Škola se suočava s problemom ulaska alkoholičara i narkomana, učenici upozoravaju: ‘Trebamo zaštitara’
Zaštitar koji bi pazio tko ulazi u školu, san je učenika Obrtničke škole za osobne usluge Zagreb. Kroz fakultativni predmet ‘Škola i zajednica’, bavili su se zaštitom od ugroze. Učenica Matija nam navodi da u njihovu školu često dolaze osobe koje ne bi trebale doći, a svoju poruku učenici su poslali čak i putem koncerta poznatog benda Boomtown rats u Tvornici kulture.
Galerija 14 Fotografija
Otvori
Školske pucnjave u SAD-u, ali i u susjednoj Srbiji ježe kožu svakog roditelja čije dijete ulazi u školu. Iako Hrvatska srećom, za sada nema takav problem, svi se nadaju da su škole sposobne paziti da u njih ne ulaze osobe niti da se u njih unose opasni predmeti. Ali, briga za sigurnost brine i same učenike, pogotovo u Obrtničkoj školi za osobne usluge Zagreb. Kroz fakultativni predmet ‘Škola i zajednica’ (ŠIZ), učenici ove škole su se tijekom školske godine 2023./24. bavili temom ‘Zaštita od ugroze’.
Škola na jednoj od najprometnijih ulica: ‘Ako se u skorije vrijeme ništa ne poduzme, reagirat ćemo’
Za učenicu 2. razreda, smjera Pediker, Matiju Kladar, cijeli projekt je bio fantastično iskustvo. Kako nam je rekla, htjela je probati nešto novo pa se odvažila okušati u ŠIZ-u te je već najavila da će ovaj predmet upisati i u trećem razredu. Kao što smo ranije pisali, ŠIZ je fakultativni predmet iz domene građanskog odgoja za srednjoškolce drugih i trećeg razreda. U njemu, učenici kroz čitavu godinu istražuju problem koji su primijetili u svojoj zajednici i predlažu rješenja. Svoja zapažanja i prijedloge na kraju školske godine predstavljaju pred tijelima lokalne vlasti. ŠIZ se trenutno provodi u Krapinsko-zagorskoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji te Gradu Zagrebu.
– Zadovoljna sam prezentacijom i svima koji su bili tamo i podržali nas, a posebno gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, kojem se svidjela naša prezentacija i kojem smo za uspomenu uručili majicu i fotografirali se s njime. Nadamo se da će gradske vlasti usvojiti nas prijedlog i pratimo ih. Ako se u skorije vrijeme ništa ne poduzme, reagirat ćemo, jer ostajemo u ŠIZ-u i sljedeće godine, najavila je Matija.
Matija nam je istaknula da je njena škola u Savskoj, jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica. Škola nema dvorište ni predvorje, već se u ustanovu gdje se obrazuje ulazi direktno s pločnika. Među učenicima i nastavnicima koji tamo pripadaju, znaju doći, kako nam je pobrojala i ‘učenici drugih škola, alkoholičari, ali i narkomani iz obližnjeg parka u blizini škole’.
Sve državne i javne institucije imaju zaštitare: ‘Škole su uglavnom prohodne’
Stoga ne treba čuditi da je tema sigurnosti i zaštite vrlo bitna ovim učenicima. Matija upozorava da je ulazak neovlaštenih osoba veliki problem Obrtničke škole za osobne usluge. Tijekom svog istraživanja, osim zagrebačkih škola, posjetili su i tri škole u Čakovcu. U Zagrebu su posjetili i razne javne i državne institucije, uključujući i trenutno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM). Ravnateljima zagrebačkih škola su slali upitnike vezanih uz sigurnost u školu. U vlastitoj su školi postavili ‘incidentometar’ u kojemu su se zapisivali problemi vezanih uz neovlaštene ulaske u školu. Na učenike, kaže nam Matija, snažan je dojam ostavilo i gledanje njemačkog filma ‘Zakon zbornice’ u režiji Ilkera Çataka. Ovaj dramski film iz 2023. godine bavi se istraživanjem nizom krađa u jednoj školi koju istražuje jedna učiteljica.
– Glavni zaključak nam je bio da sve državne i javne institucije u našoj lokalnoj zajednici imaju portira ili zaštitara. Škole su uglavnom prohodne i nemaju portira i zaštitara. S tim da većina škola ima predvorje i dvorište ispred škole, a mi to nemamo te bi nadležni trebali individualno pristupati školama. Bez obzira na to, dvije trećine ravnatelja smatra da je potrebno uvesti portira ili zaštitara u škole. Predložili smo uvođenje zaštitara ili portira u našu školu, navela je Matija.
‘Ne vole ponedjeljke’, ali vole Boomtown Rats: Poslali poruku na koncertu
Sve u svemu, kaže nam da je istraživanje u sklopu ŠIZ-a bilo ne samo korisno, nego i zabavno. Kako bi što bolje javno predstavili svoj problem, pomogla im je i glazba. Matija nam govori da su različiti glazbenici unutar i ispred škole svirali svakog ponedjeljka u travnju te prvog ponedjeljka u svibnju. Pjesma je uvijek bila ista: ‘I don’t like Mondays’ (Ne volim ponedjeljke, op.a) benda The Boomtown rats. Riječ je o pjesmi koja priča o pucnjavi u jednoj američkoj školi. Matiju je posebno razveselila jedna lijepa slučajnost, koju će zasigurno pamtiti cijeli život.
