Ovako je to izgledalo 1930-ih: ‘Djevojke koje su završile školu bolje su se udavale’
U periodu prije Drugog svjetskog rata, pa i za vrijeme njega, djevojke su rijetko kada išle u školu. Obitelj je morala biti poprilično bogata ako su htjeli školovati djecu, posebice kćer, stoga je bilo isplativije da se ona ne školuje, već da se uda. No, neke su ipak pohađale školu poput Domaćinske škole u Rakovcu.
Ova fotografija vratila nas je u prošlost, u doba prije Drugog svjetskog rata, kada su mnoge naše prabake bile mlade djevojke. Koliko je ovo rijetka fotografija govori činjenica da u to vrijeme, ali i za vrijeme samog rata, djevojke nisu išle u školu i nerijetko su imale samo četiri razreda osnovne škole, a neke čak niti toliko.
S obzirom da je školovanje u Hrvatskoj bilo i izuzetno financijski teško podnijeti nekom siromašnijem kućanstvu, pogotovo na selu, roditeljima je bilo isplativije da se što prije udaju. No, neke djevojke iz bogatijih obitelji ipak su išle u školu poput ove Domaćinske škole u Rakovcu, odnosno u Lovrečini Gradu, piše Radio Vrbovec.
‘Djevojke su učile vještine iz kulinarstva, krojenja, zdravstvene higijene…’
Škola je djelovala je od 1925. do 1940. godine, a pohađale su je djevojke iz obližnjih sela. Djevojke su usvajale znanja i vještine iz kulinarstva, spremanje i konzerviranje povrća, voća i mesa, krojenja, šivanja, vezenja, tkanja, zdravstvene higijene, čišćenja stanova i pokućstva, njegovanja stoke, obrađivanja vrta, voćarstva i slično.
– To je bio progresivni obrazovni proces za žensku populaciju koja se uglavnom nakon četverogodišnje pučke škole nije dalje obrazovala pa je stečeno znanje bilo i više nego korisno za budući bračni život i obiteljske obveze žena domaćica u selu. Domaćinska škola za seoske domaćice je doprinosila proširivanju znanja i uzdizanju svijesti kod ženske populacije u razvijanju vlastitih sposobnosti i vještina u prvoj polovici 20. stoljeća, objasnio je Stjepan Zdenko Brezarić.
‘Bila je to priprema djevojaka za buduće seoske domačice’
Njemu je ovu razrednu fotografiju dala njegova susjeda Ana Jagatić iz Peskovca, koja je nažalost preminula, ali mu je ispričala kako je tada sve izgledalo.
– Ona mi je govorila da je to bila svojevrsna priprema djevojaka za buduće seoske domačice koje su dobivale poduke iz teorije, a kasnije su imale i praktični rad. Djevojke koje su pohađale Domaćinsku školu u Rakovcu bile su s područja rakovečke župe. To je njima bilo veliko iskustvo kojim su se ponosile jer nisu sve djevojke pohađale domaćinsku školu, ispričao nam je gospodin Brezarić.
‘Djevojke koje su imale položenu domaćinsku školu bolje su prolazile kod udaje’
Kako bi potvrdila svoje riječi, pokazala mu je i svoju spomenicu iz 1935. godine koju je ponosno čuvala kao svjedočanstvo koju je primila nakon uspješno završene domaćinske škole.
– Navela je i da su djevojke koje su imale položenu domaćinsku školu bile na glasu po svojoj obrazovanosti i bolje prolazile kod udaje. Djevojke su se nakon završetka Domaćinske škole, uglavnom kao mlade udavale i većinom svoj život proživjele kao domaćice na području rakovečke župe. Doduše, bilo je primjera da su se neke od njih udavale u neka udaljenija mjesta, ali to je bilo više izuzetak nego pravilo, ispričao je Brezarić.
– Ana se nalazi na slici kao zadnja djevojka (ima tamne rukave) slijeva na desno koja sjedi u prvom redu. Ova slika ima i povijesnu vrijednost i zbog same odjeće koja je karakteristična za šire područje Rakovca i koja je različita na žensku narodnu nošnju od Vrbovca, objasnio je Brezarić.