“Frende, zabrij briju. Brijemo mi tu ovako vani i uleti neka cura i počne brijat samnom. Joj daj, koji si ti brijač. Daj odi brijat te brije negdje drugdje.“
Ako ste shvatili ovaj razgovor onda ste vjerojatno mlađi od 25 i dogodi vam se da iskoristite inačicu “brije” u rečenici. Prije par godina “brijanje” je ušlo kao pošast u hrvatski rječnik i napravilo pravi pokolj.
Razumljivo je da svaki jezik ima svoj slang, te da mlađi ljudi imaju drugačiji način govora od starijih, no teško je naći slučaj koji bi bio sličan “brijanju”. Ova riječ i mnoge inačice te riječi su kod mladih stvorile način govora koji je izbacio iz normalne uporabe riječi kao što su mislim, razmišljam, ljubljenje, čudan, uzbuđen, pričati i još mnoge kojih se i teško sjetiti.
Zanimljivo je od kuda je došla ta riječ i što je prvobitno označavala. “Brijanje” je kao riječ u slangu prvi put korištena krajem 70-tih i početkom 80-tih godina na prostoru zagrebačkog Trga žrtava Fašizma. Prostoru oko popularne “džamije” (Hrvatsko Društvo Likovnih Umjetnika) je bilo okupljalište narkomana koji su se tamo nalazili na putu sa obližnjih fakulteta. “Brijanje” je ilustriralo zvuk koji je proizvodila osoba kada je bila pod snažnim utjecajem teških droga. Naime, usta osobe bi proizvodila zvuk sličan aparatu za brijanje.
Korištenje “brijanja” u govoru je, kao i mnoge stvari, preporučljivo u malim količinama. Iako nema ništa loše u slangu, ne smijemo zaboraviti vrijednost hrvatskog jezika, te dopustiti da se komuniciranje svede na samo par inačica jedne riječi. I budimo iskreni, kada nekoga čujete da pričao kao u našoj uvodnoj rečenici, vjerojatno nemate preveliko mišljenje o njegovim pripovjedačkim sposobnostima.
