Otkrijte zanimanje: ‘Socijalna pedagogija je dinamičan poziv, ali u popravnom domu susrećem se i s opasnim situacijama
Oni koji svojim radom žele unaprijediti kvalitetu života onih kojima je to zbog nečega uskraćeno, te žele imati poziv koji im omogućuje da drugima pomognu u integraciji u društvo, upisuju studij socijalne pedagogije. Lucija Kumić nedavno je diplomirala socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, a sada odrađuje stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnos u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu. U intervjuu za Srednja.hr otkrila je kakav je to točno posao, te kakvi izazovi očekuju one koji krenu njenim stopama.
Privatna arhiva
Lucija Kumić nedavno je diplomirala socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Iako je na tijekom obrazovanja odrađivala razne prakse, tek sada kada je počela obavljati stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu, shvatila je svu bit posla kojim se bavi. U razgovoru nam je otkrila kakvi sve izazovi čekaju one koji žele obavljati isti poziv, te zašto se ona odlučila baviti upravo time.
S: Zašto si se uopće odlučila upisati studij socijalne pedagogije na Edukacijsko- rehabilitacijskom fakultetu i zašto?
Oduvijek sam u sebi osjećala potrebu za poboljšanjem kvalitete života ljudi kojima je iz nekih razloga to bilo uskraćeno. Bilo da se radilo o tjelesnim oštećenjima, psihičkim pa čak i socijalnim. Također sam shvaćala da tim ljudima ne treba puno da im se pomogne, ponekad im je dovoljno ugodno društvo, zabava i šala da im vrati osmijeh na lice i ponovno ih podsjeti da su vrijedni i cijenjeni u društvu. Toj potrebi počela sam polako dodavati i svoju potrebu za izazovima.
Nikada se nisam mogla zamisliti da radim u nekom uredu sa papirima, oduvijek su me privlačile izazovne situacije, ponekad čak i opasne. Obzirom da se aktivno bavim glazbom nisam htjela glazbu staviti u drugi plan svog života, već sam htjela da njome zaokružim svoj životni poziv i tako sam shvatila da je socijalna pedagogija zanimanje ili kako ja volim reći poziv koji objedinjuje sve ono što me čini sretnom. Socijalnog pedagoga mogu definirati kao kreativnog učitelja kvalitetnog življenja u odnosima u zajednici, a to je i ono što sam oduvijek željela biti.
S: Je li taj studij ostvario sva tvoja očekivanja?
Studij je ostvario skoro sva moja očekivanja. Zašto skoro? Ostvario ih je u tome što mi je pružio neka osnovna znanja o izazovima kojima se ova struka bavi. Ono što mi je falilo na ovom studiju, a što mislim da je izuzetno važno je više radnog iskustva u struci. Kroz studij smo volontirali i odrađivali studijske prakse, ali mislim da je to bilo nedovoljno, jer socijalni pedagog najveće znanje stječe neposrednim radom sa korisnicima. No, koliko saznajem od sadašnjih studenata ovog fakulteta, to se je promijenilo na bolje.
S: Gdje i što točno radiš?
Trenutno sam na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu kao vježbenik/ odgajatelj. Radim u tretmanu djece i mladeži sa poremećajima u ponašanju i djece i mladeži sa kombiniranim smetnjama. Konkretnije, radimo na preodgoju i resocijalizaciji djece i mladih sa poremećajima u ponašanju.
Pomažemo im da isprave posljedice krivog odgoja njihovih roditelja, da se nauče živjeti sa svojim problemima i samim time povećaju kvalitetu svog življenja i odnosa sa drugim ljudima. Kratko i jasno, pripremamo ih za samostalan život u skladu sa društvom.
S: Kako izgleda tvoj radni dan? Kako si se snašla s radom u Domu za odgoj djece i mladeži?
Moj radni dan započinje tako da prvo sa kolegama razmijenim informacije o trenutnom stanju u ustanovi o dobrim i lošim stvarima koje su se dogodile tijekom dana, zatim se dogovaram sa kolegama o planovima rada za taj dan i potom krećemo u realizaciju dogovorenog. Ovaj posao je zapravo posao koji se radi u hodu i za koji se je teško pripremiti. Uvijek je potrebno imati nekoliko opcija i ideja za kvalitetno ispunjenje dana, no izazov je motivirati korisnike na uključivanje i provođenje tih ideja.
Tijekom dana ukazujemo na ponašanja koja su štetna za njih i na kojima bi trebali svi skupa poraditi. Također učimo neke svakodnevne radnje kao što su kućanski poslovi i održavanje osobne higijene i higijene prostora. Na početku mi je bilo teško prilagoditi se i naći zajednički jezik sa odgajanicima, ali kad smo stvorili odnos, sada sa osmjehom odlazim na posao.
S: Koji su izazovi s kojima si se dosad susrela?
Svaki dan se susrećem s novim izazovima. No najveći izazov je zadobiti njihovo povjerenje i s njima stvoriti odnos odgajatelj-odgajanik. To je ujedno i veliki uspjeh.
S: Je li problematično raditi s ‘problematičnom’ djecom? Postoji li u javnosti određeno mišljenje o djeci iz tog doma, a da se ne poklapa sasvim s istinom?
Ne bih rekla da je problematično, već izazovno, uzbudljivo i dinamično. Istina je i da se povremeno dogode i neke opasne situacije, ali to je dio ove struke i ovog posla. Naravno da postoje predrasude prema djeci iz domova za odgoj, često su te predrasude i opravdane, ali svakako toj djeci treba pružiti priliku da promijene svoja dosadašnja ponašanja koja su ionako rezultat prilika za koje oni nisu krivi, a to je zadatak cijelog društva. Svi smo mi za njih odgovorni.
S: Što ti se najviše sviđa u tom poslu?
Najviše mi se sviđa dinamika posla. Niti jedan dan nije isti. Nikad ne znaš što će te dočekati kada dođeš na posao i to je poseban osjećaj koji ti rijetko koji posao može dati.
S: Da li bi se željela nastaviti baviti takvim poslom ili bi voljela raditi nešto drugačije?
Voljela bih isprobati rad u svim aspektima struke. Moja najveća ljubav je terapijski rad sa ovisnicima i to je nešto čemu težim i čime bih se željela u životu baviti,ali obzirom da volim svoju struku općenito, voljela bih isprobati rad u raznim institucijama i s raznim korisnicima i onda donijeti konačnu odluku s kojom populacijom korisnika želim raditi.
