Osnovnoškolac iz Srbije na kladionici dobio veliki iznos: Tata mu ipak nije dao da potroši novac
Srbijanski osnovnoškolac na kladionici je dobio nekoliko milijuna tamošnjih dinara (više od stotinjak tisuća kuna). No njegov je otac shvatio da bi, ako podignu i potroše dobiveni novac, sinu dao krivi primjer. Novac je ipak podignuo, ali ga je u cijelosti darovao u humanitarne svrhe. Ova priča zanimljiva je i u hrvatskom kontekstu jer se trenutno kladionicama želi povećati propisana minimalna udaljenost od škola. A istraživanje iz 2015. pokazalo je kako se čak 36.6% hrvatskih srednjoškolaca kladi jednom tjedno ili češće, što se smatra redovitom aktivnošću.
foto: Chris Liverani za Unsplash
Milan Radovanović, defektolog i osnivač Savjetovališta ‘Entera’, za Kurir je ispričao kako je jedan srbijanski osnovnoškolac na kladionici dobio ogroman iznos. Radilo se o nekoliko milijuna dinara, što bi bilo više od stotinjak tisuća kuna.
Učenikov otac tada se javio Radanoviću za savjet.
– Pitao me što da radi. Osjećao je da je nemoralno podići novac od kocke jer je smatrao da bi tako poslao pogrešnu poruku. Strahovao je da bi onda njegov sin mogao pomisliti da se od kocke može živjeti. Savjetovao sam mu da podigne novac i da ga da u dobrotvorne svrhe. Tako je i učinio. Rekao mi je potom da njegov sin više ne ide u kladionicu, ispričao je Radovanović.
Hrvatska trenutno kladionice želi udaljiti od škola
Ova priča zanimljiva je i u hrvatskom kontekstu jer se trenutno kladionicama želi povećati propisana minimalna udaljenost od škola. Naime, u javnoj su raspravi trenutno izmjene Pravilnika o prostornim i tehničkim uvjetima za priređivanje igara na sreću u casinima, na automatima i uplatnim mjestima kladionica.
Njima bi se kockarnice i automat klubove i kladionice još više udaljilo od škola.
– Udaljenost lokacije poslovnog prostora casina ili automat kluba (…) od odgojno-obrazovnih ustanova i vjerskih objekata ne smije biti manja od 500 metara, stoji u prijedlogu.
Ipak, prijedlog definira da se ‘uplate igre klađenja putem samoposlužnih terminala ne mogu primati u ugostiteljskim objektima koji se nalaze na udaljenosti manjoj od 200 metara od odgojno-obrazovnih ustanova i vjerskih objekata’.
Zašto predlagatelj ovdje uzima 200, a u prethodno navedenom slučaju 500 metara, nije objašnjeno pa su sudionici javne rasprave tražili i da se taj prag povisi.
… ali ne dovoljno daleko
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević još u listopadu 2018., kada je ukinuta prethodna odredba o udaljenosti kasina od škola, koja je nekoć postojala, tražila je da se odredi minimalna udaljenost ne samo od škola, već i od drugih odgojno-obrazovnih ustanova.
Tražila je da onda iznosi 1000 metara, kako za kasina i automate, tako i za kladionice.
– Zabrinjavajuće je da je klađenje, unatoč zakonskoj zabrani, djeci u praksi ipak dostupno. O tome saznajemo iz kontakata s djecom, kao i iz javno dostupnih rezultata istraživanja. Smatramo da je vrlo važno osvijestiti u društvu da djeca mogu postati ovisnici o kockanju i klađenju, koji predstavljaju ozbiljan zdravstveni, ali i društveni problem koji zahtijeva punu pažnju roditelja, odgojno-obrazovnih i zdravstvenih institucija, kao i društva u cjelini. Pritom su od neizmjerne važnosti preventivne aktivnosti i programi kojima je cilj educirati djecu o rizicima, opasnostima i štetnim posljedicama kockanja i klađenja, kazala je pravobraniteljica.
Svaki treći srednjoškolac kladi se bar jednom tjedno, a odlazak u kladionicu povezan je s pojavom psihosocijalnih problema
A da razloga za uvođenje udaljenosti kladionica i kockarnica od škola ima, potvrđuju i znanstvena istraživanja.
Čak 36.6% hrvatskih srednjoškolaca kladi jednom tjedno ili češće, što se smatra redovitom aktivnošću.
Pokazalo je to istraživanje koje su 2015. proveli Neven Ricijaš, Dora Dodig Hundrić i Valentina Kranželić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i objavili kao rad ‘Sportsko klađenje i druga rizična ponašanja hrvatskih srednjoškolaca‘ u Hrvatskoj reviziji za rehabilitacijska istraživanja pokazalo je neke zbrinjavajuće podatke.
Uočili su i da je frekvencija redovitog sportskog klađenja najviša u Zagrebu i Osijeku, gdje se oko 40% mladića kladi redovito. Dokazali su i kako je intenzivno sportsko klađenje najviše zastupljeno kod učenika strukovnih četverogodišnjih škola, a najmanje kod gimnazijalaca.
Kockanje mladih u Hrvatskoj proučavali su i Neven Ricijaš, Dora Dodig Hundrić, Aleksandra Huić te Valentina Kranželić, a rezultate tog istraživanja objavili su 2016. u časopisu ‘Kriminologija & socijalna integracija’.
Rezultati pokazuju kako se 72.9% srednjoškolaca barem jednom u životu kockalo ili kladilo. Čak 12.9% srednjoškolaca, otkrili su istraživači, zadovoljava kriterije za visoku razinu problema povezanih s kockanjem. Kockanje su povezali i s pojavom štetnih psihosocijalnih problema kod mladih.
