Učimo kroz cijeli život, no neke vještine i sposobnosti, potrebno je steći do određene dobi. Uostalom zato su i razredi ili godine na faksu numerički poredane te idu od nižih prema višima.
foto: The Yale Nightlife
Kod nas se često raspravlja o tome uči li se previše teorije, na štetu prakse te zdravorazumskog snalaženja u svijetu u kojemu živimo. Na tragu toga, bivša dekanica Stanforda Julie Lythcott-Haims i stručnjakinja koja voli propitivati proces odrastanja mladih sa znanstvenog aspekta, na Quori piše osam vještina koje bi svatko trebao imati do 18 godine. Svoje zaključke iznosi iz roditeljske perspektive te na taj način kritiziriza i njih zbog pretjeranog bdijenja nad svojim podmlatkom.
18-godišnjaci moraju biti u stanju razgovarati s nepoznatim ljudima
Punoljetne osobe, moraju biti u stanju razgovarati s profesorima, ravnateljima, kojekakvim savjetnicima, poljoprivrednim posjednicima, službenicima na šalterima, kolegama, bankarima, zdravstvenim osobljem, vozačima busa, automehaničarima i ostalim sudionicima ‘stvarnog života’.
Umjesto toga: Učimo djecu da ne razgovaraju s nepoznatim ljudima, a ne podučavamo ih kako da znaju odvojiti i prepoznati nekoliko negativnih pojedinaca, koji se kriju unutar većine dobrih nepoznatih ljudi. Poradi toga se događa da mladi ne znaju kako pristupiti ljudima koje ne poznaju, s poštovanjem i gledanjem u oči, u slučajevima kada im primjerice treba pomoć, uputa za pravi smjer i ostale usluge, koje u trenutku ne mogu razriješiti sami.
18-godišnjak mora biti sposoban naći pojedinu lokaciju bez pomoći roditelja
U kampusu, gradu u kojem je na ljetnom seminaru ili u inozemnom gradu gdje studira ili radi.
Umjesto toga: Vozimo ih ili smo im u pratnji gdje god idu. Čak iako mogu javnim gradskim prijevozom, biciklom ili pješice doći na željeno odredište. Zato se mladi uvuku u svoju konformističku ulogu te nemaju potrebu razmišljati kako doći od točke A do točke B, kako iskombinirati linije gradskog prijevoza ili kako napuniti rezervoar gorivom.
18-godišnjak mora biti u stanju upravljati svojim zadacima, poteškoćama i rokovima
Umjesto toga: Podsjećamo djecu na njihove domaće uratke, katkada im pomažemo da ih naprave, a ima slučajeva gdje roditelji sami pišu zadaću za svoje ptiće. Poslije djeca ne znaju kako odrediti prioritete, upravljati nastalim poteškoćama te poštivati rokove bez uobičajenih podsjetnika.
18-godišnjaci moraju biti u stanju sudjelovati u kućanskim poslovima
Umjesto toga: Rijetko ih tražimo da nam pomognu u kućanstvu, jer im kao ostaje premalo vremena za zadaće izvan školskih i izvannastavnih aktivnosti. Na kraju postignemo to da djeca ne znaju brinuti o svojim vlastitim potrebama, poštovati potrebe drugih te pošteno raspodijeliti resurse s drugima.
18-godišnjak mora biti u stanju riješiti svoje nesuglasice s drugima
Umjesto toga: Mi se namećemo da riješimo njihove nesporazume i preuzmemo neugodnosti koje pripadaju njima. Kasnije djeca ne znaju kako svladati interpersonalne teškoće i razriješiti konflikte bez naše intervencije.
18-godišnjaci moraju biti u stanju nositi se s teškoćama kojih uvijek ima
S ispitima, opterećenjima, radnim navikam na fakultetu, konkurencijom, strogim profesorima, šefovima i drugima.
Umjesto toga: Mi uskaćemo kada im postane teško, obavljamo njihove zadatke, tražimo produljenje krajnjih rokova i razgovaramo s nadležnima. Na kraju djeca ne nauče da u realnosti neće sve uvijek funkcionirati idealno, ali i da takve okolnosti moraju moći prebroditi.
18-godišnjaci moraju biti u stanju zaraditi novac i upravljati njime
Umjesto toga: Oni ne obavljaju povremene poslove te dobivaju novac od roditelja za sve što trebaju. Poslije djeca ne razviju osjećaj odgovornosti za okončavanje radnih zadataka, ne cijene dovoljno vrijednost stvari i novca te ne znaju kako upravljati financijama.
18-godišnjaci moraju biti spremni preuzeti rizik
Umjesto toga: Mi im trasiramo čitav put i štitimo ih od svih zamki na koje nailaze te sprječavamo sva potencijalne prepreke na koje bi se mogli nasukati.
Kasnije naravno da djeca ne razumiju kako uspjeh dolazi jedino nakon mnogo pokušaja, posrtanja pa opet novih pokušaja.
Zapamtite: djeca moraju biti sposobna poduzeti sve korake da riješe probleme na koje su naišli bez da pozovu roditelje u pomoć. Ako nazovu roditelje da pitaju kako dalje, to znači da nisu svladali vještinu samostalnog življenja.
