Ova županija niti u jednoj školi nema socijalnog pedagoga: ‘Na zapošljavanje se gleda kao trošak’
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, Vukovarsko-srijemska županija u niti jednoj školi nema zaposlenog socijalnog pedagoga, dok u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji radi jedna socijalna pedagogica s kojom smo i razgovarali u ovom članku. Ona nam je objasnila s kojim se sve problemima susreću socijalni pedagozi u svom radu, koja je razlika između pedagoga, psihologa i socijalnog pedagoga te zašto u Slavoniji postoji oskudica socijalnih pedagoga kao stručnih suradnika u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Foto: Unsplash; Ivan Aleksić
Tajana Šarić jedina je socijalna pedagoginja u Osječko-baranjskoj županiji i taj posao radi na pola radnog vremena jer drugu polovicu radi u funkciji nastavnice i razrednica u posebnim razrednim odjelima učenicima pomoćnih zanimanja, odnosno učenicima s teškoćama u razvoju u Obrtničkoj školi Osijek. Isti broj socijalnih pedagoga ima i Ličko-senjska i Šibensko-kninska županija, nakon kojih slijedi Virovitičko-podravska s dvoje i Karlovačka s troje socijalnih pedagoga, pokazuju podaci MZO-a.
Ipak, situacija je najgora u Vukovarsko-srijemskoj županiji gdje ne postoji niti jedan socijalni pedagog u niti jednoj školi. I dok se stručni suradnici zapošljavaju sukladno mjerilima državnih pedagoških standarda za osnovnoškolski i srednjoškolski sustav odgoja i obrazovanja, kojim je propisano da bi svaka škola mora imati pedagoga, socijalne pedagoge odabire sama škola sukladno broju učenika, potrebama te vrstama i opsegu programa koje izvodi.
‘Mladi socijalni pedagozi žele raditi u školama u našim slavonskim županijama’
No, u razgovoru s dvjema socijalnim pedagoginjama za ovaj članak, već spomenutom Tajanom Šarić i Karolinom Burek Bilokapić koja je 15 godina radila u sustavu odgoja i obrazovanja kao socijalna pedagoginja, najveći problem vide u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
– Mladi socijalni pedagozi žele raditi u školama u našim slavonskim županijama. Unazad par godina, imali smo pripravnike u školama Vukovarsko srijemske i Osječko baranjske županije. Ravnatelji tih škola prepoznali su specifične kompetencije socijalnih pedagoga kojima obogaćuju i osnažuju cijelo školsko okruženje. Nažalost tim mladim ljudima nije omogućeno nastaviti raditi u školama u kojima su stažirali jer MZO nije odobrio njihovo dugotrajno zapošljavanje, unatoč zahtjevima i molbama koje su ravnatelji uredno slali, rekla je Burek Bilokapić.
U dokumentu niže se nalazi popis stručnih suradnika po županijama do lipnja 2022. godine. Ako vam dokument nije vidiljiv, potrebno je osvježiti stranicu.
‘U Vukovarsko srijemskoj županiji kronično nedostaje svih stručnih suradnika u školama’
Dodala je i kako se na zapošljavanje stručnih suradnika gleda kao na dodatni trošak i da se ne razmišlja o odnosu uloženih sredstava i uštede, tj. dobiti.
– Dojma sam kako u Vukovarsko srijemskoj županiji kronično nedostaje svih stručnih suradnika u školama te da se propisane norme Državnog pedagoškog standarda nedovoljno primjenjuju. Posebno bih tu istaknula stručne suradnika edukacijsko rehabilitacijskog profila (socijalne pedagoge, logopede, edukacijske rehabilitatore) koje bi, po Državnom pedagoškom standardu, trebala imati svaka škola koja ima 15 ili više učenika s Rješenjem o primjerenom obliku školovanja, nažalost, situacija u školama nije u skladu s ovim normama, navodi Burek Bilokapić.
‘Slavonija je često zadnja rupa na svirali’
I dok kronično nedostaje stručnih suradnika u školama, broj učenika s teškoćama u razvoju sve je veći, a sve je više i učenika s poremećajem u ponašanju ili onih u riziku od razvoja nekog poremećaja u ponašanju, tvrdi Šarić.
– Ja vjerujem da bi bilo prijavljenih kolegica i kolega za radna mjesta, bez obzira na to što to nije grad Zagreb ili Zagrebačka županija. Ima kolegica i kolega koji bi se rado vratili u svoja rodna mjesta. A što bi pomoglo – naravno odobrenje Ministarstva za nova radna mjesta. No, podatak za Vukovarsko-srijemsku županiju me ne čudi toliko jer je Slavonija često ‘zadnja rupa na svirali’. To je svakako velika šteta za škole i cjelokupnu županiju jer socijalni pedagozi upotpunjavaju stručni tim i svakako svojim kompetencijama doprinose kvalitetnijem odgoju i obrazovanju učenika, objašnjava Šarić.
