Odlikovani sudionici Hrvatskog proljeća: ‘Sve je počelo s uhićenjima studenata…’
Predsjednik Republike Zoran Milanović odlikovao je sudionike Hrvatskog proljeća, Dražena Budišu, Ivana Zvonimira Čička, Gorana Dodiga te posmrtno Jozu Ivičevića Bakulića, Ljudevita Jonkea, Antu Paradžika, Hrvoja Šošića, Marka Veselicu i Vladimira Veselicu. Neki od njih u to su vrijeme bili studenti, ali i srednjoškolci koji su zbog svoje pobune protiv tadašnjeg režima čak bili izbačeni s fakulteta te im je bilo zabranjeno srednjoškolsko obrazovanje.
Foto: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Tomislav Bušljeta
Za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države, predsjednik Republike Zoran Milanović odlikovao je Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom sudionike Hrvatskog proljeća: Dražena Budišu, Ivana Zvonimira Čička, Gorana Dodiga te posmrtno Jozu Ivičevića Bakulića, Ljudevita Jonkea, Antu Paradžika, Hrvoja Šošića, Marka Veselicu i Vladimira Veselicu.
– Na današnji dan prije 50 godina uhićenja su već bila započela i represija tadašnje države uzelo je puno maha. Uhapšeni su bili matičari, političari, studenti. Od svih njih danas odlikovanih, samo trojica su živi, rekao je predsjednik Milanović.
Istaknuo je kako su s velikim zakašnjenjem, ali s pravom odlikovani.
– Nažalost, ovaj moj današnji čin neće do kraja popraviti tu sliku, jer opet su neki izostavljeni. Odluka se zaustavila na ovom malom broju dobrih ljudi. U velikim poduhvatima i velikim procesima od povijesne važnosti sudjeluje malo dobrih i pravih ljudi, u ovom slučaju sudjelovalo je puno više ljudi, poručio je predsjednik Milanović.
‘Prvo su uhićeni studenti’
U ime odlikovanih sudionika Hrvatskog proljeća zahvalio je Ivan Zvonimir Čičak kazavši kako su tim odlikovanjima odlikovane i njihove obitelji kao i tisuće ljudi koji su ugrađeni u ta odlikovanja.
– Vrijeme koje se riječima ne može opisati, zato što je to bilo vrijeme zanosa jednog naroda. To nije bio samo politički pokret već zanos naroda koji se probudio ispod svih tih hipoteka koje su se nabacivale na leđa hrvatskog naroda kao genocidnog, kad je svaki izričaj hrvatstva bio strogo sankcioniran. Mi smo napravili ono što nam je srce reklo, a onda je uslijedila represija. Prvo su uhićeni studenti, na jučerašnji dan prije pedeset godina, a nakon toga skupina matičara, rekao je Čičak.
Govoreći o tim vremenima rekao je da je njihova sreća, ali i greška bila u tome što su bili sanjari.
– Naša najveća zabluda je što smo vjerovali da se komunizam može reformirati, ne postoji dobar komunizam. Ideje komunizma i fašizma su ideje zla i toga moramo biti svjesni. Nikada više zla u hrvatsku politiku, što više tolerancije, što više demokracije, što više različitih buketa ruža, raznobojnih, neka bude radost, neka bude živost. Živjela sloboda!, zaključio je Ivan Zvonimir Čičak.
ŠTO JE HRVATSKO PROLJEĆE?
Hrvatsko proljeće, naziv za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, posebno obilježeno legitimiranjem hrvatskoga nacionalnog identiteta i traženjima koja iz njega proizlaze. Reformno se razdoblje poklopilo s otvaranjem niza konzervativnih ustanova i s početkom studentskih i drugih socijalnih gibanja unutar zapadnih liberalnih demokracija, i to u uvjetima globalne kulturne demokratizacije i prvih najava informatičke revolucije.
STUDENTSKI POKRET
Reformni se pokret u Hrvatskoj obično dijeli na tri segmenta. Prvi je segment krug reformnoga SKH, s dominantnim utjecajem na velik dio partijsko-državnog aparata i gospodarstvo, drugi obuhvaća krug Matice hrvatske, koja je stvaranjem mnogih svojih ogranaka omasovila podršku reformnomu kursu u SKH, ali i dijelu kulturne elite vezane uz Matičine časopise i novopokrenuti Hrvatski tjednik, a treći je segment bio studentski pokret, koji je preuzeo vodstvo studentske organizacije Sveučilišta u Zagrebu, kao i Saveza studenata Hrvatske.
STUDENTSKI ŠTRAJK
Početak studentskoga štrajka, u drugoj polovici studenoga 1971., dao je izliku za intervenciju protiv hrvatskoga reformnog vodstva, koje je već bilo izgubilo povjerenje državnog i partijskog vrha. Upravo je studentski štrajk, pod vodstvom D. Budiše i I. Z. Čička, bio zalog za jačanje pluralizma unutar oslabljenoga reformnoga bloka. Uhićenje studentskih lidera te prvaka Matice hrvatske, više stotina osuda za političke prekršaje, čistke više tisuća članova SKH, stvorili su traumatizirano stanje koje je trajno obilježilo novopostavljeno vodstvo SKH i do kraja oslabilo projugoslavenske tendencije u hrvatskom društvu.
‘Kažnjeni ste grubo, ovo je mali pokušaj pravde’
Milanovi je dodao kako je odabrao ljude koji su se u tim trenucima punog srca borili za nešto što je ispravno, lijepo, plemenito, za sebe, ali ne protiv drugoga.
– Ne s mržnjom, nego sa zanosom i poletom. Kažnjeni ste grubo. Ovo je mali pokušaj i mali dug časti i znak pravde da se to ispravi. Ispravit se neće nikada. Ljudi žive dalje, i žrtve i oni koji su za to odgovorni. Hrvatska država je stvorena i obranjena voljom, snagom, zanosom, hrabrošću malog broja dobrih ljudi, objasnio je Milanović.
Neki od posmrtno odlikovanih tada su bili student i srednjoškolac
Od posmrtno odlikovanih, Ante Paradžika je u to vrijeme bio student, a Jozo Ivičević srednjoškolac. Za vrijeme Hrvatskog proljeća Paradžik izabran je za predsjednika Saveza studenata Hrvatske koji je okupljao predstavnike svih hrvatskih sveučilišnih centara. Kao jedan od predvodnika studentskog pokreta iz 1971. osuđen je na tri godine zatvora koje je u cijelosti izdržao.
Jozo Ivičević Bakulić još kao gimnazijalac godine 1945. bio je u skupini sveučilištaraca i srednjoškolaca koji su se okupljali oko ‘Narodnoga glasa čovječnosti, pravice i slobode’. Nakon prvoga broja prvoga oporbenog glasila u komunističkoj Hrvatskoj, vlasti su daljnje tiskanje ‘Narodnoga glasa’ nasilno prekinule, a s time u svezi Jozo je pretučen i isključen iz gimnazije te kasnije i uhićen.
Ranije su odlikovani Savka Dabčević-Kučar, Vlado Gotovac, Ante Miko Tripalo, Ivan Supek, Šime Đodan, Vlatko Pavletić i Petar Šegedin.
