Otkrijte zanimanje: Rad u Zoološkom vrtu nije samo draganje slatkih antilopica
Rad sa životinjama mnogima je draži od onog s ljudima, jer su životinje uvijek iskrene i s njima nema problema u komunikaciji. Nemaju ‘putra na glavi’ i neće biti podmukle i bezobrazne. Svejedno, nije jednostavno brinuti se za njih. To zna i Filip Jurić, timaritelj iz zagrebačkog Zoološkog vrta, koji već 12 godina brine o svim stanovnicima ZOO – a. Svoj posao obožava i ne bi ga nikad mjenjao, a tvrdi da samo staloženi i strpljivi ljudi mogu biti dobri u ovoj profesiji.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Filip Jurić već 12 godina radi u zagrebačkom Zoološkom vrtu. Isprva je bio timaritelj, a danas je voditelj sektora gibona. Tvrdi da posao timaritelja mogu raditi samo strpljivi ljudi koji gaje veliku ljubav prema životinjama. Svejedno, mnogi imaju krivu predodžbu o tom poslu, jer misle kako je to ‘draganje slatkih beba laveka i antilopica’, dok je u stvarnosti to fizički zahtjevan posao koji uključuje i veliki emocionalni angažman.
Živog plijena za ove životinje nema
Filipov radni dan započinje u osam ujutro i traje do 16 sati, a preko ljeta to zna biti i znatno dulje. Danas je voditelj sektora gibona i zapravo je poveznica između uprave i odjela za skladištenje i nabavu te zaposlenika koji se brinu o životinjama. S Filipom smo pričali o njegovom dugogodišnjem iskustvu sa životinjama i raznim stranama ovog zanimanja.
– Svako jutro dođeš do kaveza životinje za koju si zadužen, pozdraviš ju i javiš joj se, pogledaš je li sve u redu i da nije možda ranjena ili bolesna, objašnjava Filip.
Nakon toga svaki timaritelj sam pripravlja životinji hranu i donosi joj obrok, koji je uvijek svjež.
– Isto kao i ljudi, ni životinje ne vole trulo voće i povrće ili pokvareno meso. Trebaju imati zdravu hranu i to točno nutricionistički određen meni. Naše životinje imaju ljetni i zimski meni koji se onda prilagođava po potrebama, ispričao nam je sugovornik.
Zagrebački ZOO svojim životinjskim stanovnicima za obrok nikad ne daje živi plijen, osim zmijama koje ga neće pojesti ako nije živ. Razlog tome su najviše posjetitelji, jer ‘rijetko tko želi vidjeti kako se proždiru slatki bijeli zečići.’
Osim što ih hrane, timaritelji čiste kaveze i pregledavaju životinje da ne uoče neke promjene na njima koje bi ukazale na moguću bolest. Sređuju se i kavezi te se uz životinje bave i hortikulturom što uključuje košnju trave i druge aktivnosti u parku.
Slonica Suma i timaritelj Branko 35 godina bili najbolji prijatelji
Sa slonicom se pokušavao sprijateljiti šest mjeseci
Filip je kao timaritelj prošao sve odjele osim majmuna, a najviše mu je vremena trebalo da se upozna sa slonovima. Iako su biljojedi, oni mogu biti jako opasni zbog svoje veličine i snage. Slonica Suma koja je uginula prije nekoliko godina Filipa nikako nije mogla prihvatiti.
– Životinje su kao i ljudi, svaka je individua za sebe. One isto mogu imati lošiji dan i treba ih se tretirati pošteno i dostojanstveno. Suma mene šest mjeseci nije htjela prihvatiti, svaki dan sam ulazio u nastambu i pokušavao uspostaviti kontakt, ali to je bio dugotrajan proces za mene i nju, prisjeća se ovaj bivši timaritelj.
Nikad se nije bavio s majmunima, a tvrdi da su oni najteži za održavanje. – Majmuni gotovo da i nisu životinje, oni su inteligencijom bliži ljudima pa se s njima mora posebno raditi. Osim toga jako su živahni i uvijek nešto ‘divljaju’ po kavezima.
Životinje nisu iskvarene kao ljudi
U Hrvatskoj postoji svega pedesetak službenih timaritelja, a čak 40 ih je u ZOO – u Zagrebu. Na to radno mjesto najviše dolaze mladi koji su završili srednju veterinarsku ili poljoprivrednu školu, a u profesiju se zaljube preko prakse koju odrađuju u Zoološkom vrtu.
– Ja sam završio srednju veterinarsku i svidjelo mi se na praksi, a i ja sam se drugima svidio, pa su me pozvali da radim. Osim životinja najbolja stvar mog posla je što radim na svježem zraku, pohvalio se Filip.
Ruke su mu izgrebane, lice opaljeno suncem i garderoba za rad mu je klasično radno odijelo. Sve to je rezultat svakodnevnog obilaženja vrt i brojnih susreta sa životinjama. Jednom ga je sova svojim kandžama ogrebala, a u drugoj prilici je bio ugrižen od vidre.
Bolje im je u vanjskom svijetu nego u ZOO - u
– Sve je to dio posla. Konobaru padne čaša i razbije se, a mene ugrize vidra. Nije to ništa strašno, ali tijekom godina se opustiš i sprijateljiš s njima, pa ne očekuješ takvu reakciju, priča ovaj zaljubljenik u životinje. Nasilje se prema životinjama nikad ne primjenjuje, a oni koji su to pokušali automatski su dobili otkaz.
Zbog toga ovo može raditi samo staložena osoba koja ima puno ljubavi i živaca. Životinje ne vole promjene i nervozu, a najbitnije je tretirati ih sa poštovanjem. One će jednako tako vratiti i dobra stvar kod ovog posla je što znaš da su oni s kojima radiš uvijek iskreni. – Nikad te neće povrijediti na način da su podmukle i bezobrazne. One samo traže da si dobar prema njima, a onda je taj odnos iskren i pun dobrih emocija, zaključio je ovaj mladić.
