Ova mlada Poljakinja rado bi život u svojoj zemlju zamijenila dolaskom u Hrvatsku
I dok mladi u sve većem broju bježe glavom bez obzira iz Hrvatske, Alicja Samolewicz je mlada Poljakinja, koja obožava Lijepu našu i rado bi živjela ovdje. Bila je u Hrvatskoj nekolicinu puta turistički, dva semestra na studentskoj razmjeni, radila preko ljeta na moru, a sama nam kaže kako bi da joj se sutra ukaže dobra prilika odmah spakirala kufere i došla živjeti u Hrvatsku. Upoznajte ovu simpatičnu 26-godišnju apsolventicu poljskog jezika i diplomanticu slavistike, koja nam je povjerila svoja iskustva iz Hrvatske, te usporedila perspektive za mlade ljude u Poljskoj i Lijepoj našoj.
I ovo ljeto Alicja je došla u Hrvatsku te posjetila Zagreb, Split te Zadar, gdje je ova fotografija napravljena
Alicja Samolewicz 26-godišnja je apsolventica poljskog jezika te diplomantica slavistike, koja je dva semestra svoga školovanja provela i u Zagrebu. Iako je trebala ostati samo jedan, ‘zaljubila se’ u Lijepu našu te je uz veliki birokratski angažman, produljila boravak na čitavu akademsku godinu. No ni tada nije željela iz Hrvatske pa je ostala raditi kao prevoditelj i turistički vodič na moru. Evo njenih iskustava iz brojnih posjeta te jednogodišnjeg života u Lijepoj našoj. Kao djevojka kojoj je jedan slavenski jezik materinji, a uz to je diplomirala slavistiku, ne treba posebno naglašavati da je i hrvatski usput izvrsno savladala.
Jedan semestar u Zagrebu, bio mi je prekratak
Alicja je 2012. došla na zimski semestar u Zagreb na studentsku razmjenu, no to joj nije bio prvi doticaj s Hrvatskom.
– Prije sam bila na moru preko ljeta, na izletu koji je organizirao moj faks zbog karnevala u Rijeci i na ljetnoj školi hrvatskog jezika i kulture u Pirovcu, pojasnila je mlada Poljakinja.
Kada je došla pak na razmjenu Zagreb, nije joj se baš išlo nakon četiri mjeseca natrag. Stoga je puno truda uložila da ostane još barem semestar.
– Prvi, zimski semestar bila sam na razmjeni preko Erasmusa i to je bilo prekratko za mene. U Zagrebu mi nisu radili uopće problema da ostanem još jedan semestar, ali nažalost Sveučilište u Gdanjsku nije mi htjelo dozvoliti daljnji boravak, čak i bez ikakve stipendije. Ne znam zašto.
Međutim već sam se mislim oko 11. mjeseca javila za drugi program razmjene studenata (CEEPUS), koji se tiče samo država srednje i istočne Europe. Trebala sam poslati motivacijsko pismo i preporuke. Kad sam išla doma za Božić dobila sam obavijest da mogu biti u Zagrebu preko CEEPUSA tijekom ljetnog semestra, prisjetila se Alicja.
Usporedba mentaliteta i načina života Poljaka i Hrvata
Radila kao prevoditelj i turistički vodič na obali
Poslije završetka akademske godine u našoj prijestolnici, pokušala je ostati još malo u Hrvatskoj. Snalažljiva Poljakinja uspjela je i u tom naumu.
– Na kraju mog boravka u Zagrebu radila sam kao prevoditelj u Grundtvig projektu, što je nešto kao Erasmus za penzionere. Dobro je znati da postoji još uvijek neka mogućnost razmjene za budućnost, dodala je kroz smijeh.
Potom se zaposlila u našoj najjačoj gospodarskoj grani, iako shvatila je da to nije radno mjesto za nju.
– Radila sam nešto kao turistički vodič u Makarskoj za jednu poljsku turističku agenciju. Nekoliko godina prije dobila sam u Poljskoj licenciju za vodiče. Nažalost posao koji se većini ljudi čini kao da je iz snova, daleko je od toga. To mi je bilo vrlo naporno iskustvo. 24 sati dnevno sam se imala čime baviti, budući da su poljski turisti imali i previše problema problema.
Ja sam živjela deset mjeseci u studentskom domu bez kuhinje, a njima je bio problem boraviti nekoliko dana bez kuhala ili pegle. Plaća je isto bila premala u usporedbi s obvezama. Možda nisam imala sreću ali tada sam odlučila pobjeći u Poljsku i diplomirati, govori Alicja.
Imala je ideju volontirati u Hrvatskoj, ali se ipak na kraju odlučila raditi u Poljskoj
Kako je i sama rekla, poslije toga svega vratila se u rodnu domovinu i odlučila privesti studije kraju. Uspjela je u tome i ubrzo zatim ponovno je pohodila Lijepu našu.
– Bila sam odmah poslije obrane diplomskog u Hrvatskoj pa sam razmišljala o tome da ostanem i radim praksu u poljskom Veleposlanstvu u Zagrebu, ali kad sam dobila mogućnost raditi s hrvatskim jezikom u Poljskoj i dobivati za to plaću onda sam odustala od volontiranja, pojašnjava 26-godišnjakinja.
Inače zaposlila se u brodogradilištu u mjestu Gdynia gdje radi mnoštvo Hrvata te im ona pomaže u snalaženju, prevođenju te drugim koracima kroz život u Poljskoj.
Nije bajno ni u Poljskoj, kao ni u Hrvatskoj
Kako je upoznala jezik, način života, studiranja te poslovnu perspektivu u Hrvatskoj pitali smo ju kakve je u usporedbi s onom u Poljskoj.
– Mislim da sve ovisi od grada i od toga tko što traži. U Varšavi je lakše za posao, ima perspektive i više se može zaraditi, mada isto tako više se troši na život. U Poljskoj je puno međunarodnih firmi koje zapošljavaju mlade jer ih mogu platiti manje nego na zapadu Europe.
U Gdanjsku se čini mi se prosječna plaća za studentski posao nije promijenila već nekoliko godina. Mislim da je situacija slična u Poljskoj i Hrvatskoj, znači nije baš dobra. Programi studija nisu baš u skladu s potrebama tržišta rada. Često studenti odabiru zanimanja koja su sada IN, a ne gledaju na to da nije potrebno toliko ljudi s takvom strukom. Međutim trenutno ima potrebe u Poljskoj za ljudima koji znaju hrvatski, otkrila je Alicja.
Unatoč sličnim perspektivama kod nas i u Poljskoj, ipak da joj se ukaže prilika za životom u Hrvatskoj.
– Odmah bi spakirala kufere i došla, zaključila je 26-godišnjakinja.
