Otočna škola procvjetala, imaju učenički dom, stipendije, smještaj za profesore: ‘Ljeti iznajmljujemo turistima’
Srednja škola Bol na Braču ima 118 učenika. Lucija Carević Brešković od ove je školske godine novopečena ravnateljica. Pohvalila je svojeg prethodnika jer je otvorio učenički dom koji je povećao broj učenika. Uz to, imaju i apartmanske kućice za smještaj profesora, kako bi lakše došli do kadra. Učenici u ovoj školi mogu birati između opće gimnazije te strukovnih zanimanja: kuhar, konobar i hotelijersko-turistički komercijalist. Od toga, kuhari i konobari dobivaju stipendiju, a učenička zadruga Reful redovno surađuje s lokalnom tijelima u aktivnostima za učenike. primarno u promociji mediteranske kuhinje.
Galerija 19 Fotografija
Otvori
Ako pratite stereotipe, zasigurno ste čuli da su ljudi s Brača vrlo škrti. Ono što je sigurno je da su vrlo duhoviti. Na Bolu smo više puta čuli kako ‘Nit’ je sipa riba, nit’ Bračanin čovik’. Međutim, Bračani su itekako ljudi, a bogme nisu ni škrti, barem ako sudite po Srednjoj školi Bol.
Nekoć omladinsko odmaralište, danas otočna škola s učeničkim domom
Ravnateljica ove škole, Lucija Carević Brešković, zasjela u ravnateljsku fotelju tek ove školske godine. No, učenici i kolege iz zbornice, od ranije je pamte kao profesoricu latinskog. Upravo je pronalazak nastavnika veliki izazov za svaku školu, ponajviše otočnu. Dok smo razgledavali dvorište i školsko igralište, zapelo nam je za oko nekoliko slatkih kućica na kojima piše da su apartmani s tri zvjezdice. Od toga koristi imaju i ova Srednja škola, ali i susjedna Osnovna škola Bol.
– Ovdje držimo nastavnike, najviše su iz Splita i Trogira. Jako je teško doći do kadra ali ovo je zgodno rješenje. Profesori plaćaju samo refundaciju energije a po ljeti iznajmljujemo turistima. Sve je kategorizirano plaća se boravišna pristojba, rekla nam je Carević Brešković.
Za učenike tu je i učenički dom. On se ponovno pokrenuo početkom 2000-tih, što je značajno doprinjelo porastu učenika koji se ovdje školuju. Kompleks škole je nekoć bilo omladinsko odmaralište, a sada je preuređena s dijelom za djevojke i dijelom za momke. Ipak, ostalo je još posla pa nam tako ravnateljica priča kako bi između ostalog voljela sanirati i krov. Imaju i još jedan prostor u centru grada te se ravnateljica nada i njega osposobiti za jedan praktikum kako bi se rasteretio prostor u trenutnoj zgradi. Ove godine, u Srednjoj školi Bol bilo je 118 učenika. Uz opću gimnaziju, tu su i smjerovi za konobara, kuhara te turističko-hotelijerskog komercijalistu.
Učenike privlače stipendije, ispisi su slabi, ali bilo ih je: ‘Ipak su to djeca od 15 godina, nespremna su pa se ne snađu’
Carević Brešković nam je iskreno rekla da je ogromna razlika biti ravnateljica i profesorica. Osobno joj pravo i ekonomija nisu baš pretjerano dragi, ali kroz smijeh nam je rekla da se ipak polagano snalazi u svemu. Doduše, više u pravu nego u ekonomiji. No, osim zbog ljetnog iznajmljivanja apartmana, naša sugovornica je zadovoljna financijskom podrškom koju njena škola dobiva. To primarno vrijedi kod stipendije za kuhare i konobare koje jednim dijelom pokriva Ministarstvo turizma, a drugim djelom Splitsko-dalmatinska županija koja je osnivač škole.
Upitana o učenicima, Carević Brešković nam je rekla da dolaze od svuda. Ranije je, zahvaljujući učeničkom domu, u školi bilo i učenika iz drugih dijelova Dalmacije, ali i iz Slavonije i Zagreba. Danas se ovdje školuju većinom lokalna djeca, ali i učenici iz obližnjih bračkih mjesta, poput Pučišća ili Milne. Djeca izvan Bola dolaze upravo zbog stipendije.
