Od dječje ludosti do odličnog hobija: Pogledajte svijet kroz objektiv ovog studenta
Galerija 12 Fotografija
Otvori
Veliki zaljubljenik u fotografiju je Jan Humski, inače student Prehrambeno – biotehnološkog fakulteta u Zagrebu. Počeo je fotografirati zimske praznike i božićne motive još s 14 godina, a danas već ozbiljno fotografira. Za pravi fotoaparat se trebao odreći vozačkog ispita, no to mu nije bio veliki problem. Smatra da uzora u umjetnosti ne treba tražiti, jer bi to značilo samo puko precrtavanje tuđih vještina i to još s manjkom talenta.
Jan Humski mladi je zaljubljenik u fotografiju, a možemo reći i uspješan fotograf. Svojom fotografijom pokušava dočarati nešto što drugi ne vide, kaže da nikada nije našao uzora u fotografiji jer vjeruje da imati „uzora“ znači raditi nešto po nekomu, a za to u umjetnosti nema mjesta… Jan je osim uspješnog mladog fotografa i student Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, a vremena za fotografiju uvijek pronađe. Njegovu priču pročitajte u nastavku.
Kako je počela tvoja priča s fotografiranjem?
Moje igranje s fotografijom započelo je jednim vrlo dosadnim zimskim praznicima. Fotografirajući ‘idiotom’ božićne ukrase, snježne ulice i opći kaos na ulicama, uplovio sam ili bolje reći ugazio sam u svijet fotografije. Ima jedna stara kineska ‘Nema luđeg od djeteta s fotoaparatom na Hladnom Pivu ili tako nekako..’, eh, upravo je tako i bilo na mojem prvom volonterskom eventu RokajFest ’09.
Da pojasnim, tada sam imao 14 godina, obični DSLR-čić, a pravio sam se važan pred novinarima sa 20 i kusur godina staža do tolike mjere da sam se pojavio sa stativom. Danas nakon 5 i željom da bude više godina „staža“, i sa mrvicom više iskustva kupio sam si novi DSLR-čić gdje je upravo ključna bila moja dječja ludost jer sam se eto odrekao vozačkog ispita.
Kakav tip fotografije najviše voliš?
Svi smo mi vidjeli predivne zalaske, izlaske, sumrake, zore, pomrčine i ostale živopisne pozicije dragog nam našeg Sunca, no nažalost rijetko tko se trudi prikazati upravo taj magični događaj sa siluetom neke osobe, životinje ili možda broda. Meni je to najdraži način za pokazati nešto fotografijom.
Postoji li netko od fotografa tko ti je uzor ili barem kome bi se volio približiti u kvaliteti?
Veliki sam zaljubljenik u fotografiju, no do sada nisam naišao na uzora u tom svijetu jer vjerujem da imati „uzora“ znači raditi nešto po nekomu, a za to u umjetnosti nema mjesta, odnosno to tada više nije umjetnost nego puko precrtavanje s nedostatkom talenta.
Kao što sam već spomenuo, moja zaigranost fotografijom započela je s 14 godina i još uvijek traje i za to ću vječno biti zahvalan organizaciji FDM-a jer uz monotone obaveze obrazovanja i života općenito polagano sam počeo gubiti vrijeme i želju za fotografijom i da se Foto dani mladih nisu ostvarili cijela priča bi se svela vrlo vjerojatno na fotografiranje sebe u špiglu u kupaonici ili pak naslikavanje obiteljskih večera.
Očito su ti Foto dani ostali u pamćenju. Što ti se sviđa kod njih?
Foto dani mladih su jedan izvanredan događaj koji pruža dobro društvo, odličnu zabavu, puno iskustva, prazne baterije, te pune kartice i zapravo događaj koji svima nama nadobudnim umjetnicima (poput mene) pruža jedinstvenu priliku da malo pogledamo oko sebe i da naučimo ili poučimo (vidimo se 😛 ) pokoju novu vještinu.
Eh, možda Vam se sve ovo čini kao bajna priča no zapravo nije, student sam Prehrambeno – biotehnološkog fakulteta s ogromnom željom za promjenom i zapravo ponovo vremena za fotografiju nemam, no društvo ljudi s kojima se družim pomaže mi da se ne dovedem u situaciju malo ranije navedenu i zato se nadam da ću u skoroj budućnosti uspjeti promijeniti profesiju i ponovo se vratiti guštu koji fotografija nudi, a do tada se vidimo na Foto danima mladih 2013. u Zadru.
Ukoliko vam se sviđa fotografija, a željeli biste se aktivnije uključiti u druženje s mladim fotografima, posjetite ovu stranicu i pogledajte sve detalje.