– Koncert The Boomtown Ratsa u Tvornici Kulture, poklopio se s našim djelovanjem u ŠIZ-u. Bili smo na koncertu te bacili našu majicu ŠIZ-a na pozornicu. Gitarist ju je stavio na zvučnik i cijeli koncert je bila zajedno s njima na pozornici. Upoznali smo i Sira Boba Geldofa te mu objasnili svrhu našeg projekta i natpis na majici ‘Tell me why I should like Mondays!’ (Reci mi zašto bi trebao voljeti ponedjeljke, op.a ), rekla nam je Matija.
Profesorica o važnosti ŠIZ-a: Bitno je snaći se u nepredvidljivosti događaja
Matiju i druge učenike Obrtničke škole za osobne usluge, kroz ŠIZ je vodila profesorica Engleskog jezika i Povijesti umjetnosti, Katica Knezović. S iskustvom od 25 godina u ovoj školi i njoj će anegdota s Boomtown Ratsima ostati u posebnom sjećanju.
– Ideja za taj natpis na majci nastala je na putu za Čakovec još koncem studenoga prošle godine. Plakate za koncert The Boomtown Ratsa vidjeli smo znatno kasnije. Pokušali smo na razne načine kontaktirati Sira Boba Geldofa prije koncerta i zamoliti ga da obuče našu majicu. Učenici su bili uvjereni kako će se Sir Bob Geldof odmah javiti i pristati obući našu majicu. Kako se nije javljao, učenici su predložili da majicu jednostavno bacimo na pozornicu. To smo na kraju i učinili i ispalo je jako dobro. Svrha ŠIZ-a je upravo ta nepredvidljivost događanja u svakoj dionici, što znači i stalnu promjenu planova. Ako nam se netko od udruga ili institucija ne javi, molimo mentore ŠIZ-a za pomoć ili sami osmislimo ‘plan B’, rekla nam je profesorica Knezović.
Prisjetila se i radioničkog tipa edukacije za ŠIZ te je ocijenila da su se nastavnici tim putem odlično pripremili za nastavu. Nastavnici ŠIZ-a, navela je, imaju tijekom cijele godine sastanke s mentorima, a u samom kurikulumu, kaže nam, ništa ne bi mijenjala.
– Jasan je i pregledan, a s druge strane nastavnik ga moderira ovisno o postavljenom problemu koji učenici izdvoje i koji pokušavaju riješiti. Moje iskustvo je kako učenicima treba dati potpunu slobodu kod odabira problema jer su više motivirani u njegovu rješavanju ako se bore za nešto što ih zaista smeta. Na nastavi ŠIZ-a priča se o svemu, o ozbiljnim problemima, o natpisu na majicama, o akterima koji nam mogu pomoći, ali i odmoći, o različitim načinima djelovanja, komentirala je profesorica Knezović.
Učenike treba usmjeriti kako riješiti problem
Dodala je i da je jako zadovoljna radom učenika. Istaknula je da je kod ŠIZ-a važno što su učenici naučili da je rješavanje problema proces s nepredvidljivim završetkom. Pritom je važno naučiti, ističe, da ne možete odustati i predati se, već treba ustrajati do kraja. To se upravo na najbolje uči u slučajevima kada dođe do komplikacija.
– Učenici na ŠIZ-u prvo samostalno pokušaju u svakoj dionici dati prijedloge. Primjerice, nakon odabira problema, mapiraju aktere te pokušavaju odrediti tko nam može pomoći, koga bismo mogli posjetiti i obavijestiti o našem problemu. Ako ne izdvoje ključne aktere, uloga nastavnika je navoditi ih da promišljaju i zaključe tko je važan u rješavanju našeg problema i zašto. Isto tako, nekada učenici izdvoje aktere koji su i meni promakli, tako da ponekad naučim i od učenika neke stvari. Ponekad učenici ne doprinose jednako u svakoj dionici jer uz sav trud ne uspijevaju naći osobe voljne za suradnju na ŠIZ-u. Recimo, ove godine u dionici’ Djeluj’, organizirali smo ekološku svirku melodije ‘I Don’t Like Mondays’. Teško smo nalazili glazbenike koji su bili voljni surađivati, a posebno zahvaljujemo bas klarinetistu Zagrebačke filharmonije, gospodinu Ratku Vojteku, koji je svojim nastupom jedan ponedjeljak uveselio učenike naše Škole, ali i cijelu lokalnu zajednicu. Svojim nastupom pokazao je djeci kako entuzijasti još postoje i surađuju, bez nekog interesa, i na školskim projektima, opisala je profesorica Knezović rad na ŠIZ-u.
Dodala je i da joj je vrlo drago što su učenici, tražeći zaštitara u školi, zahtijevali od ravnateljice škole da to riješi. No, kroz ŠIZ su, navodi naša sugovornica, učenici vidjeli da to ne ovisi o samoj školi, već drugim institucijama koji su nadležni za njihovu školu. Naglasila je da isto vrijedi i za derutnu fasadu ili staru zgradu i drugim nedostacima u školi koje smetaju učenike.
– Važno je usmjeriti učenike i kako predstaviti odabrani problem. Bilo lokalnoj zajednici, bilo nadležnim institucijama ili gradskim vlastima. Trudim ih se usmjeravati kako je predstavljanje problema jako važno, ako želimo da nas se vidi i čuje, zaključila je profesorica Knezović.