‘Iz Ministarstva nikad nije došlo odobrenje za zapošljavanje ovog stručnog profila’
U njezinoj školi već godinama traže psihologa i ne mogu ga dobiti jer, kaže, nemaju odobrenje Ministarstva.
– Dakle, imamo pedagoginju na puno radno vrijeme i mene na pola radnog vremena (jer sam pola u nastavi) i još sam i voditelj smjene, a imamo trenutno 272 učenika. Od toga 51 učenik koji se školuje po prilagođenom programu ili individualiziranim pristupom koji pohađa nastavu u redovnom razrednom odjeljenju i 61 učenik koji pohađa nastavu po posebnom programu uz individualizirani pristup za pomoćno zanimanje. Kod mene u školi su još tri socijalne pedagoginje, ali zaposlene isključivo kao nastavnice u posebnim razrednim odjelima, navodi Šarić.
Iako podaci MZO-a pokazuju da u Osječko-baranjskoj županiji radi samo jedan socijalni pedagog, odnosno Tajana Šarić iz Obrtničke škole Osijek, naše sugovornice navode da u toj županiji rade još dvije socijalne pedagoginje – u osnovnim školama u Đakovu i Našicama.
– Ono što bih izdvojila kao posebno poražavajuće jest činjenica da Osnovna škola Vijenac u Osijeku, koja ima posebne odjele upravo za učenike s problemima u ponašanju nije uspjela osigurati socijalnog pedagoga u svom stručnom timu. Uz ravnateljicu škole, rješenje ovog problema zagovarao je i Upravni odjel za obrazovanje u Osječko baranjskoj županiji no iz Ministarstva nikad nije došlo odobrenje za zapošljavanje ovog stručnog profila, ističe Burek Bilokapić.
Problem kod sastavljanja natječaja, ali i rada u manjim sredinama
Osim problema s Ministarstvom i odobravanjem novih radnih mjesta, rad u manje naseljenim mjestima poput Slavonije sa sobom nosi i još neke probleme.
– U manjim sredinama udaljenim od Zagreba škola često nema gdje uputiti roditelje i dijete na dodatne preglede ili testiranja, a da nije Zagreb. Izazovi rada u manjim sredinama jest to što izostaje i podrška službi izvan škole. U Zagrebu je pregršt institucija i udruga gdje je moguće uputiti dijete na dodatne preglede, testiranja, aktivno provođenje slobodnog vremena učenika i slično, objasnila nam je socijalna pedagoginja Šarić.
Dodatna otegotna okolnost koja je pridonijela današnjem poražavajućem stanju u Vukovarsko-srijemskoj županiji, tvrdi Burek Bilokapić, je to što se vrlo često radno mjesto stručnog suradnika edukacijsko rehabilitacijskog profila veže uz edukacijske rehabilitatore.
– Natječaji u školama često su raspisani upravo za taj stručni profil, što automatski onemogućuje druge edukacijsko rehabilitacijske profile da se na natječaj prijave, ističe socijalna pedagoginja Burek Bilokapić.
Koja je razlika između pedagoga i socijalnog pedagoga?
No, gdje se uopće školuje za socijalnog pedagoga i koja je uopće razlika između pedagoga, socijalnog pedagoga i psihologa u školama?
– Kako bi se bavili socijalnopedagoškom djelatnošću potrebno je završiti preddiplomski/diplomski sveučilišni studij socijalne pedagogije. U Hrvatskoj se socijalni pedagozi obrazuju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studiranja socijalni pedagozi stječu široku lepezu znanja i kompetencija među kojima su najznačajnija znanja o poremećajima u ponašanju koja obuhvaćaju etiologiju, fenomenologiju, prevenciju, dijagnostiku, tretman i slično, kao i vještine procjenjivanja te individualnog i grupnog rada, govori nam Burek Bilokapić.
‘Socijalnim pedagozima u fokusu je preventivno djelovanje, bilo na univerzalnoj razini ili pak na selektivnoj do indiciranoj razini’
Kako se svakom učeniku pristupa holistički, navodi socijalna pedagoginja Burek Bilokapić, važno je i rad stručnih suradnika različitih profila promatrati kao integriran i cjelovit proces. Radom u timu oni obavljaju odgovorne i složene zadatke s ciljem unapređivanja odgojno obrazovanog procesa kako bi svakom učeniku omogućili njegov optimalan razvoj. No, osim tih zajedničkih zadaća, za svakog stručnog suradnika ipak postoji nekoliko specifičnih karakteristika koje obilježavaju njihove poslove.
