporavljala od građanskog rata i obrazovanje je bio na vrlo niskom nivou. Međutim, pravilnim reformama školstva i pametnim ulaganjima, ova zemlja uspjela je postići vrhunske rezultate.
Tako je sada u Južnoj Koreji svaki građanin pismen, a čak 85 posto đaka nakon srednje škole upisuje fakultet. Učenici su im na PISA-nim testiranjima uz rame Fincima u svjetskom vrhu.
Ivan Ivić, jedan je od autora Strategije obrazovanja u Srbiji te je objasnio za portal 24sata.rs, kako ova azijska zemlja izvrsne rezultate školaraca mogu zahvaliti pravilnom pristupu predavača.
Značajna razlika u pristupu gradivu
Kod nas i u susjednim zemljama škole su programocentrične što znači da je svrha postojanja škole da se ispredaje program koji propisuje država. Iako bi u teoriji ovo i mogao biti dobar pristup, u praksi to najčešće znači da nastavnici upišu u imenik da je obrađena neka lekcija, čak i ako većina učenika nije razumjela o čemu se zapravo radi. Nerijetko se zna dogoditi da se u imeniku nađe i lekcija koja uopće nije obrađena, već je đacima samo rečeno da to pročitaju kod kuće.
– To je veliki problem, i po tom pitanju bismo mogli da se ugledamo na azijske zemlje, koje imaju drugačiji pristup. Kod nas je samo bitno da se program iznese pred učenike, a ne da se nastavnici stvarno potrude da djeca to i razumiju. U Južnoj Koreji se radi baš na tome da djeca razumiju gradivo, i zato oni pokazuju mnogo bolje rezultate na testiranjima, objasnio je Ivić.
U Južnoj Koreji se predavači trude da djeca razumiju svaku riječ koja se obrađuje na satima. Za ovu dalekoistočnu zemlju je karakteristično da učenici uče tijekom cijele godine. Čak i kada nisu u školi, imaju dodatnu nastavu. To može biti naporno za mlade, ali tu dolazimo do druge bitne razlike.
Kratak period mučenja za dugoročno uživanje
Učenici u Južnoj Koreji uče mnogo više od svojih vršnjaka u Europi, ali stoga i postižu bolje rezultate. U njihovoj je kulturi usađeno da talent nije nešto s čim se rađate, nego na čemu se radi pa zato vjeruju kako napornim radom i trudom mogu mnogo postići.
Nakon nastave u javnim školama, učenici se nastavljaju educirati uz privatne profesore, koji su jedno vrijeme bili zakonom zabranjeni kako se ne bi stvarala velika razlika između bogate i siromašne djece.
Međutim, učenici su motivirani i spremni proći kroz mukotrpan proces školovanja, jer znaju da ih na kraju čeka dobar i odgovarajuće plaćen posao.
Naši učenici su često demotivirani jer su svjesni da im posao apsolutno nije zagarantiran bez obzira na to koliko učili, a i oni koji ga dobiju zbog svojih obrazovnih postignuća, uglavnom su potplaćeni. Tako da je jedna od sjajnih taktika za poticanje učenja i osiguravanje radnih mjesta. Međutim, jasno nam je svima da je ova taktika trenutno teško izvodljiva u Hrvatskoj.
Ulažu puno više novca u obrazovni sustav
Južna Koreja ulaže u sve nivoe obrazovanja 7,6 posto BDP-a dok primjerice u Hrvatskoj na ovaj sektor otpada otprilike tri posto. Kao i u svemu drugome novac pravi ogromnu razliku.
Da i zanemarimo tu zanačajnu razliku u postotku proračuna koji se odvija za obrazovni sektor, problem je i to na koji se način troše financijska sredstva. U Hrvatskoj oko 90 posto proračuna odlazi na plaće profesora.
Čak i da se ta okolnost zanemari, odnosno da kao pretpostavku uzmemo da toliko odlazi na plaće nastavnika u Južnoj Koreji, preostalih deset posto u apsolutnim iznosima u Hrvatskoj te u spomenutoj bliskoistočnoj zemlji ne mogu se uspoređivati.