– Stipendisti su obvezni odraditi ljetnu praksu i onda još dvije sezone da bi otplatili stipendiju. Poslije školovanja im je zagarantiran posao, ali neće se svi baš opredijeliti za to. Naši četverogodišnji strukovnjaci (hotelijersko-turistički tehničari, op.a) su uglavnom djeca s otoka. Žele pokušati studirati, ali su svi zaposleni preko ljeta. Dio njih ne uspije, a iz naše gimnazije svi su otišli na fakultet. Kuharima i konobarima isto možemo omogućiti polaganje godinu dana razlike. Ima ih koji se vrate i ostaju za stalno. Jedan dio je s Brača, a ima i onih iz udaljenijih gradova koji samo odrade stipendiju, ovisi kako se tko snađe, priča nam ravnateljica Srednje škole Bol.
Tijekom našeg posjeta početkom svibnja, Carević Brešković nam je navela i da su učenici u tom vremenu bili na praksama koja se provodi u suradnji s lokalnim hotelima. Tijekom prakse ti hoteli ih i hrane, a u školskom kuhinjskom praktikumu se i inače priprema hrana za učenike koji žive u domu. Upitana o širenju broja strukovnih zanimanja, rekla je da su svojevremeno razmišljali o ekonomiji, ali to je ipak samo ideja.
– Mi smo s našom gimnazijom naslijedili nekadašnju Dominikansku gimnaziju. Imamo tu već neku tradiciju i ne želim se odreći gimnazije. Kada bi išli na zanimanje za ekonomiste, možda bi izgubili taj dio. Škola dobro funkcionira no ne znam kako povećati konobare. Misli se da svi mogu konobariti, ali nije baš tako. Imali smo učenice na natjecanjima za barmena, nije to samo stavljanje Fante na stol. Voljela bih i da se više učenika upite u hotelijerske-turističke tehničare. Iako se učenici u kuharima i konobarima ne ispisuju radi stipendije, znalo je i toga biti. Ipak su to djeca od 15 godina, nespremna su pa se ne snađu, procijenila je ravnateljica.
Učenički bunt: Okretali učionicu prema pametnoj ploči, nastavnici nisu imali izbora
No, ponekad su nespremni i sami profesori, ni oni se ne snađu uvijek. To poglavito možete vidjeti u brojnim učionicama s pametnom pločom. Iako su postavljene i spremne za rad, nerijetko se za nastavu ipak koristi svima nam dobro znana zelena ploha s kredom. Pritom novi komad tehnologije zjapi isključen. No, ovdje je priča drugačija, zahvaljujući učenicima, kojih je u ovoj školskoj godini bilo 118.
– Učenici su sami okrenuli stolove prema pametnoj ploči. One često samo skupljaju prašinu, ali naši su učenici inzistirali. Naučili su nastavnike kako je koristiti ručno, kao projektor, koristiti je interaktivno, prisjetila se Carević Brešković kako je u srednjoj školi Bol pametna ploča ušla u uporabu.
S pametnom pločom je zadovoljna i Ada Seferagić, profesorica predmeta Kemije, Biologije i za strukovnjake, predmeta Poznavanje robe. S oduševljenjem nam je pokazivala kako na pametnoj ploči ostanu zapisi s prošlih predavanja pa učenici mogu vidjeti što su zadnji put prolazili na satu. Kaže nam da joj je super i što se mogu spojiti na internet te više nije potreban projektor. Sve u svemu, kratki razgovor o pametnoj ploči je zaključila s: ‘vrlo mi je olakšalo posao’.
Učenička zadruga Reful vrlo je angažirana: ‘Učenici se lakše adaptiraju uključenjem u lokalnu zajednicu’
Profesorica Seferagić je ujedno i voditeljica učeničke zadruge koja se zove Reful. S njima je napravila više projekata, ponajviše s mediteranskom prehranom.