– Pedagog više nego drugi stručni profili, svoje djelovanje usmjerava na organiziranje, praćenje, analizu odgojno obrazovnog procesa u školi i unapređenje kvalitete nastave. Psiholog je posebno osposobljen za psihološku dijagnostiku, a nerijetko se specijalizira i za rad s darovitima učenicima. Socijalnim pedagozima u fokusu je preventivno djelovanje, bilo na univerzalnoj razini gdje radi sa svim učenicima s ciljem promicanja metalnog zdravlja, ili pak na selektivnoj do indiciranoj razini gdje pruža odgojno obrazovnu potporu učenicima kod kojih postoji rizik za nastanak problema u ponašanju te osmišljava i provodi stručne intervencije za učenike s problemima u ponašanju, objašnjava Burek Bilokapić.
‘Iluzorno je vjerovati kako je to posao za samo jednu osobu’
Dodala je i kako je nedovoljan broj stručnih suradnika u školama odraz iskrivljene slike prema javnosti, poput one da su pedagozi tu uglavnom za ‘dijeljenje ukora’ i administraciju.
– Škole koje imaju samo jednog do dva stručna suradnika u nepovoljnom su položaju i teško uspijevaju odgovoriti na sve potrebe svojih učenika. Škole koje imaju kompletne stručne timove u prilici su zaista stvoriti zdravo i sigurno okruženje koje podržava pozitivni razvoj svojih učenika. Pedagozi i socijalni pedagozi dijele mnoge zajedničke kompetencije,a u isto vrijeme posjeduju i vrlo različite, specifične i stručne vještine i znanja koje se suradnjom u timu jako dobro nadopunjuju. Iluzorno je vjerovati kako je to posao za samo jednu osobu. Nažalost potreba ulaganja u zdrav i pozitivan razvoj tj. ulaganja u prevenciju nije još uvijek u fokusu ključnih donositelja odluka, ističe Burek Bilokapić.
‘Administrativnih poslova je sve više, ali iz mog iskustva dovoljno je vremena i za rad s učenicima’
Socijalna pedagoginja Šarić navodi i kako je u situacijama gdje je u školi prisutan samo pedagog, da se ta osoba nerijetko mora ‘klonirati’, a to često radi i ona sama.
– Ja sam socijalna pedagoginja, nemam u školi ni edukacijskog rehabilitatora ni logopeda ni psihologa. Naravno da dajem sve od sebe da učenici, roditelji i nastavnici svejedno dobiju dostatnu pomoć i podršku. Dodatno se obrazujem koliko stignem putem stručnih skupova, seminara i edukacija koja si ponekad i sama platim. Jer mi je potpuno nezahvalno ne pristati na rad s nekim učenikom jer njegova teškoća ne spada pod ono za što sam ja zadužena, rekla je Šarić.
No, i ondje gdje u školama postoji cijeli stručni tim različitih profila, Šarić kaže kako je nužno da se poslovi ‘isprepliću’ i da ponekada svi rade sve ili da rade poslove ‘onog drugog’. Ali, tu je i sve više administrativnog posla koji oduzima vrijeme svima.
– Da, administrativnih poslova je sve više, ali iz mog iskustva dovoljno je vremena i za rad s učenicima. Posljednjih godina sve je više projekata u koje su škole uključene pa je često i stručna služba uključena u to i tu ima puno administrativnih poslova. Ali ponavljam, sve ovisi koliko škola ima članova stručnog tima, rekla je Šarić.
Imamo relativno dobre propise, ali ‘štekamo’ u praksi
Za kraj, socijalna pedagoginja Burek Bilokapić smatra kako imamo relativno dobro napisane strategije, zakone i pravilnike, no u praksi ona istinska skrb za djecu i mlade nije niti u skladu s njihovim pravima niti s njihovim stvarnim potrebama.
– Škola, koja ima priliku obuhvatiti svu djecu u ključnom periodu njihova rasta i razvoja, mora biti glavni pokretač u zaštite prava i dobrobiti svih učenika te bi kao takva trebala ukloniti rizične čimbenike koji bi nepovoljno mogli djelovati na odrastanje učenika, a povećati zaštitne faktore koji bi uklonili ili smanjili razvoj poremećaja u ponašanju. Kako bi tu ulogu škola mogla ispuniti, nužno je jačanje njezinih stručnih kapaciteta, poručila je Burek Bilokapić.
