Zvučalo je to kao sasvim dobar posao! Pe, šest novih brzih nagibnih vlakova, ono kad se voziš u njiman sve se naginješ pa ti u stomaku bude kul i neobično, za razumne pare, druga ruka, malo prešli, redovito servisirani i još iz Njemačken – a zna se kad ga Švabo uradi da to valja. Ali ono što čovjek kada nešto na brzinu kupuje, ili pak država kada investira pola državnog proračuna, često previdi jest činjenica da vlakovi idu po tim, kako se zovu, e da – tračnicama.
X. Dodjela Oskara: Bivši ravnatelj AZOO-a Vinko Filipović i bivša pomoćnica ministra Sabina Glasovac
Dobar posao u Njemačkoj
Jebiga zvučao je kao dobar posao, kome je u tom trenutku moglo pasti na pamet da su te naše tračnice toliko stare da je sasvim moguće da su ih zapravo arheolozi slučajno iskopali kada su vršili neka tamo iskopavanja. Tko je tada mogao znat da ti njemački vlakovi, koji su rađeni da voze po modernim tračnicama u nizinskim njemačkim krajolicima, zapravo uopće nisu prikladni za ove naše okamine?
Kupili mi ipak te vlakove ali neće rođo da se nagne da ga jebeš. I sam je tadašnji ministar financija navodno pozvao sve svoje zamjenike, njih 700 (a sve to jači ljudi) i upregnuli se oni k’o mazge, satrali se da nagnu onaj vlak ali neće rođo iz mista – nema šanse. Ovo je tek jedna od tisuće priča o hrvatskim investiranjima iz kojih se može izvući poanta da se taj novac svakako može i mudrije investirati, recimo da ga se spali pa se sirotinja fino ogrije.
Loš posao u Svetoj Nedelji
No ima, dakako, u Hrvatskoj i onih lijepih priča. Evo recimo pogledajte samo onog Matu Romca, Remca, kako ono – Rimca, čovjek je sa svojih 12, 13 godina – tu negdje, jedan od najvećih bardova elektro – auto industrije u svijetu. Neki će ga nazvati genijem, reći da je sve stekao sam zahvaljujući iznimnoj upornosti, talentu i mladenačkom duhu no ja Vas uvjeravam da se razlog njegova uspjeha krije drugamo.
Naime jedino što je Mate na svom putu do uspjeha od države pobrao bio je, dakako –račun za struju. Strogo držim da je, kojim čudom, RH zaista prepoznala njegov potencijal kako bi Mate danas pred Samoborskim Konzumom pio pivu i jeo sendvič od parizera.
Oskar znanja
I grozimo se, čudimo se svi na nanoviju vijest kako je RH zbog manjka novca ove godine odlučila ukinuti dodjelu ”Oskara znanja” – nagrade koja se redovito dodjeljivala najuspješnjim učenicima kao priznanje i poticaj za daljni trud. Da niti ne spominjem da bi čitava ta dodjela koštala otprilike kao žarulje na jednom od onih tvrdoglavih nagibnih vlakova koji sve mogu osim se eto nagnuti.
Grozimo se mi i čudimo, no ako bolje pogledamo, to je za naše mlade nade zapravo najljepša moguća vijest! Ako pogledamo samo sve investicije koja je naša država prepoznala kao dobre ( i one koje kao takve nije prepoznala ) tada zaista niti crnom vragu ne bi čovjek poželio da ga RH prepozna kao vrijedan predmet investiranja.
Da je Hrvatska kojim slučajem zaista podijelila tih famoznih 150 kipića priznanja siguran sam da bi ih, kroz dan ili dva, svi učenici prodali za pivo, tiket i sendvič od parizera – šta vam je. Mogli bi čak i kletvu osmisliti: Dabog da Hrvatska u te investirala.
(function(d, s, id) { var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0]; if (d.getElementById(id)) return; js = d.createElement(s); js.id = id; js.src = “//connect.facebook.net/hr_HR/sdk.js#xfbml=1&version=v2.3”; fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);}(document, ‘script’, ‘facebook-jssdk’));
LENTE I PLAKETE ZA SVE, ALI NE I ZA ZNANJEU današnje vrijeme svaka ljepotica, sportaš, najgovornik ili najpoduzetnik imaju čast stati pred fotoaparate i primiti priznaje.Ove godine to neće moći učiniti najbolji osnovnoškolci i srednjoškolci. Agencija za odgoj i obrazovanje neće organizirati dodjelu Oscara znanja jer, kažu, nemaju 150 000 kuna.
Posted by Hrvatska uživo on 5. lipanj 2015
Oskar sranja
No bilo kako bilo Hrvatska je neke pare ovim debilnim potezom ipak i zaštedjela. Jedino što je u ovom slučaju zaista alarmantno je mogućnost da nekom od rodji iz vlade pade na pamet ideja da te pare sad pametno i investiraju! Ne bi se uopće začudio da ih ulože recimo u plantažu banana negdje u Gorskom Kotaru, zasade polje pa sjedu i čude se ma šta neće rodjo da nikne! Stoga predlažem vladi da ove pare koje su, svaka im čast, zaštedjeli ulože u jedno nešto ipak prikladnije natjecanje naziva recimo: Oskar sranja.
Evo već sad mi pada na pamet par projekata koji bi zasigurno na tom natjecanju visoko kotirali; recimo ta kupovina nagibnih vlakova ili pak priča s onim Matom Romcem, Rimcem – a niti ovo ukidanje dodjela nagrada uspješnim učenicima ne bi bilo bez šanse. Zaista malo bi koja država, u kojoj ama baš svaka investicija propada, odlučila zaštedjeti na jedinoj stvari koja eto ima potencijala – mladim ljudima. I sad kad sam Vam ovu ideju s Oskarom Sranja ovako lijepo približio što ne priznajete da zvuči kao, što bi naša vlada kazala, sasvim dobar posao…
Komentare Joška Matića pratite na Facebooku Lajk naš svagdašnji