– Imamo dosta djece u domu pa kroz ove aktivnosti korisnije koriste vrijeme. Kada se uključe u lokalnu zajednicu, lakše se adaptiraju. Imamo kreativne aktivnosti. Izrađujemo suvenire, čak smo i prošli na natječaju za dalmatinski suvenir. Ne zato što smo Bračani škrti, ali koristili smo materijal iz prirode. Kamen, školjke, inače radimo i nakit od bračkog kamena. Imamo i kuharsku sekciju. Želimo da učenici nauče tradicionalna jela. Mediteranska prehrana spada u najzdravije prehrane na svijetu. a preko 90 posto namirnica je iz Dalmacije. Ne želimo da se zaborave tradicionalna jela kako bi ih mogli prezentirati danas sutra na radnom mjestu, sažela je Seferagić rad učeničke zadruge.
Odrasli uopće ne znaju lokalna dalmatinska bilja: Iznimke su none i srednjoškolci na Bolu
Sve u svemu, Reful ima kreativnu, kuharsku i vrtlarsku sekciju. Škola općenito dobro surađuje s turističkom zajednicom Brač, Centrom za kulturu Brač i galerijom Dešković. Profesorica Seferagić se prisjetila kako je učenička zadruga gostovala na zadnjoj Noći muzeja u Škripu, koje je inače najstarije naselje na ovom otoku. U društvu turističke zajednice, učenici Srednje škole Bol su pripremili masterclass u kojem su radili klasične ‘dalmatinske marende’.
– Imamo učenike iz cijele Hrvatske koji nikad nisu ni čuli za mediteransku prehranu i biljke koje tu rastu. Bio je veliki izazov ih naučiti i dobro su prihvatili ideju. Srednja generacija ovdje ne zna za te biljke. Samo njihove none, a sada i su i učenici opet naučili, rekla je Seferagić koja je s učenicima objavila u kuharicu tradicionalnih jela i koktela s mediteranskim biljem.
Uspomene na Bračku tiskaru
Ravnateljica Carević Brešković je istaknula i da lokalna turistička zajednica pomaže školi u učeničkim projektima. Konkretno, jedna njihova učenica se u trenutku naše posjete pripremala za World Skills Croatia natjecanje, s projektom turističke promidžbe Brača. Turistička zajednica je financirala pripremu promotivnog plakata i isprintala ih u tisuće primjeraka. Koristit će ih i za vlastitu promociju u suradnji s ovom školom koja, između ostalih, školuje i Turističko-hotelijerske komercijaliste.
Osim što je ova škola sljednica nekadašnje Dominikanske gimnazije, u sebi čuva još povijesnih tajni. Tako u školi možete vidjeti i strojeve korištene u čuvenoj bračkoj tiskari. Upitana kako je došlo do čuvanja litografskog stroja, Carević Brešković nam je ispričala zanimljivu priču.
– Ovaj litografski stroj je od akademika Bogdana Kršića, koji je inače tijekom rata otišao u Beograd. Igrom slučaja, ovaj stroj je ostao na otoku tijekom rata jer se nije mogao transportirati za Beograd i praktički je ostao na čuvanju bivšem ravnatelju. Meni je bilo glupo da je zaključan u sobi pa stoji ovdje na hodniku, objasnila nam je ravnateljica Srednje škole Bol.
Kad su praznici prekratki, učenici stignu na jednodnevni izlet
Upitana o Erasmusu, Carević Brešković je rekla su do sada u školi realizirali šest ili sedam takvih projekata. Učenici su putovali u Torino u Italiji te u zemlje poput Španjolske, Portugala i Češke. Naša sugovornica je istaknula i da je Erasmus jako koristan za ‘job shadowing’ te ne isključuje da će ‘možda zaposliti nekog novog iduće godine’. Ali, ove godine od Erasmusa nije bilo ništa jer nisu imali akreditaciju. No, ciljaju na novu akreditaciju te je istaknula da vole ugošćivati druge goste u školi, ali i putovati. I to ponovno uz pomoć lokalne turističke zajednice koja im plaća putovanja.
– Neke praznike ne spajamo i nisu dovoljno dugi da učenici iz doma odu kući. Pa smo u to vrijeme prošle godine bili na Visu, ove godine bi u Stari Grad, zaključila je Carević Brešković.
